UVODNA RIJEČ
Pandemijska škola etike
Piše: Jasna A. Petrović
Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jednoobrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shvaćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, nastoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?
Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.
No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriterije društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice zadužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.
Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vrijednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživljavanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?
Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na granice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.
Web stranice naših podružnica
Split uveo „zlatnu karticu" za umirovljenike
Grad Split postavio je neke nove standarde u Hrvatskoj u odnosu spram umirovljenicima. Naime, krajem prošle godine je najavljen, a od početka kolovoza 2019. godine je i zaživio projekt „Moj zlatni Split", kojim su gradske vlasti odlučile pomoći najugroženijim umirovljenicima tog grada. Tako svi umirovljenici koji primaju mirovine do dvije tisuće kuna te nemaju više od jedne nekretnine, a predali su zahtjev, ostvarili su pravo na takozvanu zlatnu karticu na koju im grad svakog mjeseca uplaćuje iznose od 100 do 300 kuna, ovisno o visini mirovine. Iznos s kartice umirovljenici mogu namjenski trošiti za kupovinu potrepština u trgovačkom lancu Tommy.
Osim toga, posjedovanje kartice omogućava popuste za niz kulturnih i sportskih programa. Većina sadržaja je besplatna, a muški dio populacije je najviše obradovala činjenica da mogu ići na utakmice Hajduka plaćajući simbolični iznos od samo 10 kuna za ulaznicu. Za „penziće" je osiguran sektor T na istočnoj tribini poljudskog stadiona.
Ulaznica za gledanje košarkaškog kluba Split je pak besplatna. Također, ulaznica za predstave Hrvatskog narodnog kazališta iznosi prihvatljivih 20 kuna,
dok su ulaznice za splitske muzeje sve redom besplatne.
Za sada je pravo na „zlatnu karticu" ostvarilo 2.222 korisnika i njima su one već podijeljene s uplaćenim iznosima. U obradi je trenutno još 400 zahtjeva, a kako je projekt i dalje na snazi, umirovljenici se mogu i dalje prijavljivati. Prema procjenama gradske vlasti, pravo na karticu ima oko devet tisuća umirovljenika, stoga i dalje pozivaju sve umirovljenike koji ispunjavaju uvjete da se prijave.
Zahtjevi za dobijanje zlatne kartice se mogu predati u gradski kotar ili mjesni odbor, poslati poštom ili predati osobno u pisarnicu Grada Splita, Obala kneza Branimira 17. Treba istaknuti kako je Grad i ranije isplaćivao novčane potpore umirovljenicima s niskim mirovinama, no one su sada povišene za 50 kn po kategoriji. Svi umirovljenici kojima Grad Split već isplaćuje naknadu također moraju donijeti zahtjev za novu potporu zbog promjena koje su stupile na snagu.
Kartica Moj zlatni Split namijenjena umirovljenicima sadrži određen mjesečni novčani iznos i to za umirovljenike s ukupnim prihodima do 900 kuna u iznosu od 300 kuna; za one s ukupnim prihodima od
900,01 kuna do 1.200,00 kuna - 250 kuna, za one s prihodima od 1.200,01 kuna do 1.500,00 kuna - 200 kuna, te za penziće s ukupnim prihodima od 1500,01 kuna do 2.000,00 kuna - 100 kuna.
Svi uvjeti za dobivanje kartice i nisu previše komplicirani: umirovljenici stariji od 60 godina trebaju imati prebivalište na području Grada Splita neprekinuto najmanje tri godine do dana podnošenja zahtjeva, osim stana ili kuće koju koriste za stanovanje u vlasništvu ili suvlasništvu ne smiju imati drugi stan ili kuću, poslovni prostor, apartman ili kuću za odmor. Valja naglasiti kako se u mjesečni iznos mirovine uračunava i zaštitni dodatak za tekući mjesec, što se nekima i ne sviđa.
Potporu ne mogu ostvariti umirovljenici koji su ostvarili pravo na uslugu stalnog smještaja u dom za starije osobe na temelju rješenja centra socijalne skrbi i umirovljenici koji imaju rješenje upravnog tijela o pravu na naknadu korisnicima osobne invalidnine.
Hoće li to biti samo tehničko pojednostavljenje ili i stvarni povratak socijalnog dodatka na mirovinu od strane gradske vlasti, tek će se vidjeti. No, i to je pomak na bolje. I. K.