UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

DOPUNSKO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

Zašto već 15 godina gulite siromašne umirovljenike?

Sindikat i Matica dali su rok od desetak dana, a nakon toga počinju prosvjedi pred Vladom!

 

     Sto kad 15 godina Ministarstvo zdravstva ne mijenja stari priho- dovni cenzus te praktički dovodi starije osobe do sve veće ugroženosti zdravlja? Sindikat umirovljenika Hr­vatske već od davne 2004. zahtijeva automatsko utvrđivanje prihodovnog cenzusa za dopunsko zdravstveno osi­guranje na teret proračuna, a od prolje­ća 2018. godine umirovljeničke udruge vodile su i pregovore s dužnosnicima Ministarstva zdravstva, kojom prigo­dom se stekao dojam kako će doći do utvrđenja novog cenzusa još ove 2019. godine. U rujnu 2018. takvu je najavu davao i ondašnji ministar rada i miro­vinskog sustava Marko Pavić.

     Uoči drugog ovogodišnjeg termina za redovito usklađivanje mirovina, Sin­dikat umirovljenika je 12. lipnja uputio otvoreno pismo ministrima zdravstva i financija, Kujundžiću i Mariću, u kojem je upozorio kako će danak birokrat­skom odgađanju povećanja cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje pla­titi najsiromašniji i najugroženiji. Nai­me, zbog simboličnog povećanja najni­že mirovine za 3,13 posto te redovnog usklađivanja od 2,44 posto, na tisuće umirovljenika gube svoje pravo na be­splatno dopunsko osiguranje. Samo u posljednjih godinu dana deset tisuća umirovljenika je izbačeno iz besplat­nog statusa, tako da tu povlasticu sada uživa samo 163.000 osoba.

Umiranje na nogama

     Milica Barić samo je jedna od više desetaka umirovljenika koji su se šo­kirali kad su zbog ukupnog povećanja mirovine od 50 kuna početkom rujna, kažnjeni plaćanjem pune cijene dopun­skog zdravstvenog osiguranja od 70 kuna. Što je najtužnije, ona, kao i veći­na njih, neće biti u mogućnosti plaćati,

već će „nastojati" biti zdravi i izbjegavati liječnike i bolnice. „Umirat ću na noga­ma, što mi preostaje!", kaže Ana Ledić iz Zagreba.

     Od 2004. godine, dakle već punih 15 godina nije mijenjan prihodovni cenzus, što znači da svi oni koji imaju ostvarene prihode po članu obitelji i za kunu više od 1.516,32 kuna, a kod osi- guranika samca više od 1.939,39 kuna, gube to pravo i klize u još veće siromaš­tvo. Dok su u tih 15 godina mirovine porasle za 38,89 posto, a bruto plaće za čak 45,98 posto, cenzus je porastao - nula kuna!

     Kako ništa nije bilo postignuto, umi­rovljeničke udruge su na listu priorite­ta za prvi razgovor s novim ministrom rada i mirovinskog sustava Josipom Aladrovićem stavile i to pitanje te za­htijevale da to bude prva i glavna točka 14. sjednice Nacionalnog vijeća za umi­rovljenike i starije osobe, koja je održa­na na Međunarodni dan starijih osoba 1. listopada.

Kad je ministar cinik

     No, ne samo da na sjednici nije bilo ministra rada i mirovinskog sustava, već nije bilo niti odgovornih osoba iz mini­starstava zdravstva i financija. Predstav­nica Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pravnica Morana Krušarovski, je razljućenim predstavnicima umirovljenika mirno rekla kako cenzus neće biti moguće podignuti, jer kad bi se podiglo i na samo 2.000 kuna za samca, to bi zahtijevalo „čak 160 miliju­na kuna godišnje", te im priopćila kako trenutno ne vide gdje bi se našao taj novac?! Kad je pojašnjeno kako je za zdravlje građana, ali i cjelokupno zdrav­stvo, štetno i preskupo da kao posljedi­ca nepovećanja cenzusa stariji pacijenti ne odlaze liječniku, ona se tome iščuđa- vala, jer kako se zbog tako malog iznosa ne bi odla­zilo doktoru.

     Ministar Kujundžić je hladno i cinično već dru­gi dan objasnio kako se gubitke u zdravstvu može smanjiti tako da se povisi cijena police dopun­skog zdravstve­nog osiguranja, čime bi se i eventualno podizanje cenzusa prebacilo na sve za­poslene i građane.

     Sindikat i Matica su dali rok od de­setak dana da se ministri rada i miro­vinskog sustava, zdravstva i financija dogovore oko povećanja cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje te im to priopće na sljedećoj sjednici Na­cionalnog vijeća, a ako to ne učine, Sindikat umirovljenika Hrvatske je već najavio organiziranje prosvjeda pred zgradom Vlade.

Preživljavaju koji imaju

     Socijalna osjetljivost političke elite je ravna nuli. Pa ako ih ne rukovodi lju­bav spram građana kojima služe, trebali bi prepoznati makar financijski interes. Naime, prema izvješću Europske ko­misije Hrvatska je na osmom mjestu u EU-u po najvećoj stopi smrtnosti koju je moguće izbjeći medicinskim interven­cijama te je upravo stoga od osobitog značenja što veća pokrivenost starije populacije dopunskim zdravstvenim osiguranjem, kako bi se prevenirali troš­kovi liječenja.

     Njih nije briga, ne vide, ne čuju, ne osjećaju. Nije ih briga koliko gladnih umirovljenika kopa po kontejnerima i kantama za smeće, prikupljajući plastič­ne boce i ostatke hrane. Ne vide da 55 posto svih umirovljenika ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva (2.485 kn), da ih 98 posto ima mirovine niže od prosječne plaće!

     Čini se da grade društvo nejednako­sti, društvo koje pogoduje bogatima, a guli siromašne. Društvo u kojemu pri­vatizacija javnih servisa uzima maha. U kojemu preživljavaju oni koji imaju.

     SUH i MUH su predložili da se prihodovni cenzus utvrđuje automatski prema liniji siro­maštva koju jednom godišnje utvrđuje Državni zavod za statistiku za samce te članove obitelji. To bi značilo da pravo na besplatno dopunsko osigu­ranje imaju svi samci s manje od 2.485 kuna, a uskoro ćemo znati da li je postignut i mini­malni konsenzus.

Jasna A. Petrović