UVODNA RIJEČ
Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!
Piše: Jasna A. Petrović
Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijalno osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umirovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!
Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.
S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem dodatka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.
Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.
Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mirovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?
A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve novac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.
Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale neviđenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opasno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.
Web stranice naših podružnica
DOPUNSKO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
Zašto već 15 godina gulite siromašne umirovljenike?
Sindikat i Matica dali su rok od desetak dana, a nakon toga počinju prosvjedi pred Vladom!
Sto kad 15 godina Ministarstvo zdravstva ne mijenja stari priho- dovni cenzus te praktički dovodi starije osobe do sve veće ugroženosti zdravlja? Sindikat umirovljenika Hrvatske već od davne 2004. zahtijeva automatsko utvrđivanje prihodovnog cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje na teret proračuna, a od proljeća 2018. godine umirovljeničke udruge vodile su i pregovore s dužnosnicima Ministarstva zdravstva, kojom prigodom se stekao dojam kako će doći do utvrđenja novog cenzusa još ove 2019. godine. U rujnu 2018. takvu je najavu davao i ondašnji ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić.
Uoči drugog ovogodišnjeg termina za redovito usklađivanje mirovina, Sindikat umirovljenika je 12. lipnja uputio otvoreno pismo ministrima zdravstva i financija, Kujundžiću i Mariću, u kojem je upozorio kako će danak birokratskom odgađanju povećanja cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje platiti najsiromašniji i najugroženiji. Naime, zbog simboličnog povećanja najniže mirovine za 3,13 posto te redovnog usklađivanja od 2,44 posto, na tisuće umirovljenika gube svoje pravo na besplatno dopunsko osiguranje. Samo u posljednjih godinu dana deset tisuća umirovljenika je izbačeno iz besplatnog statusa, tako da tu povlasticu sada uživa samo 163.000 osoba.
Umiranje na nogama
Milica Barić samo je jedna od više desetaka umirovljenika koji su se šokirali kad su zbog ukupnog povećanja mirovine od 50 kuna početkom rujna, kažnjeni plaćanjem pune cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja od 70 kuna. Što je najtužnije, ona, kao i većina njih, neće biti u mogućnosti plaćati,
već će „nastojati" biti zdravi i izbjegavati liječnike i bolnice. „Umirat ću na nogama, što mi preostaje!", kaže Ana Ledić iz Zagreba.
Od 2004. godine, dakle već punih 15 godina nije mijenjan prihodovni cenzus, što znači da svi oni koji imaju ostvarene prihode po članu obitelji i za kunu više od 1.516,32 kuna, a kod osi- guranika samca više od 1.939,39 kuna, gube to pravo i klize u još veće siromaštvo. Dok su u tih 15 godina mirovine porasle za 38,89 posto, a bruto plaće za čak 45,98 posto, cenzus je porastao - nula kuna!
Kako ništa nije bilo postignuto, umirovljeničke udruge su na listu prioriteta za prvi razgovor s novim ministrom rada i mirovinskog sustava Josipom Aladrovićem stavile i to pitanje te zahtijevale da to bude prva i glavna točka 14. sjednice Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, koja je održana na Međunarodni dan starijih osoba 1. listopada.
Kad je ministar cinik
No, ne samo da na sjednici nije bilo ministra rada i mirovinskog sustava, već nije bilo niti odgovornih osoba iz ministarstava zdravstva i financija. Predstavnica Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pravnica Morana Krušarovski, je razljućenim predstavnicima umirovljenika mirno rekla kako cenzus neće biti moguće podignuti, jer kad bi se podiglo i na samo 2.000 kuna za samca, to bi zahtijevalo „čak 160 milijuna kuna godišnje", te im priopćila kako trenutno ne vide gdje bi se našao taj novac?! Kad je pojašnjeno kako je za zdravlje građana, ali i cjelokupno zdravstvo, štetno i preskupo da kao posljedica nepovećanja cenzusa stariji pacijenti ne odlaze liječniku, ona se tome iščuđa- vala, jer kako se zbog tako malog iznosa ne bi odlazilo doktoru.
Ministar Kujundžić je hladno i cinično već drugi dan objasnio kako se gubitke u zdravstvu može smanjiti tako da se povisi cijena police dopunskog zdravstvenog osiguranja, čime bi se i eventualno podizanje cenzusa prebacilo na sve zaposlene i građane.
Sindikat i Matica su dali rok od desetak dana da se ministri rada i mirovinskog sustava, zdravstva i financija dogovore oko povećanja cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje te im to priopće na sljedećoj sjednici Nacionalnog vijeća, a ako to ne učine, Sindikat umirovljenika Hrvatske je već najavio organiziranje prosvjeda pred zgradom Vlade.
Preživljavaju koji imaju
Socijalna osjetljivost političke elite je ravna nuli. Pa ako ih ne rukovodi ljubav spram građana kojima služe, trebali bi prepoznati makar financijski interes. Naime, prema izvješću Europske komisije Hrvatska je na osmom mjestu u EU-u po najvećoj stopi smrtnosti koju je moguće izbjeći medicinskim intervencijama te je upravo stoga od osobitog značenja što veća pokrivenost starije populacije dopunskim zdravstvenim osiguranjem, kako bi se prevenirali troškovi liječenja.
Njih nije briga, ne vide, ne čuju, ne osjećaju. Nije ih briga koliko gladnih umirovljenika kopa po kontejnerima i kantama za smeće, prikupljajući plastične boce i ostatke hrane. Ne vide da 55 posto svih umirovljenika ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva (2.485 kn), da ih 98 posto ima mirovine niže od prosječne plaće!
Čini se da grade društvo nejednakosti, društvo koje pogoduje bogatima, a guli siromašne. Društvo u kojemu privatizacija javnih servisa uzima maha. U kojemu preživljavaju oni koji imaju.
SUH i MUH su predložili da se prihodovni cenzus utvrđuje automatski prema liniji siromaštva koju jednom godišnje utvrđuje Državni zavod za statistiku za samce te članove obitelji. To bi značilo da pravo na besplatno dopunsko osiguranje imaju svi samci s manje od 2.485 kuna, a uskoro ćemo znati da li je postignut i minimalni konsenzus.
Jasna A. Petrović