UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

    

DOPUNSKO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

Zašto već 15 godina gulite siromašne umirovljenike?

Sindikat i Matica dali su rok od desetak dana, a nakon toga počinju prosvjedi pred Vladom!

 

     Sto kad 15 godina Ministarstvo zdravstva ne mijenja stari priho- dovni cenzus te praktički dovodi starije osobe do sve veće ugroženosti zdravlja? Sindikat umirovljenika Hr­vatske već od davne 2004. zahtijeva automatsko utvrđivanje prihodovnog cenzusa za dopunsko zdravstveno osi­guranje na teret proračuna, a od prolje­ća 2018. godine umirovljeničke udruge vodile su i pregovore s dužnosnicima Ministarstva zdravstva, kojom prigo­dom se stekao dojam kako će doći do utvrđenja novog cenzusa još ove 2019. godine. U rujnu 2018. takvu je najavu davao i ondašnji ministar rada i miro­vinskog sustava Marko Pavić.

     Uoči drugog ovogodišnjeg termina za redovito usklađivanje mirovina, Sin­dikat umirovljenika je 12. lipnja uputio otvoreno pismo ministrima zdravstva i financija, Kujundžiću i Mariću, u kojem je upozorio kako će danak birokrat­skom odgađanju povećanja cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje pla­titi najsiromašniji i najugroženiji. Nai­me, zbog simboličnog povećanja najni­že mirovine za 3,13 posto te redovnog usklađivanja od 2,44 posto, na tisuće umirovljenika gube svoje pravo na be­splatno dopunsko osiguranje. Samo u posljednjih godinu dana deset tisuća umirovljenika je izbačeno iz besplat­nog statusa, tako da tu povlasticu sada uživa samo 163.000 osoba.

Umiranje na nogama

     Milica Barić samo je jedna od više desetaka umirovljenika koji su se šo­kirali kad su zbog ukupnog povećanja mirovine od 50 kuna početkom rujna, kažnjeni plaćanjem pune cijene dopun­skog zdravstvenog osiguranja od 70 kuna. Što je najtužnije, ona, kao i veći­na njih, neće biti u mogućnosti plaćati,

već će „nastojati" biti zdravi i izbjegavati liječnike i bolnice. „Umirat ću na noga­ma, što mi preostaje!", kaže Ana Ledić iz Zagreba.

     Od 2004. godine, dakle već punih 15 godina nije mijenjan prihodovni cenzus, što znači da svi oni koji imaju ostvarene prihode po članu obitelji i za kunu više od 1.516,32 kuna, a kod osi- guranika samca više od 1.939,39 kuna, gube to pravo i klize u još veće siromaš­tvo. Dok su u tih 15 godina mirovine porasle za 38,89 posto, a bruto plaće za čak 45,98 posto, cenzus je porastao - nula kuna!

     Kako ništa nije bilo postignuto, umi­rovljeničke udruge su na listu priorite­ta za prvi razgovor s novim ministrom rada i mirovinskog sustava Josipom Aladrovićem stavile i to pitanje te za­htijevale da to bude prva i glavna točka 14. sjednice Nacionalnog vijeća za umi­rovljenike i starije osobe, koja je održa­na na Međunarodni dan starijih osoba 1. listopada.

Kad je ministar cinik

     No, ne samo da na sjednici nije bilo ministra rada i mirovinskog sustava, već nije bilo niti odgovornih osoba iz mini­starstava zdravstva i financija. Predstav­nica Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pravnica Morana Krušarovski, je razljućenim predstavnicima umirovljenika mirno rekla kako cenzus neće biti moguće podignuti, jer kad bi se podiglo i na samo 2.000 kuna za samca, to bi zahtijevalo „čak 160 miliju­na kuna godišnje", te im priopćila kako trenutno ne vide gdje bi se našao taj novac?! Kad je pojašnjeno kako je za zdravlje građana, ali i cjelokupno zdrav­stvo, štetno i preskupo da kao posljedi­ca nepovećanja cenzusa stariji pacijenti ne odlaze liječniku, ona se tome iščuđa- vala, jer kako se zbog tako malog iznosa ne bi odla­zilo doktoru.

     Ministar Kujundžić je hladno i cinično već dru­gi dan objasnio kako se gubitke u zdravstvu može smanjiti tako da se povisi cijena police dopun­skog zdravstve­nog osiguranja, čime bi se i eventualno podizanje cenzusa prebacilo na sve za­poslene i građane.

     Sindikat i Matica su dali rok od de­setak dana da se ministri rada i miro­vinskog sustava, zdravstva i financija dogovore oko povećanja cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje te im to priopće na sljedećoj sjednici Na­cionalnog vijeća, a ako to ne učine, Sindikat umirovljenika Hrvatske je već najavio organiziranje prosvjeda pred zgradom Vlade.

Preživljavaju koji imaju

     Socijalna osjetljivost političke elite je ravna nuli. Pa ako ih ne rukovodi lju­bav spram građana kojima služe, trebali bi prepoznati makar financijski interes. Naime, prema izvješću Europske ko­misije Hrvatska je na osmom mjestu u EU-u po najvećoj stopi smrtnosti koju je moguće izbjeći medicinskim interven­cijama te je upravo stoga od osobitog značenja što veća pokrivenost starije populacije dopunskim zdravstvenim osiguranjem, kako bi se prevenirali troš­kovi liječenja.

     Njih nije briga, ne vide, ne čuju, ne osjećaju. Nije ih briga koliko gladnih umirovljenika kopa po kontejnerima i kantama za smeće, prikupljajući plastič­ne boce i ostatke hrane. Ne vide da 55 posto svih umirovljenika ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva (2.485 kn), da ih 98 posto ima mirovine niže od prosječne plaće!

     Čini se da grade društvo nejednako­sti, društvo koje pogoduje bogatima, a guli siromašne. Društvo u kojemu pri­vatizacija javnih servisa uzima maha. U kojemu preživljavaju oni koji imaju.

     SUH i MUH su predložili da se prihodovni cenzus utvrđuje automatski prema liniji siro­maštva koju jednom godišnje utvrđuje Državni zavod za statistiku za samce te članove obitelji. To bi značilo da pravo na besplatno dopunsko osigu­ranje imaju svi samci s manje od 2.485 kuna, a uskoro ćemo znati da li je postignut i mini­malni konsenzus.

Jasna A. Petrović