UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

RAZGOVORI S MINISTROM ALADROVIĆEM

Umirovljenički prioriteti na stolu

 

     U četvrtak, 12. rujna 2019. održani su u prostorijama Mi­nistarstva u Zagrebu razgovori ministra rada i mirovin­skog sustava Josipa Aladrovića s čelnicama dvije najjače umirovljeničke udruge, predsjednicom Sindikata umirovljeni­ka Hrvatske Jasnom A. Petrović i predsjednicom Matice umi­rovljenika Višnjom Fortunom.

     U jednosatnom razgovoru umirovljeničke predstavnice izložile su i obrazložile desetak prioriteta po hitnosti reali­zacije, a na prvom mjestu povećanje cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje na teret državnog proračuna. Kako prigodom svakog usklađivanja mirovina nekoliko tisuća umi­rovljenika izgubi to pravo, zatraženo je da se, nakon 15 godi­na, koliko cenzus nije mijenjan, automatski usklađuje prema hrvatskoj granici siromaštva koju jednom godišnje objavljuje Zavod za zapošljavanje (2.485 kn).

     Također je postavljeno pitanje zbog čega se već deset go­dina i dalje zadržava preživjela krizna mjera naplate dodatnog zdravstvenog doprinosa za neke kategorije umirovljenika (1 i 3 posto), kad su već davno branitelji oslobođeni tog danka.

     Ministar je upozoren i na ozbiljan pad realne vrijednosti mirovina, čiji je udjel u prosječnoj bruto plaći pao na samo 27,7 posto (neto na 36,7 posto), a 98 posto svih umirovljenika prima mirovine niže od prosječne neto plaće. Predloženo je da se što hitnije izvrši korekcija modela usklađivanja na barem 80 posto povoljnijeg indeksa, a ne kao sada samo na 70 posto.

     Predloženo je da se što hitnije pri Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe osnuje i stručna grupa za refor­mu obiteljskih mirovina, koja bi uzela u obzir iskustva drugih europskih zemalja, ali i prijedlog umirovljeničkih udruga da se zadrži vlastita mirovina i stječe 20 do 50 posto mirovine pre­minulog partnera/ice.

     Umirovljeničke čelnice izrazile su i stajališta o tzv. nacio­nalnoj mirovini, inzistirajući da se promijeni naziv u nacional­nu naknadu za starije osobe, da se jasno kaže kako neće biti isplaćivana iz mirovinskog fonda te da neće biti vrijednosno preblizu najniže mirovine.

     Petrović je završno uručila Inicijativu SUH-a za hitnu izmje­nu nekih odredaba o raznim skupinama umirovljenika koji se zaposle ili počnu obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje, kako bi se Zakon o mirovinskom osigu­ranju prilagodio potrebama radno angažiranim umirovljenici­ma i tržištu rada, i to bez diskriminacije nekih skupina.

  1. 1.                Uvođenje prava na rad bez izuzetaka, osim gdje je to zdravstveno utemeljeno (proširiti pravo na rad i na obiteljske i invalidske umirovljenike).
  2. 2.                Pravo izbora rada pod jednakim uvjetima, tj. na puno radno vrijeme uz ustegu pola mirovine, odnosno na pola radnog vremena bez ikakve obu­stave mirovine.

Isplata dodatka korisnicima najniže mirovine koji se zaposle ili počnu obavljati djelatnost na te­melju koje postoji obveza na osiguranje.

 

ZAHTJEV ZA OCJENU USTAVNOSTI

Vojni i policijski umirovljenici – pogodovani

     Sindikat umirovljenika Hrvatske podnio je 4. rujna 2019. godine Ustavnom sudu RH prijedlog za pokretanje po­stupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom rH odredbe član­ka 99. stavka 3. točke 10. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13-115/18 - pročišćeni tekst).

     Njime su od obustave isplate mirovine izuzeti korisnici starosne mirovine prema posebnim propisima - umirovljene vojne osobe, policijski službenici i ovlaštene službene osobe ili umirovljene osobe na poslovima razminiranja, kojima se omo­gućava pravo izbora rada na pola radnog vremena uz punu mirovinu ili u punom radnom vremenu, uz obustavu pola mi­rovine.

     Ova odredba je prema mišljenju predlagatelja diskriminatorna, jer se svim drugim kategorijama umirovljenika koji se zaposle na puno radno vrijeme isplata mirovine obustavlja u cijelosti.

     Ova odredba je protivna nekima od temeljnih načela na­vedenih u Ustavu RH. Protivna je načelu jednakosti i socijal­noj pravdi, jer neosnovano dijeli novozaposlene korisnike mirovine na različite kategorije. Protivna je i načelu jednakosti svih pred zakonom, zato što diskriminira određene kategorije umirovljenika na osnovi društvenog položaja i zato što prema nejasnim kriterijima stavlja različite kategorije umirovljenika u nejednak položaj, jer se svima ne jamči isto pravo izbora na rad do pola, odnosno punog radnog vremena.

     U suprotnosti je i s načelom slobode izbora poziva i za­poslenja i dostupnosti svakog radnog mjesta i dužnosti pod jednakim uvjetima, zato što neosnovano propisuje nejednake uvjete za određene korisnike mirovine koji se zaposle. Suprot­nost ovim ustavnim načelima navedenu odredbu čini protiv­nom i načelu ustavnosti i zakonitosti.

     Zbog svega navedenog zatraženo je od Ustavnog suda RH da nakon provedenog postupka za ocjenu ustavnosti ovu odredbu poništi, kako bi se nastavno svima omogućilo pravo izbora na rad do pola ili u punom radnom vremenu.

(M.P.)