UVODNA RIJEČ

Dobizam i klaunovi

Piše: Jasna A. Petrović

     Zamislite na trenutak svijet u kojemu se koronavirus širi ubrzano i to najviše šireći zarazu na mlađe od 50 godina. I da je danak u smrti najviši među djecom i školarcima. I zamislite da znanstvenici procjenjuju da su upravo stari ti kod kojih je niži rizik zaraze zbog dugogo­dišnje izloženosti sličnim virusima. Kako biste vi reagirali na bolest koja većinom ubija mlade diljem planeta?

Vaša reakcija bi bila različita od ove koju sada imate, a osobito bi mnogi mlađi stanovnici svijeta imali drugi rječnik u javnosti. Ta danas čak i stariji građani smatraju kako je prirodno da oni prvi umru, „jer stari ionako treba­ju od nečega umrijeti".

     Slijede teška pitanja: jesu li neke vlade zemalja, po­put SAD-a, reagirale s ignoriranjem i odgodom spram prijetnji pandemije, samo zato što je u stvarnosti veća opasnost da će oboljeti i umrijeti starije osobe? Da li je to razlog što nam se pred očima vraćaju strogo omeđene, s policijom i vojskom na granicama, europske države, koje nimalo ne nalikuju na zajednicu ravnopravnih europskih država? Bez zajedničke politike u odnosu na pandemiju. Je li tu riječ o kašnjenju koje se ne bi dogodilo da je virus za prvotne žrtve „odabrao" mlade?

     Dobizam (ageism) igra ulogu, ne samo u kreiranju po­litika i mjera, već i u praktičnoj ulozi božjeg djelitelja smr­ti ili života. U Italiji su mnogi liječnici svjedočili kako su donosili teške odluke hoće li na respiratore spojiti mlađe, a starije ostavljati da umru. Što su i činili. Otuda i loše šale da su zapravo mirovinski fondovi financirali stvaranje i širenje takvog virusa, kako bi mogli ojačati mirovinske sustave i odgoditi njihov raspad. U stvarnosti se stvorila shizoidna podvojenost apela za zaštitu svojih starih od izlaganja virusu, zabranama izlazaka iz kuće, ali s podtek­stom kako bi njihov pritisak na zdravstvene ustanove bio manji. I to postaju protokoli trijaže, ostavite stare doma, a mlade spašavajte; dobizam u zdravstvenim uslugama bez presedana.

     Hrvatska je ponešto atipično postupila, doista štite­ći starije i u domovima umirovljenika, gdje se zbog toga zaraza nije proširila, kao i u medijskom prostoru produ­bljujući suosjećanje spram starijih. Izuzetak su javne bu­dale čiji govor mržnje sad već svatko prepoznaje. Klauni koji nikada neće doći na vlast. Osim u zemljama gdje već jesu na vlasti i gdje stari već plaćaju velik danak, ne samo zbog koronavirusa.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

RAZGOVORI S MINISTROM ALADROVIĆEM

 Umirovljenički prioriteti na stolu

          U četvrtak, 12. rujna 2019. održani su u prostorijama Ministarstva u Zagrebu  razgovori ministra rada i mirovinskog sustava  Josipa Aladrovića s čelnicama dvije najjače umirovljeničke udruge, predsjednice Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasne A, Petrović i predsjednice Matice umirovljenika Višnje Fortune.

          U jednosatnom razgovoru umirovljeničke predstavnice izložile su i obrazložile desetak prioriteta po hitnosti realizacije, a na prvom mjestu povećanje cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje na teret državnog proračuna. Kako prigodom svakog usklađivanja mirovina nekoliko tisuća umirovljenika izgubi to pravo, zatraženo je da se, nakon 15 godina što cenzus nije mijenjan, automatski usklađuje prema hrvatskoj granici siromaštva koju jednom godišnje objavljuje Zavod za zapošljavanje.

          Također je postavljeno pitanje zbog čega se već deset godina i dalje zadržava preživjela krizna mjera naplate dodatnog zdravstvenog doprinosa za neke kategorije umirovljenika (1 i 3 posto), kad su već davno branitelji oslobođeni tog danka.

          Ministar je upozoren i na ozbiljan pad realne vrijednosti mirovina, čiji je udjel u prosječnoj bruto plaći pao na samo 27,7 posto (neto na 36,7 posto), a 98 posto svih umirovljenika prima mirovine niže od prosječne neto plaće. Predloženo je da se što hitnije izvrši korekcija modela usklađivanja na barem 80 posto povoljnijeg indeksa, a ne kao sada samo na 70 posto.

          Predloženo je da ste što hitnije pri Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe osnuje i stručna grupa za reformu obiteljskih mirovina, koja bi uzela u obzir iskustva drugih europskih zemalja, ali i prijedlog umirovljeničkih udruga da se zadrži vlastita mirovina i stiče 20 do 50 posto mirovine preminulog partnera/ice.

     Umirovljeničke čelnice izrazile su i stajališta o tzv. nacionalnoj mirovini, inzistirajući da se promjeni naziv u nacionalnu naknadu za starije osobe, da se jasno kaže kako neće biti isplaćivana iz mirovinskog fonda, te da neće biti vrijednosno blizu najniže mirovine.

     Petrović je završno uručila Inicijativu SUH-aza hitnu izmjenu nekih odredaba o raznim skupinama umirovljenika koji se zaposle ili počnu obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje, kako bi se Zakon o mirovinskom osiguranju prilagodio potrebama radno angažiranim umirovljenicima i tržištu rada, i to bez diskriminacije nekih skupina.