UVODNA RIJEČ
Zemlja promatrača
Piše: Jasna A. Petrović
Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske administrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovaramo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama vezanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...
Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se događa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vremena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju odmak od samih sebe.
Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u početku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumove u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je mirovina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamentarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.
I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svijetu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepoznati još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlastitom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pliva u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i malodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do razmjera gubitka konstruktivne stvarnosti.
Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji nemaju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti onima malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da manjak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?
Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvarnost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.
Web stranice naših podružnica
SPASITE" SVOJ BRAK
S hrkanjem nema šale
Hrkanje nije rijetka pojava. Prema nekim ispitivanjima, svaki osmi građanin pati od tog neugodnog poremećaja u disanju za vrijeme spavanja. Često smo skloni da se našalimo i nasmijemo na račun hrkanja. Donekle to i jest šaljivo i zabavno, ali sve dotle dok vi niste taj koji hrče ili koji mora spavati u istoj sobi sa hrkačem.
Bolje rečeno - dok vi niste taj koji čezne za nesmetanim snom u tihoj noći. Takvima zaista nije do smijeha. To hrkanje, tj. hroptavo bučno"turpijanje i piljenje'; kojemu kao da nema kraja, onemogućuje spavanje i spokojstvo bračnog partnera ili bilo koje druge osobe u sobi. Takvi zvukovi često dopiru i do susjeda. Sve vojničke spavaonice podrhtavaju od disharmoničnih zvukova brojnih hrkača.
Poznati su i slučajevi rastave braka zbog hrkanja. Medu hrkačima je više muškaraca nego žena. Uglavnom to su ljudi srednje ili starije dobi. Istina je, medicinski stručnjaci ne posvećuju neku osobitu pažnju hrkanju, hrkanje je vrlo rijetko predmet znanstvenih istraživanja.
Kad nepce vibrira
Hrkanje nastaje kad su meko nepce i resica (uvula) u stražnjem dijelu usta opušteni i počinju vibrirati za vrijeme prolaza zraka, bilo pri udisaju ili izdisaju. Primijećeno je da su hrkanju skloni, osim ostalih, ljudi koji imaju povećane tonzile, teškoće s adenoidnim vegetacijama, emotivne napetosti, neodgovarajuće zubne proteze, upalu sinusa, deformiran nos, alergijske smetnje itd. Hrkanje je nekada u vezi s potencijalno opasnim Picwickovim sindromima.
U svijetu je patentirano i stavljeno na tržište mnogo naprava za sprečavanje hrkanja, međutim pokazale su se i neefikasne i opasne. Iako za mnoge ljude hrkanje nije ozbiljan problem, ono ipak može biti simptom ozbiljnog oboljenja. Liječnik se rijetko potrudi da utvrdi pravi uzrok toj pojavi.
Neslano prije spavanja
Ako vam je hrkanje problem, možete poduzeti neke mjere. Privikavajte se spavati na boku i zatvorenim ustima. Posavjetujte se s liječnikom ako imate
kronične teškoće s alergijom, sinusiti- som, ili prehladom, koje uzrokuje odebljanje nosne sluznice.
Reducirajte prekomjernu tjelesnu težinu, jer i ona čini da nosna sluznica odeblja i tako se otežava prolaz zraka kroz nos. Osim toga, debeli ljudi radije leže na leđima i često dišu na usta. Čak ako ste i mršavi, izbjegavajte jako zasoljenu hranu navečer, prije spavanja.
Nemojte obavljati jake fizičke vježbe neposredno prije odlaska u krevet. Obavite pregled kod liječnika i nastojte da se vaš problem shvati ozbiljno. U težim slučajevima dolazi u obzir i operativni zahvat, pomoću kojeg se stanjuje sluznica u ždrijelu.
Ako patite zbog nečijeg hrkanja, pokušajte stvar riješiti čepićima za uši. Nekima pomaže da odu spavati prije hrkača. Kao posljednji izlaz ostaje vam odvojena soba, a to je pak manje traumatično nego odvojiti život!
dr. Ivo Belan