UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

SPASITE" SVOJ BRAK

     S hrkanjem nema šale

     Hrkanje nije rijetka pojava. Prema nekim ispitivanjima, svaki osmi građanin pati od tog neugodnog poremećaja u disanju za vrijeme spa­vanja. Često smo skloni da se našalimo i nasmijemo na račun hrkanja. Donekle to i jest šaljivo i zabavno, ali sve dotle dok vi niste taj koji hrče ili koji mora spa­vati u istoj sobi sa hrkačem.

     Bolje rečeno - dok vi niste taj koji če­zne za nesmetanim snom u tihoj noći. Takvima zaista nije do smijeha. To hrka­nje, tj. hroptavo bučno"turpijanje i pilje­nje'; kojemu kao da nema kraja, onemo­gućuje spavanje i spokojstvo bračnog partnera ili bilo koje druge osobe u sobi. Takvi zvukovi često dopiru i do susjeda. Sve vojničke spavaonice podrhtavaju od disharmoničnih zvukova brojnih hr­kača.

     Poznati su i slučajevi rastave braka zbog hrkanja. Medu hrkačima je više muškaraca nego žena. Uglavnom to su ljudi srednje ili starije dobi. Istina je, me­dicinski stručnjaci ne posvećuju neku osobitu pažnju hrkanju, hrkanje je vrlo rijetko predmet znanstvenih istraživa­nja.

Kad nepce vibrira

     Hrkanje nastaje kad su meko nepce i resica (uvula) u stražnjem dijelu usta opušteni i počinju vibrirati za vrijeme prolaza zraka, bilo pri udisaju ili izdisa­ju. Primijećeno je da su hrkanju skloni, osim ostalih, ljudi koji imaju povećane tonzile, teškoće s adenoidnim vegeta­cijama, emotivne napetosti, neodgo­varajuće zubne proteze, upalu sinusa, deformiran nos, alergijske smetnje itd. Hrkanje je nekada u vezi s potencijalno opasnim Picwickovim sindromima.

     U svijetu je patentirano i stavljeno na tržište mnogo naprava za sprečava­nje hrkanja, međutim pokazale su se i neefikasne i opasne. Iako za mnoge ljude hrkanje nije ozbiljan problem, ono ipak može biti simptom ozbiljnog oboljenja. Liječnik se rijetko potrudi da utvrdi pravi uzrok toj pojavi.

Neslano prije spavanja

     Ako vam je hrkanje problem, može­te poduzeti neke mjere. Privikavajte se spavati na boku i zatvorenim ustima. Posavjetujte se s liječnikom ako imate

kronične teškoće s alergijom, sinusiti- som, ili prehladom, koje uzrokuje odebljanje nosne sluznice.

     Reducirajte prekomjernu tjelesnu težinu, jer i ona čini da nosna sluznica odeblja i tako se otežava prolaz zraka kroz nos. Osim toga, debeli ljudi radije leže na leđima i često dišu na usta. Čak ako ste i mršavi, izbjegavajte jako zaso­ljenu hranu navečer, prije spavanja.

     Nemojte obavljati jake fizičke vježbe neposredno prije odlaska u krevet. Oba­vite pregled kod liječnika i nastojte da se vaš problem shvati ozbiljno. U težim slučajevima dolazi u obzir i operativni zahvat, pomoću kojeg se stanjuje slu­znica u ždrijelu.

     Ako patite zbog nečijeg hrkanja, pokušajte stvar riješiti čepićima za uši. Nekima pomaže da odu spavati prije hrkača. Kao posljednji izlaz ostaje vam odvojena soba, a to je pak manje trau­matično nego odvojiti život!

dr. Ivo Belan