UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PROBLEMI PLAĆANJA REŽIJA

Korisni savjeti oko zastare

     Svakog mjeseca dobivamo račune za struju, vodu, grijanje, plin, odvoz smeća, TV pretplatu i slično, dakle račune za javne, komunalne usluge koje popularno nazivamo „režije".

Kad treba platiti račun za režije?

     Na svakom računu treba pisati da­tum dospijeća računa i do toga datuma račun treba platiti, jer davatelj usluga nakon toga ima pravo obračunati za­konske i zatezne kamate, što također na računu piše i o tome treba voditi računa. Ako je neki račun plaćen kasnije od dana dospijeća, na sljedećem računu će biti iskazan i iznos kamata, koji, ako je obra­čunat, treba platiti (obično je u donjem uglu ispod računa ili na poleđini računa.)

Kad nastupa zastara za naplatu računa?

     Protekom godine dana od dana dos­pijeća računa nastupa zastara za naplatu istoga. To u praksi znači da, ako je račun npr. za grijanje imao datum dospijeća 15.08. 2018., a potrošač je 16.08.2019. dobio opomenu da ga nije platio i poziv da ga u određenom roku plati, inače će biti tužen i ovršen, potrošač treba uputi­ti prigovor onome tko mu je opomenu poslao i pozvati se na zastaru od godine dana, sukladno Zakonu o zaštiti potro­šača.

     Prigovor se mora uputiti bez obzira je li račun plaćen ili ne, jer ako potrošač na opomenu ne prigovori račun mu može biti naplaćen iako je nastupila zastara.

Prigovor se uvijek piše onome tko je opomenu poslao, što znači ako nam je javni bilježnik poslao opomenu pred ovrhu npr. za struju, prigovor pišemo javnom bilježniku, a ne HEP-u.

 

     Prigovor treba napisati u roku od osam dana od pri­manja opomene i dostaviti preporu­čeno s povratni­com. Javni bilježnik će takav predmet na koji je upućen prigovor zastare uputiti sudu i po­trošač se na sudu ponovno mora po­zivati na prigovor zastare, jer sud o tome ne vodi računa po službenoj dužnosti.

Kad počinje zastara

     Zastara od godinu dana odnosi se na račune za vodu, plin, struju, grijanje, TV i radio pretplatu, internetsku pretpla­tu, poštanske usluge. Zastara od tri go­dine se odnosi na komunalnu naknadu i pričuvu i o tome trebaju potrošači voditi računa ako dobiju opomenu za neplaće­ni račun za iste.

     Od 1. siječnja 2018. komunalna na­knada se ne naplaćuje za kuće i stano­ve za odmor, već se naplaćuje porez, pa treba voditi računa o tome, jer neke op­ćine i dalje šalju potrošačima račun i za jedno i za drugo. Račun za komunalnu naknadu ne treba u tom slučaju platiti, već uputiti prigovor i pozvati se na ne­postojanje obveze plaćanja iste.

     Što ako nemamo potvrdu da smo platili račun?

     Ako je prošlo više od godinu dana za ono što zastarijeva za godinu dana, odnosno tri godine za ono što zastari­jeva nakon toga roka, račun nikako ne plaćamo ponovo, već se piše prigovor za zastaru.

     Ako nije nastupila zastara, a dobili ste opomenu za neplaćanje, ako je ra­čun plaćen i imate potvrdu, tada treba dostaviti kopiju potvrde, a ako ju nema­te osobno trebate otići u ured davatelja usluge i tražiti da provjere vašu uplatu, navodeći vrijeme i mjesto gdje je plaće­no (npr. na šalteru pošte u Branimirovoj ulici u Zagrebu dana 15.03.2019.). Ako ne pristaju u tom uredu provjeriti na ta­kav način, imate pravo tražiti inspekcij­ski nadzor.

Apsolutna zastara - 10 godina

     Ako se za neko neplaćanje navede­nih režija vodi sudski postupak i posto­ji pravomoćna presuda i ako se ista ne izvrši u roku od deset godina, nastupa apsolutna zastara i takva se odluka ne može više izvršiti.

Ana Knežević

 

Netko koristi moju karticu

     Primijetio sam da mi na bankovnoj kartici nedostaje novca. Pregledava­njem računa shvatio sam da su obav­ljene transakcije koje nisam odobrio. Što mi je činiti?

I.K., Split.

     Ukoliko uočite da se Vašom karticom izvršavaju transakcije koje niste autorizi­rali, prije svega treba o navedenome oba­vijestiti banku (npr. telefonom) i zatražiti blokiranje kartice kako bi se onemogućilo daljnje izvršenje platnih transakcija, odno­sno daljnje terećenje Vašeg računa.

     Osim toga, potrebno se obratiti svojoj banci prigovorom u kojem se navode neau­torizirane transakcije, a na taj prigovor je banka dužna, odgovoriti u roku od deset dana od dana primitka prigovora.

     U takvim slučajevima banka je duž­na izvršiti povrat iznosa neautorizira­ne platne transakcije, osim ukoliko ne utvrdi da je klijent postupao prijevarno ili s namjerom ili krajnjom nepažnjom nije ispunio svoje obveze vezane za samu karticu odnosno personalizirane sigurnosne vjerodajnice koje se nalaze na samoj kartici.

     Klijent banke se također može obratiti pritužbom Hrvatskoj narod­noj banci.