UVODNA RIJEČ
Nemao pa nemao
Piše: Jasna A. Petrović
Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mnoge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si prethodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Višnja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.
No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada nemaju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio davati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Njima se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugradio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.
Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvatsko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina. Nećemo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i znali. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale. Možda je najbolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabogda nemao pa nemao.
Web stranice naših podružnica
REZULTATI POKAZALI
Rodni jaz kod novih mirovina se smanjuje
Hrvatska, kao i ostale zemlje Europske unije ima problem rodnog jaza, odnosno razlika u mirovinama između muškaraca i žena iznosi ogromnih 24,9 posto u korist muškaraca. Bivši ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić prije svog odlaska iz ministarstva učinio je dobru stvar, naime, od 1. siječnja ove godine na snazi je mjera prema kojoj se svakoj majci pri odlasku u mirovinu priznaje šest mjeseci dodatnog mirovinskog staža po djetetu.
Kako se tad najavljivalo, ta mjera bi značila porast mirovine za 2,04 posto za svako dijete. Stoga smo odlučili provjeriti jesu li mirovine ženama koje su prvi put ostvarile pravo na mirovinu u 2019. godini doista brže rasle nego muškarcima, kao i je li se smanjio rodni jaz u tim mirovinama.
Uvidom u rezultate iz HZMO-a dobili smo potvrdan odgovor. Naime, od prosinca prošle do srpnja ove godine ženama koje su pravo na mirovinu ostvarile prvi put prosječna mirovina je porasla 4,73 posto, odnosno s 2.324 kune na 2.434 kune. Muškarcima je u istom razdoblju prosječna mirovina porasla 3,54 posto, odnosno s 2.566 kuna na 2.656 kuna. Rodni jaz u mirovinama kod novih umirovljenika/ca tako je pao na 9,12 posto. Za usporedbu, rodni jaz kod novoprijavljenih umirovljenika/ca u lipnju 2018. je iznosio 10,80 posto, a u prosincu iste godine 10,37 posto.
Očito je kako je u Hrvatskoj i prije uvođenja novih mjera postojao trend smanjivanja rodnog jaza u mirovinama kod novih umirovljenika/ca (zbog povećanja prosječnih godina radnog staža kod žena), no smanjivanje je išlo sporije od očekivanog pa se čini kako je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava novim mjerama doista potaknulo brže smanjivanje rodnog jaza, što je za svaku pohvalu.