UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

Ravnopravnost

DVOSTRUKA UGROŽENOST

O starima skrbe žene

 

     Hrvatska ima više od 20 posto sta­novnika starijih od 65 godina, a taj udjel ubrzano raste. Uz starenje, aktualizira se i pitanje dugotrajne skrbi, o čemu je Europska komisija nedavno objavila studiju nacionalnih politika„Izazovi dugoročne skrbi u Europi" (2018.).

     Hrvatska se na tri mjesta navodi kao zemlja s nerazvijenim kapacitetima du­goročne skrbi za starije osobe (među četiri najnerazvijenije!) po pokrivenosti domovima umirovljenika, po tome što ima najmanje kreveta na sto tisuća sta­novnika starijih od 65 godina, po broju polurezidentnih smještaja (dnevni bo­ravci) za starije, te kao zemlja s vrlo ne­razvijenim servisima za pomoć starima u kući. Uz nas, na dnu razvijenosti su i Grčka, Rumunjska i Poljska, a u nekim kategorijama i Bugarska.

     Takve podatke nemamo prilike čuti u Hrvatskoj, kao niti analizu adekvatnosti nacionalne dugoročne skrbi za starije, a još manje analizu priuštivosti smještaja i drugih usluga. K tome, Hrvatska ima najnižu relativnu vrijednost mirovine od svih zemalja EU, od samo 27,7 posto udjela bruto mirovine u prosječnoj bru­to plaći.

     Tko onda skrbi o starijima, ako nema dovoljno mjesta u domovima, ne po­ stoje dnevni boravci (osim nešto malo gerontoloških centara), te umirovljenici/e većinom nemaju dovoljno visoke mirovine za trošak smještaja ili plaćanje pri­vatnih aranžmana?

O starima skrbe žene!

     Bilo da je riječ o nezapo­slenim ili umirovljenim članicama obitelji, bilo o ženama koje su angažira­ne te pružaju usluge nje­ge i skrbi na neformalnom tržištu rada. Tu načelno nema velike razlike u odno­su na druge europske zemlje, samo što su tamo njegovateljice često i starije žene iz Hrvatske - koje tamo rade na crno. Ekspanzija neformalne skrbi je prisutna i u Hrvatskoj: masovno iselja­vanje mladih obitelji, kao i činjenica da je došlo do raspada višegeneracijskih obitelji, prenosi teret i odgovornost skrbi na leđa žena. Država, kako kažu podaci Europske komisije, ne skrbi do­voljno za stare.

     Nadalje, za razliku od nekih europ­skih zemalja u kojima se u cijelosti ili djelomično priznaje radni staž ženama koje skrbe o starijim osobama ili, poput Finske gdje, za skrb o svojem pretku, partneru ili rođaku, sklapaju ugovor o radu s općinom u kojoj žive, u Hrvatskoj se takav neplaćeni rad ne kompenzira. Potomci s prosječno niskim plaćama prisiljeni su obiteljskim zakonom svo­jim umirovljenim precima plaćati punu ili djelomičnu cijenu smještaja u domu, zato što prosječna mirovina iznosi 2.445 kuna, što je jednako hrvatskoj liniji siro­maštva za 2019. godinu (2.496,5 kuna), pa umirovljenici/e nisu u stanju skrbi­ti sami o sebi. Kako žene žive duže (81 godina prosječne dobi), ujedno su i pri­mateljice i pružateljice dugoročne skrbi. Žene su dvostruko ugrožena kategorija starijih osoba jer su ugrožene siromaš­tvom, a i radom na crno, odnosno nele­galnim statusom.