UVODNA RIJEČ
Zemlja promatrača
Piše: Jasna A. Petrović
Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske administrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovaramo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama vezanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...
Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se događa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vremena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju odmak od samih sebe.
Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u početku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumove u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je mirovina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamentarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.
I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svijetu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepoznati još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlastitom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pliva u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i malodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do razmjera gubitka konstruktivne stvarnosti.
Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji nemaju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti onima malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da manjak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?
Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvarnost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.
Web stranice naših podružnica
TOPLICE ZA POTREBITE
Kad već neće država
U Glasu umirovljenika je već prije pisano kako Hrvatska, za razliku od susjednih zemalja Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH, ne osigurava besplatan boravak u lječilištima i toplicama svojim umirovljenicima. U Grčkoj svoje hotele popunjavaju dvotjednim boravkom umirovljenika izvan sezone, a sličnih inicijativa ima i u drugim zemljama.
Stupnik voli svoje stare
No, u Hrvatskoj, kad već neće država, svoju socijalnu osviještenost pokazali su u Vukovaru i Brodskom Stupniku, gdje su iz gradskog, odnosno općinskog proračuna odlučili pomoći umirovljenicima da uživaju u najbližim toplicama.
Kako je za Glas umirovljenika izjavio načelnik općine Brodskog Stupnika Goran Jelinić, njihova općina već treću godinu zaredom organizira besplatne jednodnevne izlete u Daruvarske toplice za osobe starije od 54 godine.
„Shvatili smo da se za osobe starije životne dobi ne provode nikakve aktivnosti pa smo smislili način da olakšamo život i pružimo im neke sadržaje. Tako je pala ideja da u kolovozu osiguramo četiri termina, odnosno svaki tjedan na jednodnevni izlet pošaljemo 50 starijih osoba", kazao je Jelinić.
Praksa je da prvih 50 osoba koje se jave u općinu odu u toplice, a svi oni koji su se kasno javili imaju prednost u sljedećem izletu te su tako svi zadovoljni, ističe načelnik. Za organizirani besplatni prijevoz i kupnju cjelodnevnih karata za kupanje ova općina je osigurala 25.000 kuna. Bravo!
Vukovarci u velikom broju
Brigu o starijima iznad 60 godina pokazao je grad Vukovar, koji od 9. srpnja do 3. rujna 2019. godine organizira jednodnevne izlete u Bizovačke toplice. Tako svakog utorka čak 200 umirovljenika u četiri autobusa ima priliku na besplatan prijevoz do toplica, a tamo umjesto 34 kune plaćaju ulaznicu samo 10 kuna. Ovo je već četvrta godina u nizu da grad osigurava liječenje i kupanje umirovljenicima.
„Odlazak umirovljenika u Bizovačke toplice je iznimno lijep i adekvatan način kako bi našim umirovljenicima uljepšali slobodno vrijeme. Bizovačke toplice nude dodatne sadržaje koje mi ovdje nemamo, ponajprije mogućnost korištenja ljekovitih termalnih izvora uz puno drugih sadržaja", izjavio je gradonačelnik Ivan Penava.
Grad Vukovar je za ovu priliku osigurao 100.000 kuna. Kako poručuju iz grada, svi koji žele ići na izlet u toplice dužni su osobno podnijeti zahtjev u prostorijama Hrvatske udruge umirovljenika i invalida rada Grada Vukovara, a moraju imati dokaz o prebivalištu i dokaz o mirovini, bez dodatnih socijalnih uvjeta. Bravo, opet!
Zagreb barem nešto
Naš najveći i najbogatiji grad ne misli na svoje umirovljenike poput prethodno dva spominjana slučajeva, odnosno ne financira odlazak u toplice svojim starijim građanima. Bitno je da se zagrebačke gradske vlasti stalno hvale činjenicom kako je Zagreb jedini grad u Hrvatskoj čiji je BDP veći od prosjeka Europske unije. Novca dakle ima, ali očito ne za umirovljenike i njihove potrebe.
Ipak, da imaju dozu socijalne osjetljivosti, gradske su vlasti pokazale time što svim umirovljenicima nude 50 posto popusta na korištenje gradskih bazena. Tako jedna dnevna karta umirovljenike košta 5 kuna radnim danom, a 10 kuna vikendom. Barem nešto...
No, pratitelji umirovljeničkih portala vrlo su kategorični: kad već u većini slučajeva moraju sami plaćati odlazak u skupe toplice, više im se sviđaju jednodnevni izleti na more, a uz vrlo slične cijene od stotinjak kuna. Pa čak i kada ih općinska poglavarstva primorskih mjesta, poput Malinske, Crikvenice ili Novog Vinodolskog silom ne žele, jer ih smatraju štetnim turistima.
Igor Knežević