UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

TOPLICE ZA POTREBITE

Kad već neće država

 

     U Glasu umirovljenika je već prije pisano kako Hrvatska, za razliku od susjednih zemalja Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH, ne osigurava besplatan boravak u lječilištima i topli­cama svojim umirovljenicima. U Grčkoj svoje hotele popunjavaju dvotjednim boravkom umirovljenika izvan sezone, a sličnih inici­jativa ima i u drugim zemljama.

Stupnik voli svoje stare

     No, u Hrvatskoj, kad već neće država, svoju socijalnu osviještenost pokazali su u Vukovaru i Brodskom Stupniku, gdje su iz gradskog, odnosno općinskog proračuna odlučili pomoći umirov­ljenicima da uživaju u najbližim toplicama.

     Kako je za Glas umirovljenika izjavio načelnik općine Brodskog Stupnika Goran Jelinić, njihova općina već treću godinu zaredom organizira besplatne jednodnevne izlete u Daruvarske toplice za osobe starije od 54 godine.

     „Shvatili smo da se za osobe starije životne dobi ne provode nikakve aktivnosti pa smo smislili način da olakšamo život i pruži­mo im neke sadržaje. Tako je pala ideja da u kolovozu osiguramo četiri termina, odnosno svaki tjedan na jednodnevni izlet pošalje­mo 50 starijih osoba", kazao je Jelinić.

     Praksa je da prvih 50 osoba koje se jave u općinu odu u toplice, a svi oni koji su se kasno javili imaju prednost u sljedećem izletu te su tako svi zadovoljni, ističe načelnik. Za organizirani besplatni prijevoz i kupnju cjelodnevnih karata za kupanje ova općina je osi­gurala 25.000 kuna. Bravo!

Vukovarci u velikom broju

     Brigu o starijima iznad 60 godina pokazao je grad Vukovar, koji od 9. srpnja do 3. rujna 2019. godine organizira jednodnevne izle­te u Bizovačke toplice. Tako svakog utorka čak 200 umirovljenika u četiri autobusa ima priliku na besplatan prijevoz do toplica, a tamo umjesto 34 kune plaćaju ulaznicu samo 10 kuna. Ovo je već četvrta godina u nizu da grad osigurava liječenje i kupanje umi­rovljenicima.

     „Odlazak umirovljenika u Bizovačke toplice je iznimno lijep i adekvatan način kako bi našim umirovljenicima uljepšali slobod­no vrijeme. Bizovačke toplice nude dodatne sadržaje koje mi ov­dje nemamo, ponajprije mogućnost korištenja ljekovitih termalnih izvora uz puno drugih sadržaja", izjavio je gradonačelnik Ivan Penava.

      Grad Vukovar je za ovu priliku osigurao 100.000 kuna. Kako po­ručuju iz grada, svi koji žele ići na izlet u toplice dužni su osobno podnijeti zahtjev u prostorijama Hrvatske udruge umirovljenika i invalida rada Grada Vukovara, a moraju imati dokaz o prebivalištu i dokaz o mirovini, bez dodatnih socijalnih uvjeta. Bravo, opet!

Zagreb barem nešto

     Naš najveći i najbogatiji grad ne misli na svoje umirovljenike poput prethodno dva spominjana slučajeva, odnosno ne financira odlazak u toplice svojim starijim građanima. Bitno je da se zagre­bačke gradske vlasti stalno hvale činjenicom kako je Zagreb jedini grad u Hrvatskoj čiji je BDP veći od prosjeka Europske unije. Novca dakle ima, ali očito ne za umirovljenike i njihove potrebe.

     Ipak, da imaju dozu socijalne osjetljivosti, gradske su vlasti pokazale time što svim umirovljenicima nude 50 posto popusta na korištenje gradskih bazena. Tako jedna dnevna karta umirov­ljenike košta 5 kuna radnim danom, a 10 kuna vikendom. Barem nešto...

     No, pratitelji umirovljeničkih portala vrlo su kategorični: kad već u većini slučajeva moraju sami plaćati odlazak u skupe toplice, više im se sviđaju jednodnevni izleti na more, a uz vrlo slične cije­ne od stotinjak kuna. Pa čak i kada ih općinska poglavarstva pri­morskih mjesta, poput Malinske, Crikvenice ili Novog Vinodolskog silom ne žele, jer ih smatraju štetnim turistima.

Igor Knežević