UVODNA RIJEČ
Pandemijska škola etike
Piše: Jasna A. Petrović
Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jednoobrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shvaćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, nastoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?
Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.
No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriterije društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice zadužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.
Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vrijednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživljavanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?
Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na granice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.
Web stranice naših podružnica
TOPLICE ZA POTREBITE
Kad već neće država
U Glasu umirovljenika je već prije pisano kako Hrvatska, za razliku od susjednih zemalja Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH, ne osigurava besplatan boravak u lječilištima i toplicama svojim umirovljenicima. U Grčkoj svoje hotele popunjavaju dvotjednim boravkom umirovljenika izvan sezone, a sličnih inicijativa ima i u drugim zemljama.
Stupnik voli svoje stare
No, u Hrvatskoj, kad već neće država, svoju socijalnu osviještenost pokazali su u Vukovaru i Brodskom Stupniku, gdje su iz gradskog, odnosno općinskog proračuna odlučili pomoći umirovljenicima da uživaju u najbližim toplicama.
Kako je za Glas umirovljenika izjavio načelnik općine Brodskog Stupnika Goran Jelinić, njihova općina već treću godinu zaredom organizira besplatne jednodnevne izlete u Daruvarske toplice za osobe starije od 54 godine.
„Shvatili smo da se za osobe starije životne dobi ne provode nikakve aktivnosti pa smo smislili način da olakšamo život i pružimo im neke sadržaje. Tako je pala ideja da u kolovozu osiguramo četiri termina, odnosno svaki tjedan na jednodnevni izlet pošaljemo 50 starijih osoba", kazao je Jelinić.
Praksa je da prvih 50 osoba koje se jave u općinu odu u toplice, a svi oni koji su se kasno javili imaju prednost u sljedećem izletu te su tako svi zadovoljni, ističe načelnik. Za organizirani besplatni prijevoz i kupnju cjelodnevnih karata za kupanje ova općina je osigurala 25.000 kuna. Bravo!
Vukovarci u velikom broju
Brigu o starijima iznad 60 godina pokazao je grad Vukovar, koji od 9. srpnja do 3. rujna 2019. godine organizira jednodnevne izlete u Bizovačke toplice. Tako svakog utorka čak 200 umirovljenika u četiri autobusa ima priliku na besplatan prijevoz do toplica, a tamo umjesto 34 kune plaćaju ulaznicu samo 10 kuna. Ovo je već četvrta godina u nizu da grad osigurava liječenje i kupanje umirovljenicima.
„Odlazak umirovljenika u Bizovačke toplice je iznimno lijep i adekvatan način kako bi našim umirovljenicima uljepšali slobodno vrijeme. Bizovačke toplice nude dodatne sadržaje koje mi ovdje nemamo, ponajprije mogućnost korištenja ljekovitih termalnih izvora uz puno drugih sadržaja", izjavio je gradonačelnik Ivan Penava.
Grad Vukovar je za ovu priliku osigurao 100.000 kuna. Kako poručuju iz grada, svi koji žele ići na izlet u toplice dužni su osobno podnijeti zahtjev u prostorijama Hrvatske udruge umirovljenika i invalida rada Grada Vukovara, a moraju imati dokaz o prebivalištu i dokaz o mirovini, bez dodatnih socijalnih uvjeta. Bravo, opet!
Zagreb barem nešto
Naš najveći i najbogatiji grad ne misli na svoje umirovljenike poput prethodno dva spominjana slučajeva, odnosno ne financira odlazak u toplice svojim starijim građanima. Bitno je da se zagrebačke gradske vlasti stalno hvale činjenicom kako je Zagreb jedini grad u Hrvatskoj čiji je BDP veći od prosjeka Europske unije. Novca dakle ima, ali očito ne za umirovljenike i njihove potrebe.
Ipak, da imaju dozu socijalne osjetljivosti, gradske su vlasti pokazale time što svim umirovljenicima nude 50 posto popusta na korištenje gradskih bazena. Tako jedna dnevna karta umirovljenike košta 5 kuna radnim danom, a 10 kuna vikendom. Barem nešto...
No, pratitelji umirovljeničkih portala vrlo su kategorični: kad već u većini slučajeva moraju sami plaćati odlazak u skupe toplice, više im se sviđaju jednodnevni izleti na more, a uz vrlo slične cijene od stotinjak kuna. Pa čak i kada ih općinska poglavarstva primorskih mjesta, poput Malinske, Crikvenice ili Novog Vinodolskog silom ne žele, jer ih smatraju štetnim turistima.
Igor Knežević