UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

TOPLICE ZA POTREBITE

Kad već neće država

 

     U Glasu umirovljenika je već prije pisano kako Hrvatska, za razliku od susjednih zemalja Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH, ne osigurava besplatan boravak u lječilištima i topli­cama svojim umirovljenicima. U Grčkoj svoje hotele popunjavaju dvotjednim boravkom umirovljenika izvan sezone, a sličnih inici­jativa ima i u drugim zemljama.

Stupnik voli svoje stare

     No, u Hrvatskoj, kad već neće država, svoju socijalnu osviještenost pokazali su u Vukovaru i Brodskom Stupniku, gdje su iz gradskog, odnosno općinskog proračuna odlučili pomoći umirov­ljenicima da uživaju u najbližim toplicama.

     Kako je za Glas umirovljenika izjavio načelnik općine Brodskog Stupnika Goran Jelinić, njihova općina već treću godinu zaredom organizira besplatne jednodnevne izlete u Daruvarske toplice za osobe starije od 54 godine.

     „Shvatili smo da se za osobe starije životne dobi ne provode nikakve aktivnosti pa smo smislili način da olakšamo život i pruži­mo im neke sadržaje. Tako je pala ideja da u kolovozu osiguramo četiri termina, odnosno svaki tjedan na jednodnevni izlet pošalje­mo 50 starijih osoba", kazao je Jelinić.

     Praksa je da prvih 50 osoba koje se jave u općinu odu u toplice, a svi oni koji su se kasno javili imaju prednost u sljedećem izletu te su tako svi zadovoljni, ističe načelnik. Za organizirani besplatni prijevoz i kupnju cjelodnevnih karata za kupanje ova općina je osi­gurala 25.000 kuna. Bravo!

Vukovarci u velikom broju

     Brigu o starijima iznad 60 godina pokazao je grad Vukovar, koji od 9. srpnja do 3. rujna 2019. godine organizira jednodnevne izle­te u Bizovačke toplice. Tako svakog utorka čak 200 umirovljenika u četiri autobusa ima priliku na besplatan prijevoz do toplica, a tamo umjesto 34 kune plaćaju ulaznicu samo 10 kuna. Ovo je već četvrta godina u nizu da grad osigurava liječenje i kupanje umi­rovljenicima.

     „Odlazak umirovljenika u Bizovačke toplice je iznimno lijep i adekvatan način kako bi našim umirovljenicima uljepšali slobod­no vrijeme. Bizovačke toplice nude dodatne sadržaje koje mi ov­dje nemamo, ponajprije mogućnost korištenja ljekovitih termalnih izvora uz puno drugih sadržaja", izjavio je gradonačelnik Ivan Penava.

      Grad Vukovar je za ovu priliku osigurao 100.000 kuna. Kako po­ručuju iz grada, svi koji žele ići na izlet u toplice dužni su osobno podnijeti zahtjev u prostorijama Hrvatske udruge umirovljenika i invalida rada Grada Vukovara, a moraju imati dokaz o prebivalištu i dokaz o mirovini, bez dodatnih socijalnih uvjeta. Bravo, opet!

Zagreb barem nešto

     Naš najveći i najbogatiji grad ne misli na svoje umirovljenike poput prethodno dva spominjana slučajeva, odnosno ne financira odlazak u toplice svojim starijim građanima. Bitno je da se zagre­bačke gradske vlasti stalno hvale činjenicom kako je Zagreb jedini grad u Hrvatskoj čiji je BDP veći od prosjeka Europske unije. Novca dakle ima, ali očito ne za umirovljenike i njihove potrebe.

     Ipak, da imaju dozu socijalne osjetljivosti, gradske su vlasti pokazale time što svim umirovljenicima nude 50 posto popusta na korištenje gradskih bazena. Tako jedna dnevna karta umirov­ljenike košta 5 kuna radnim danom, a 10 kuna vikendom. Barem nešto...

     No, pratitelji umirovljeničkih portala vrlo su kategorični: kad već u većini slučajeva moraju sami plaćati odlazak u skupe toplice, više im se sviđaju jednodnevni izleti na more, a uz vrlo slične cije­ne od stotinjak kuna. Pa čak i kada ih općinska poglavarstva pri­morskih mjesta, poput Malinske, Crikvenice ili Novog Vinodolskog silom ne žele, jer ih smatraju štetnim turistima.

Igor Knežević