UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

ALARMANTNI PODACI!

Zašto se ubijaju hrvatski starci i starice?

Piše: Igor Knežević

 

     Svaki dan u Hrvatskoj život si u pro­sjeku oduzmu dvije osobe, a jedna od tih osoba je starija od 55 godina. Dakle, za razliku od mladih i sredovječnih ljudi, starije osobe su itekako pod većim rizikom od samoubojstva. Iako je ukupan broj samoubojstava u Hrvatskoj zadnjih desetak godina u padu, udjel starijih osoba u ukupnim samoubojstvima sve je veći.

     Tako od 2014., kad je udjel iznosio 57,2 posto, taj indeks neprestano raste, i to 2015. na 58,4 posto, 2016. na 58,5 po­sto te 2017. na rekordnih 58,9 posto (od 635 samoubojstava čak 374 su počinile osobe starije od 55 godina).

     Negativan trend je očigledan po­sljednjih godina, što je dijelom posljedi­ca porasta broja i udjela starijih osoba u društvu, ali i ekonomskog osiromašiva­nja i socijalne deprivacije starijih.

Pitanje života i smrti

     Naime, udio prosječnih mirovina u prosječnoj neto plaći nije bio nikad niži, te sada iznosi 37,6 posto. Posljedično, svaki treći umirovljenik živi u zoni siro­maštva, a nedostatak sredstava za život itekako utječe na gubitak socijalne uklju­čenosti, što je jedan od češćih uzroka oduzimanja života. Dakle, opadanje re­alne vrijednosti mirovina nije samo eko­nomsko pitanje, već - vidljivo iz prilože­noga - i pitanje života i smrti u mnogim slučajevima!  Dakako, još štošta može na­tjerati osobu na takav čin.

     „Strmoglavi pad osobnog standarda, strah od ovrha, gubitka stana, sram zbog nemogućnosti pomaganja unučadi, gu­bitak obiteljskih i socijalnih interakcija, dovode do očaja. Također, stari su sve češće žrtve prijevara, opće proširenih ugovora o dosmrtnom i doživotnom uz­državanju, zelenaških kredita, a uskoro i takozvanih posmrtnih kredita. Uz ne­izlječive bolesti i tjelesnu patnju, i to su česti razlozi za samoubojstvo", kazala je predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović u intervjuu za Deutsche Welle.

Hrvatska nažalost pri vrhu u EU

     Prema podacima Eurostata 2015. go­dine 56.200 osoba u Europskoj uniji je počinilo samoubojstvo, od čega 77 posto muškaraca i 23 posto žena.

Prosječna europska stopa iznosila je godišnje 11 samoubojstava na 100.000 stanovnika, dok je za isti broj stanovnika iz dobne skupine iznad 65 godina bila da­leko viša - čak 16,6 samoubojstava. Crnu listu samoubojstava starijih osoba u EU 2015. godine predvodila je Slovenija sa 40,3 samoubojstva na 100.000 stanovni­ka, zatim Litva (37,63), Mađarska (35,26) i zatim Hrvatska (34,81). Najmanje su se stariji ubijali na Malti (2,69), Cipru (2,82), u Ujedinjenom Kraljevstvu (6,32) i Grčkoj (6,57). Istina, posljednjih godina u Hrvat­skoj broj samoubojstava osoba ove dob­ne skupine polako opada (2016. - 31,3 osobe; 2017. - 28 osoba), no njihov udjel u ukupnom broju samoubojstava - raste.

     Tako su čak 40,1 posto svih samoubo­jica u Hrvatskoj 2017. godine bili iz dob­ne skupine 65+, što dovoljno govori da su starije osobe u Hrvatskoj odbačene na margine društva.

Stigmatizacija starih

     Docentica Petrana Brečić iz Klinike za psihijatriju Vrapče, pročelnica Zavoda za afektivne poremećaje, široko prihvaćeno mišljenje kako je sasvim normalno da se stariji češće ubijaju objašnjava stigmatizi- rajućim odnosom društva prema starosti.

      „Ne bi trebalo biti normalno da se lju­di uopće ubijaju. Ali to je taj ukorijenjeni stav prema starosti. Cijela naša kultura je kultura mladosti i straha od starosti. Ne želimo biti stari i želimo zavarati starost. Pa pogledajte što ljudi rade od sebe kako se ti izvanjski znakovi starosti ne bi vidje­li. Međutim, to je naša neminovnost i tre­bamo što prije početi doživljavati starost na pozitivan način. Ne samo doživljavati, već i promijeniti okolnosti da se poka­že da su stariji ljudi važan i koristan dio našeg društva. Starost nosi i puno stvari koje ne možemo dobiti u mladim godi­nama, a društvo to ne prepoznaje na pra­vi način".

     Brojni pratitelji tematske Facebook stranice SUH-a Pokret protiv siromaštva starijih osoba prokomentirali su zašto se starije osobe sve više ubijaju.

     „Nikakvo čudo. Treba samo pogledati kako se svi ponašaju prema starijim oso­bama, a i financije ne idu na ruku stari­jima", napisala je Zagrepčanka Dubravka Šoštarić. Pavle Malacko pak piše: „Ako ovaj režim eutanazira umirovljenike, više će im ostati za bolje aute". Nada Tkalčević ističe kako su „mladi otišli, a stari nemaju od čega živjeti, zbog čega je normalno da će dići ruku na sebe. Dok drugi uživaju...". Tonkica Matejaš iz Kutine na naše pitanje je napisala kako se ubijaju „samo oni koji nisu u Saboru i na državnim jaslama, jer sa mizerijom od penzije nema života, a čak ni životarenja".

Rješavanje balasta?

     Najviše je za oko zapeo komentar Večeslava Žnidareca iz Zagreba: „Nitko se ne želi pitati što je razlog sve češćim samoubojstvima starijih osoba iz jedno­stavnog razloga što je upravo to jedan od ciljeva i načina za smanjivanje broja nepoželjnih umirovljenika, koje usput smatraju beskorisnim teretom i bala- stom države!"

     U prilog ocjeni kako je rizik od samo­ubojstva u Hrvatskoj to veći što je osoba starija ide i podatak Eurostata, prema kojem je 2016. godine u Hrvatskoj pro­sječna stopa samoubojstva za starije od 85 godina iznosila čak 47,54 osoba na 40000 stanovnika. Prosjek EU za tu dob je 22, dakle više nego duplo manje nego u Hrvatskoj.

     Ostaje upitati se jesu li samo ponešto paranoidni oni koji misle kako je riječ o svojevrsnoj društveno poticanoj masov­noj eutanaziji siromašnih staraca i starica ili o samo nedostatku ljubavi i poštovanja spram zaslužnih predaka?