UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

MIROVINSKE ZAVRZLAME

Nejednaka prava na rad

 

     Novi paket mirovinske reforme do­nio je i neke pozitivne posljedice za umirovljenike, npr. proširenjem kruga zaposlenih umirovljenika ostva­ruje se dodatni prihod umirovljenika uz socijalnu uključenost.    Odlazak u mi­rovinu je velika životna promjena pa je mnogim umirovljenicima lakše ako se s njime suoče postupno. Također, umi­rovljenici mogu prenijeti svoja znanja na nove zaposlenike i tako im olakšati pro­ces privikavanja na novi posao. Ovime se osigurava i dodatna radna snaga, što po­sebno dolazi do izražaja u deficitarnim zanimanjima.

     Mogućnost rada uz mirovinu koristilo je 1. siječnja 2019. samo oko 5.000 umi­rovljenika. Trenutno u Republici Hrvat­skoj ovu mogućnost koristi 12.850 umi­rovljenika, što je 2,5 puta više u odnosu na prethodnu godinu i ujedno jedan posto umirovljeničke populacije, dok u Europskoj uniji pravo na rad ostvaruje šest posto umirovljenika.

Izuzeti obiteljski umirovljenici

     Izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, koje su stupile na snagu 1. siječnja 2019. proširen je krug korisnika mirovine koji mogu raditi do polovice pu­nog radnog vremena uz isplatu mirovine u punom iznosu i na korisnike starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika uz izmijenjen ugovor o radu, kao i na ko­risnike prijevremene starosne mirovine. Nažalost, i dalje su izuzeti obiteljski umi­rovljenici, iako je riječ o većinskoj skupini poglavito žena i najsiromašnijih s prosječ­nom mirovinom od dvije tisuće kuna.

     Uvedena je i mogućnost rada do po­lovice punog radnog vremena uz isplatu mirovine u punom iznosu i mogućnost rada u punom radnom vremenu uz isplatu mirovine umanjene za 50% za korisnike starosne mirovine ostvarene prema posebnim propisima o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika, ovlaštenih službenih osoba i zaposlenika zaposle­nih na poslovima razminiranja. Sindikat umirovljenika Hrvatske protivi se ta­kvom razlikovanju te pogodovanju voj­nim i policijskim umirovljenicima, držeći da se time diskriminiraju umirovljenici prema općim propisima.

     U slučaju zaposlenja, umirovljenici­ma koji su ostvarili najnižu mirovinu, ona se više ne isplaćuje. Sindikat umirovljeni­ka Hrvatske takvo zakonsko rješenje drži neosnovanim i nepravednim, jer je riječ o već ostvarenom pravu, te je tu riječ za­pravo o kažnjavanju najsiromašnijih.

Novi izračun - veća mirovina

     Korisnici mirovine koji rade imaju pravo na ponovno određivanje mirovine nakon navršene jedne godine staža osi­guranja, u slučaju da su bili zaposleni na puno radno vrijeme, a u slučaju da su bili zaposleni do polovice radnog vremena, nakon navršene dvije godine staža osi­guranja.

Korisnik mirovine koji je po osnovi ponovnog zaposlenja ostvario najmanje jednu godinu staža osiguranja ima pravo na ponovno određivanje mirovine, osim ako je korisnik invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Ovi korisnici osiguranja imaju pravo na poseban izračun mirovine, odnosno na ostvarivanje nove vrste mirovine.

     Korisnici prijevremene starosne mi­rovine koji se zaposle na puno radno vrijeme i obustavi im se isplata mirovine, mogu ostvariti pravo na starosnu mirovi­nu bez smanjenja. U slučaju ostvarivanja prava na novu vrstu mirovine, korisnici imaju pravo i na dodani staž. On se pri­znaje svakoj majci ili posvojiteljici, a izni­mno i ocu koji ostvaruju pravo na mirovi­nu tako da se stažu dodaje šest mjeseci za svako rođeno ili posvojeno dijete. Na taj način se mirovina povećava za pro­sječno dva posto.

Automatski povoljnije rješenje!

     Umirovljenik koji se zaposli može tražiti preraspodjelu osobnog odbitka putem sustava ePorezna, u ispostavi Po­rezne uprave ili putem poslodavca, ako

to poslodavac želi, no u SUH-u smatraju kako je to bespredmetni izvor zavrzlama, te da bi HZMO i Porezna uprava trebali to automatski rješavati na najpovoljniji način za svakog pojedinca.

     Navedene zakonske izmjene pred­stavljaju korak naprijed u poboljšanju statusa zaposlenih umirovljenika. Ipak, određene skupine umirovljenika su u diskriminatornom položaju zbog obu­stave isplate mirovine, stoga se Sindikat umirovljenika Hrvatske zalaže za pre­stanak obustave isplate mirovina svim zaposlenim umirovljenicima, te ostva­rivanje jednakih prava za sve kategorije umirovljenika, neovisno jesu li mirovinu ostvarili po općim ili posebnim propisi­ma.

     Najveći je problem neinformiranost o pravima, te je svakako vrlo korisno or­ganiziranje javnih predavanja i tribina, U Zagrebu je polovicom srpnja 2019., u or­ganizaciji Seniora Stranke Bandić Milan 365 - Stranke rada i solidarnosti, održana tribina o zapošljavanju umirovljenika, in­spirirana upravo zavrzlamama iz prakse.

Predavači su bili pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava i sukreato- rica mirovinske reforme Melita Čičak i pomoćnik ministra rada i mirovinskog sustava i stručnjak za porezni sustav Dražen Opalić. Moderatorica Tribine bila je predsjednica Odbora Foruma Seni­ora stranke Bandić Milan 365 - Stranka rada i solidarnosti Zdenka Ninić. Kad bi se i druge seniorske sekcije političkih stranaka više angažirale na pitanjima svakodnevnih problema umirovljenika, sigurno bi se lakše dolazilo i do političkih rješenja.

Mladen Petrinović