UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

 

 

ZAJEDNIČKO PRIOPĆENJE MATICE I SINDIKATA UMIROVLJENIKA:

Nedopustiva diskriminacija u turizmu prema umirovljenicima

 

     Matica umirovljenika Hrvatske i Sindikat umirovljenika upozoravaju Vladu, nadležna ministarstva, posebno Ministarstvo turizma, gradske i općinske vlasti,  da će se oštro suprotstaviti diskriminatornim odlukama kojima se u vrijeme turističke sezone  onemogućuje dolazak autobusima  na jednodnevne izlete, uglavnom s umirovljenicima, u neka turistička mjesta na moru. Osuđujući takve nedopustive postupke, navodimo da je najnoviji povod za to  odluka  Općinskog vijeća Malinska-Dubašica  po kojoj je povećanaobveza plaćanja ulaza autobusa u mjesto  s dosadašnjih visokih 300 na iznos od čak 1.000 kuna dnevno po autobusu.

     Imajući u vidu sramotno niske mirovine većine naših umirovljenika, dodatni iznos troškova izleta dovodi u pitanje organiziranje takvih aktivnosti od strane udruga umirovljenika kojima se nastoji omogućiti odlazak na more najvećem broju svojih članova koji su osuđeni na  siromaštvo, makar i jednodnevnim izletima.

     S obzirom na informacije koje udruge i podružnice šalju u Maticu i Sindikat umirovljenika, po kojima su i neki drugi gradovi na moru uveli ovakav namet, zahtijevamo da se žurno poduzmu odgovarajuće mjere u cilju zaštite ljudskih prava umirovljenika i starijih osoba, a ne da se u provedbu diskriminatornih odluka lokalnih vlasti, uz komunalne redare, angažiraju čak i  djelatnici MUP-a.

     Turistički gradovi poput Malinske, Crikvenice, Selca, Novog Vinodolskog i drugih, već degradirane i osiromašene umirovljenike, kojima su izleti u organizaciji njihovih udruga bili jedini način za ovakav odmor i opuštanje, dodatno diskriminiraju, jer im ne omogućavaju slobodno kretanje u vlastitoj zemlji i pristup našem moru bar na jedan dan.

     Posebno je neprihvatljivo, a to bi morali osuditi i svi nadležni državni organi, što su se na sjednicama pri donošenju ovakvih odluke, poput one Općinskog vijeća Malinska – Dubašica upotrebljavale vrlo uvredljive i neprimjerene riječi koje nisu za javnu upotrebu, ali su i govor mržnje prema umirovljenicima i starijim osobama,  sve s ciljem  zabrane da dođu na  more za razliku od, kako je rečeno, „pravih turista“.

     Inače, odluke se, uglavnom,  ne odnose na turističke autobuse koji dovoze goste s osiguranim smještajem u nekom od hotela, nego na sve one koji su običavali dolaziti samo na jednodnevno kupanje. Stoga umirovljenici i starije osobe više ne mogu računati da će ih autobus dovesti blizu plaže. Nema humanosti i brige mogu li oni po teškim vrućinama pješačiti kilometrima do autobusa zbog nehumanih i diskriminirajućih odluka predstavnika lokalnih vlasti uz prešutno odobrenje  nadležnih ministarstava.

     Matica umirovljenika i Sindikat umirovljenika Hrvatske zatražit će raspravu o ovom problemu i na Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe, a obratili su se i Pučkoj pravobraniteljici, koja je reagirala i nastoji zaštititi prava umirovljenika i starijih osoba. A s osobitom pažnjom pratit ćemo reagiranje nadležnih ministarstava i Vlade Republike Hrvatske u cjelini i braniti pravo svojih članova i svih umirovljenika i starijih i socijalno depriviranih osoba, jer se i u ovakvim situacijama jasno pokazuje odnos vlasti prema njima.

 

 Zagreb, 22. srpnja 2019. godine