UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

NOVI STANDARD PROTIV NASILJA

Sigurno radno mjesto, bolje napredovanje

Usvojena Konvencija br. 190 o sprječavanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada

 

     Čak tri od četiri žene su bile verbalno zlostavljane, a 38 posto ih je doži­vjelo seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, podaci su novijih online istraživanja u Kaliforniji (Center on Gen- der Equity and Health at the University of California, San Diego, 2018.). Prema europskoj studiji iz 2014. (EHNE) procije­njeno je da je 68 posto žena u Engleskoj bilo žrtvama seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, nasuprot 35 posto u Austriji i 32 posto u Portugalu.

     Prema podacima EIGE-a iz 2017. čak 75 posto žena u kvalificiranim zvanjima ili na top menadžerskim pozicijama su bile seksualno uznemiravane, a u jav­nom sektoru 61 posto žena (Europska komisija, 2018.: Izvještaj o ravnopravnos­ti između žena i muškaraca u EU).

     Za Hrvatsku nema pouzdanih istraži­vanja, iako je još 2005. godine na uzorku od 1.598 žena iz svih dijelova Hrvatske ustanovljeno kako je 74,1 posto žena doživjelo indirektno ili direktno iskustvo seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu (Ženska sekcija SSSH i Pravobra­niteljica za ravnopravnost spolova), od čega 37,4 posto kroz iskustvo žrtve.

Novi alat za dostojanstvo

     Konačno je ovih dana došlo do bit­nog pomaka, kad je 21. lipnja 2019. godi­ne na zadnji dan 108. zasjedanja Među­narodne konferencije rada, usvojena po­vijesna Konvencija br. 190 o sprječavanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, s pripadajućom Preporukom.

     Nakon dvogodišnje rasprave, Među­narodna konferencija rada je sa 439 gla­sova za, 7 protiv i 30 suzdržanih, usvojila povijesnu Konvenciju kao novi standard Međunarodne organizacije rada (MOR), koja po prvi puta utvrđuje globalno pravo svih radnika/ca na rad bez nasilja i uznemiravanja. Konvencija ima inkluzivni pristup, te zaštitu proširuje na sve radnike/ce, bez obzira na njihov status.

     Konvencijom se nasilje i uznemirava- nje u svijetu rada određuje kao raspon neprihvatljivih ponašanja i praksi ili pri­jetnji, bilo da se dogodilo jednom ili više puta, te imaju za cilj, ili posljedicu ili je vjerojatno da će imati, fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu. Također uključuje i rodno utemeljeno nasilje i uznemiravanje koje označava nasilje i uznemiravanje usmjereno na osobe zbog njihovog spola ili roda, ili utječe na određeni spol ili rod, a uključuje i seksu­alno uznemiravanje.

Zaštita i radnika na crno

     Ova Konvencija štiti radnike/ce i druge osobe u svijetu rada, uključujući zaposlenike/ce definirane nacionalnim pravom i praksom, kao i osobe koje rade neovisno o njihovom ugovornom statu­su, osobe na osposobljavanju, uključuju­ći naučnike/ce i pripravnike/ce, radnike/ ce kojima je završilo zaposlenje, volonte- re/ke, tražitelje/ice posla i prijavitelje/ice za posao te osobe koje imaju autoritet, obveze ili odgovornosti poslodavca/ki. Primjenjuje se na sve sektore - privatne i javne, u formalnoj i neformalnoj ekono­miji, u gradskim i ruralnim područjima. Dakle, punovažna je i u radu na crno!

     Konvencija se odnosi na nasilje i uznemiravanje u svijetu rada koje se do­gađa tijekom ili je povezano ili proizlazi: iz rada na radnom mjestu, uključujući javne ili privatne prostore gdje su oni određeni kao mjesto rada, na mjestima gdje je radnik/ca plaćen, gdje koristi stanku ili objeduje, ili koristi sanitarne čvorove, mjesta za pranje ili garderobe; tijekom putovanja povezanih s poslom, osposobljavanja, okupljanja ili društve­nih aktivnosti; kroz komunikaciju pove­zanu s poslom, u smještaju koji je osi­gurao poslodavac te za vrijeme puta na posao i s posla.

     Konvencija obvezuje države na usva­janje, u skladu s nacionalnim pravom i okolnostima savjetujući se s reprezenta­tivnim organizacijama poslodavaca/ki i radnika/ca u vezi uključivo, integriranog i rodno osjetljivog pristupa za prevenci­ju i eliminaciju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.

Također, Konvencija obvezuje na usvajanje zakonodavstva koje će regulira­ ti i zabraniti nasilje i uznemiravanje u svi­jetu rada, odgovarajućih mjera za preven­ciju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada te mjera za nadzor i izvršenje zakonodav­stva, kao i osigurati učinkoviti pravni lijek.

Nulta stopa tolerancije

     Konvencija je novi alat koji će, za vjerovati je, ratificirati i ugraditi u svoje zakonodavstvo i Hrvatska, te se može očekivati da će stupiti na snagu već kroz godinu dana. Ona potvrđuje da nasilje i uznemiravanje u svijetu rada mogu predstavljati kršenje ljudskih prava ili zlostavljanje, prijetnju jednakim mo­gućnostima, te da je ono neprihvatljivo i nespojivo s dostojanstvenim radom. Sve države bi trebale promicati nultu tole­ranciju nasilja, čime će se svakako stvoriti i kvalitetniji uvjeti za bolje napredovanje i više plaće žena na radu, a time poslje­dično i manji rodni jaz u mirovinama.

     Podsjetimo kako su konvencije prav­no obvezujući međunarodni ugovori koje države članice mogu ratificirati, dok preporuke služe kao neobvezujuće smjernice. Na konferenciji na kojoj je usvojena povijesna Konvencija 190, u dvotjednom radu prisustvovalo je oko 6.300 delegata/kinja, koji su predstavljali vlade, radnike/ce i poslodavce/ke iz 178 država članica MOR-a, kao i nacionalne i međunarodne nevladine organizacije u svojstvu promatrača. Korak dalje za rodnu ravnopravnost na radnom mjestu i mirovini; korak dalje za dostojanstvo čovjeka neovisno o spolu.