UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

NOVI STANDARD PROTIV NASILJA

Sigurno radno mjesto, bolje napredovanje

Usvojena Konvencija br. 190 o sprječavanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada

 

     Čak tri od četiri žene su bile verbalno zlostavljane, a 38 posto ih je doži­vjelo seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, podaci su novijih online istraživanja u Kaliforniji (Center on Gen- der Equity and Health at the University of California, San Diego, 2018.). Prema europskoj studiji iz 2014. (EHNE) procije­njeno je da je 68 posto žena u Engleskoj bilo žrtvama seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, nasuprot 35 posto u Austriji i 32 posto u Portugalu.

     Prema podacima EIGE-a iz 2017. čak 75 posto žena u kvalificiranim zvanjima ili na top menadžerskim pozicijama su bile seksualno uznemiravane, a u jav­nom sektoru 61 posto žena (Europska komisija, 2018.: Izvještaj o ravnopravnos­ti između žena i muškaraca u EU).

     Za Hrvatsku nema pouzdanih istraži­vanja, iako je još 2005. godine na uzorku od 1.598 žena iz svih dijelova Hrvatske ustanovljeno kako je 74,1 posto žena doživjelo indirektno ili direktno iskustvo seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu (Ženska sekcija SSSH i Pravobra­niteljica za ravnopravnost spolova), od čega 37,4 posto kroz iskustvo žrtve.

Novi alat za dostojanstvo

     Konačno je ovih dana došlo do bit­nog pomaka, kad je 21. lipnja 2019. godi­ne na zadnji dan 108. zasjedanja Među­narodne konferencije rada, usvojena po­vijesna Konvencija br. 190 o sprječavanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, s pripadajućom Preporukom.

     Nakon dvogodišnje rasprave, Među­narodna konferencija rada je sa 439 gla­sova za, 7 protiv i 30 suzdržanih, usvojila povijesnu Konvenciju kao novi standard Međunarodne organizacije rada (MOR), koja po prvi puta utvrđuje globalno pravo svih radnika/ca na rad bez nasilja i uznemiravanja. Konvencija ima inkluzivni pristup, te zaštitu proširuje na sve radnike/ce, bez obzira na njihov status.

     Konvencijom se nasilje i uznemirava- nje u svijetu rada određuje kao raspon neprihvatljivih ponašanja i praksi ili pri­jetnji, bilo da se dogodilo jednom ili više puta, te imaju za cilj, ili posljedicu ili je vjerojatno da će imati, fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu. Također uključuje i rodno utemeljeno nasilje i uznemiravanje koje označava nasilje i uznemiravanje usmjereno na osobe zbog njihovog spola ili roda, ili utječe na određeni spol ili rod, a uključuje i seksu­alno uznemiravanje.

Zaštita i radnika na crno

     Ova Konvencija štiti radnike/ce i druge osobe u svijetu rada, uključujući zaposlenike/ce definirane nacionalnim pravom i praksom, kao i osobe koje rade neovisno o njihovom ugovornom statu­su, osobe na osposobljavanju, uključuju­ći naučnike/ce i pripravnike/ce, radnike/ ce kojima je završilo zaposlenje, volonte- re/ke, tražitelje/ice posla i prijavitelje/ice za posao te osobe koje imaju autoritet, obveze ili odgovornosti poslodavca/ki. Primjenjuje se na sve sektore - privatne i javne, u formalnoj i neformalnoj ekono­miji, u gradskim i ruralnim područjima. Dakle, punovažna je i u radu na crno!

     Konvencija se odnosi na nasilje i uznemiravanje u svijetu rada koje se do­gađa tijekom ili je povezano ili proizlazi: iz rada na radnom mjestu, uključujući javne ili privatne prostore gdje su oni određeni kao mjesto rada, na mjestima gdje je radnik/ca plaćen, gdje koristi stanku ili objeduje, ili koristi sanitarne čvorove, mjesta za pranje ili garderobe; tijekom putovanja povezanih s poslom, osposobljavanja, okupljanja ili društve­nih aktivnosti; kroz komunikaciju pove­zanu s poslom, u smještaju koji je osi­gurao poslodavac te za vrijeme puta na posao i s posla.

     Konvencija obvezuje države na usva­janje, u skladu s nacionalnim pravom i okolnostima savjetujući se s reprezenta­tivnim organizacijama poslodavaca/ki i radnika/ca u vezi uključivo, integriranog i rodno osjetljivog pristupa za prevenci­ju i eliminaciju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.

Također, Konvencija obvezuje na usvajanje zakonodavstva koje će regulira­ ti i zabraniti nasilje i uznemiravanje u svi­jetu rada, odgovarajućih mjera za preven­ciju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada te mjera za nadzor i izvršenje zakonodav­stva, kao i osigurati učinkoviti pravni lijek.

Nulta stopa tolerancije

     Konvencija je novi alat koji će, za vjerovati je, ratificirati i ugraditi u svoje zakonodavstvo i Hrvatska, te se može očekivati da će stupiti na snagu već kroz godinu dana. Ona potvrđuje da nasilje i uznemiravanje u svijetu rada mogu predstavljati kršenje ljudskih prava ili zlostavljanje, prijetnju jednakim mo­gućnostima, te da je ono neprihvatljivo i nespojivo s dostojanstvenim radom. Sve države bi trebale promicati nultu tole­ranciju nasilja, čime će se svakako stvoriti i kvalitetniji uvjeti za bolje napredovanje i više plaće žena na radu, a time poslje­dično i manji rodni jaz u mirovinama.

     Podsjetimo kako su konvencije prav­no obvezujući međunarodni ugovori koje države članice mogu ratificirati, dok preporuke služe kao neobvezujuće smjernice. Na konferenciji na kojoj je usvojena povijesna Konvencija 190, u dvotjednom radu prisustvovalo je oko 6.300 delegata/kinja, koji su predstavljali vlade, radnike/ce i poslodavce/ke iz 178 država članica MOR-a, kao i nacionalne i međunarodne nevladine organizacije u svojstvu promatrača. Korak dalje za rodnu ravnopravnost na radnom mjestu i mirovini; korak dalje za dostojanstvo čovjeka neovisno o spolu.