UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

ČARI HRVATSKE BIROKRACIJE

Umirovljenik ovršen, a ima zaštićeni račun!

 

     Pravu noćnu moru doživio je zagrebački umirovljenik Mi­slav Mlinar kojem je umjesto 2.400 kuna HZMO isplatio tisuću kuna manju mirovinu. Kako su mu objasnili u Miro­vinskom, nad njegovim računom sprovedena je ovrha Zagre­bačkog Holdinga za dug za neplaćene račune za vodu iz 1996. i 2004. godine. No, iako je u banci otvorio zaštićen račun upravo kako bi spriječio da mu se dogodi ovrha na ukupnu mirovinu, HZMO ga je svejedno ovršio, a ovrha je provedena prema Ovršnom zakonu koji kaže da se od mirovine može odbiti do četvr­tine iznosa.

     Na primjeru prosječne starosne mirovine isplaćene u svib­nju ove godine od 2.723 kune, znači da se dužniku mora ostavi­ti za život najmanje 2.000 kuna. To znači da iznos za koji je ovr­šen Mislav Mlinar debelo premašuje spomenuto ograničenje u Ovršnome zakonu, a uz to je ovrha sprovedena na zaštićenome računu.

Sporno je i to da je ovrhu proveo HZMO, iako je to, prema raširenome shvaćanju, isključiva nadležnost Financijske agen­cije (Fina). Iz HZMO-a tvrde kako oni prema Ovršnom zakonu nastupaju kao ovršenikov dužnik koji mora postupati prema rješenjima o ovrsi.

     „Zavod je, među ostalim, u obvezi provoditi mjesečne obu­stave rate kredita uz suglasnost korisnika mirovine, a na zahtjev banaka. U tome slučaju radi se o dobrovoljnoj naplati koju Za­vod obavlja u interesu umirovljenika, ali kada zaprimi rješenje o ovrsi dužan ga je bez odgode provesti budući da prisilna na­plata ima prednost pred dobrovoljnom naplatom. Upravo je to slučaj u predmetu gospodina Mislava Mlinara", navode u HZ- MO-u. Dakle, prema tumačenju   Mirovinskog, zaštićeni račun ne igra nikakvu ulogu kada stigne rješenje o ovrsi, ako je njegov vlasnik pristao na dobrovoljnu naplatu s računa, jer prisilna na­plata ima prednost pred dobrovoljnom naplatom.

     No, tu nije kraj apsurdima. U zagrebačkoj Vodoopskrbi bili su iznenađeni informacijom da se njihovo rješenje o ovrsi može sprovesti na zaštićenom računu te su naveli kako je sigurno ri­ječ o nekoj pogrešci.

Mlinar je upozorio na činjenicu da se u ovom slučaju iznos naveden u rješenju o ovrsi stavio u odnos s ukupnim iznosom mirovine na koju ima pravo, a ne na iznos koji prima na zašti­ćeni račun umanjen za ratu kredita. Zbog toga je, dodaje Mli­nar, bilo i moguće da se sprovede rješenje o ovrsi, a ne prekrši odredba o zaštiti dužnika. Riječ je o posebnom obliku prijevare države protiv dužnika, a u korist vjerovnika, zaključuje Mlinar.

     Cijeli slučaj komentirali su i pratitelji naše tematske Facebo- ok stranice Sindikata umirovljenika. Tako je jedna korisnica za­nimljivo napisala kako u Hrvatskoj nije zakonom utvrđen cen­zus - minimalni iznos koji je neophodan za život i nad kojim se ne može provesti ovrha, kao što je to npr. u Sloveniji (600 eura), već se događa da se provode ovrhe i nad najnižim primanjima, dakle uvijek se obustavlja četvrtina mirovine, što je apsurd.

Igor Knežević