UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

GOVOR MRŽNJE PROTIV JEDNODNEVNIH KUPAČA

Jadran ne želi siromašne turiste

Općinsko vijeće Malinske zabranilo dolazak starim babama i prdonjama

 

     Počelo je u travnju 2018. godine kad je zabranjen ulazak turističkih au­tobusa s jednodnevnim izletnicima u Crikvenicu, Jadranovo, Dramalj i Selce, jer je „tijekom vikenda turističke sezone zamijećen dolazak većeg broja turistič­kih autobusa s više tisuća turista". Stoga je „ocijenjeno da je potrebno dolazak autobusa i jednodnevnih turista svesti na prihvatljivu mjeru imajući u vidu odr­živ kapacitet cesta, javnih površina, na­ročito plaža", piše u obrazloženju odluke kojom je uvedena taksa za parkiranje od 50.000 kuna po autobusu za razdoblje od 15. lipnja do 30 rujna.

     Naglašeno je kako se ta odluka „ne odnosi na turističke autobuse koji do­voze i odvoze goste koji imaju osiguran smještaj u smještajnim objektima u zoni posebnog prometnog režima". Brojni su auto-prijevoznici poput Šimun-Emanuel Putovanja d.o.o. iz Zagreba objavili takvu odluku na svojim web stranicama i osramoćenim siromašnim jednodnev­nim gostima ironično zaželjeli - dobar tek. Slično je uređeno i u Novom Vino­dolskom, a sada i u sve više jadranskih mjesta.

Tvrdnja bez statistike?

     Sindikat umirovljenika Hrvatske od­mah je prijavio Uredu pučkog pravobra­nitelja takvu odluku protiv siromašnih jednodnevnih turista kao slučaj diskrimi­nacije s osnova imovinskog statusa i dobi, jer je pogla­vito riječ o starijim osobama koje na drugi način ne bi uspjele ni vidjeti, niti osjeti­ti more, a ovako za stotinu kuna stignu do Jadrana.

     Kako nismo uspjeli pri­baviti Pučkoj pravobrani- teljici tražene statistike o broju i profilu jednodnevnih turista (?!), to smo 6. svibnja 2019. dobili pismeno tu­mačenje kako Odluka o zaustavljanju i parkiranju autobusa na području Grada     Crikvenice nema diskriminatorni učinak na starije osobe. „Zatražili smo da nave­denu tvrdnju potkrijepite podacima o imovnom stanju i udjelu umirovljenika u ukupnom broju izletnika koji odlaze u Crikvenicu na jedan dan. Obzirom da je za postojanje neizravne diskriminacije potrebno da naizgled neutralna mjera dovede u nepovoljniji položaj znatno veći broj pripadnika jedne u odnosu na pripadnike druge skupine, navede­ni bi nam podatak omogućio procjenu eventualnog negativnog učinka sporne mjere na osobe starije životne dobi i slabijeg imovnog stanja", odgovorila je Pučka pravobraniteljica. Čiča miča, go­tova je priča.

     I Općinsko vijeće Malinske-Dubašni- ce je 2018. godine, kako bi izbjeglo do­laženje jednodnevnih izletnika, velikom većinom starije dobi, uvelo cijenu par- kinga po autobusu od 300 kuna.

     Kako su uvidjeli da to nije spriječilo jednodnevne izletnike starije dobi i ni­žeg imovinskog stanja da i dalje svakod­nevno pristižu na jedan dan kupanja, ove godine je Općinsko vijeće Malinske-Dubašnice na 17. sjednici održanoj 28. veljače 2019. godine donijelo novu odluku o povećanju cijene parkinga na 1.000 kuna, te ograničenju broja auto­busa dnevno na samo pet. Takva dvo­struka barijera praktički se sa prijevo­zničkih kompanija prenosi na korisnike jednodnevnih izleta na more, a i tada uz rizik da ne budu među pet propuštenih autobusa i ostanu kampirati na autoce­sti.

Tko je smeće

     Na samoj sjednici Općinskog vijeća pod predsjedanjem SDP-ovke Mirjane Maršić, predsjednice, Odluka je pro­komentirana kao sprječavanje „baba i starih prdonja" da zauzmu plaže i more od pravih turista. Stariji jednodnevni posjetitelji su optuženi kako su prljavi, da donose svoje sendviče, ostavljaju smeće i ništa ne troše, što smo u Sindi­katu umirovljenika ocijenili kao govor mržnje.

     Rečenom Odlukom zaključili su kako će uspješno spriječiti dolazak siro­mašnih starijih građana u Malinsku, te slična mjesta koja su uvela takve mjere protiv starih, jer novim poskupljenjem sa dosadašnje cijene od 100 odnosno 120 kuna za prijevoz, morat će se po osobi platiti 150 kuna, a da pri tom i da­lje nema jamstva da će biti u kvoti broja dopuštenih autobusa.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je odmah 17. lipnja podnio prijavu diskri­minacije i govora mržnje od strane vi­jećnika Malinske-Dubašice, te zatražio da Pučka pravobraniteljica zatraži tonski zapis 17. sjednice i izvrši preslušavanje, kako bi sami stekli uvid u diskrimina- torne motive i obrazloženja spomenute Odluke o izmjenama i dopunama Pravil­nika o javnim parkiralištima, a sve kako bi se dokazalo da je riječ o poduzimanju naizgled neutralnih mjera s neospornim diskriminatornim učinkom po starije i siromašnije građane Hrvatske, kojima je jedini način da vide i osjete more taj da odlaze na jednodnevne izlete.

Treba li nas ugušiti plinom

     Na društvenim mrežama koje kori­ste starije osobe, masovno se kritiziralo takve mjere, a predsjednica podružnice SUH-a Pešćenice Mirjana Novačić je po­zvala svoje članove da osude sramotu Općinskog vijeća Malinske „koje nas umirovljenike naziva smećem, trule­ži, starim babama i još svakakvim po­grdnim imenima", prokomentirala je i dodala kako je šokirana te javno pita zar nisu umirov­ljenici zavrijedili okupati se u našem moru?!

     Među brojnim reakcija­ma na Facebooku rastužuje ona Anđele Horak iz Zagre­ba koja pita što je sljedeći korak, „sve nas umirovljeni­ke ugušiti plinom"? Adela Špoljarec pak pita zar stari svojim radom nisu zaslužili da odu na more, pa makar i na taj jedan dan.

     Što će nam odgovoriti, i da li tek za godinu dana, pučka pravobraniteljica Lora Vidović? Preporučiti nam da stari ne idu na more jer su prevelike vrućine? Zatražiti elabo­rat od SUH-a kao prijavitelja diskrimina­cije kojim će dokazati točnu dob, težinu i boju očiju i broj kuna u novčaniku svih jednodnevnih kupača u Malinskoj, prije i poslije slavne diskriminatorne Odluke? Ili ćemo citirati Mahatmu Ghandija kako je siromaštvo najgori oblik nasilja i reći kako se siromaštva ne treba stidjeti, jer ima mnogo više ljudi u Hrvatskoj koji bi se morali stidjeti svoga bogatstva.

Jasna A. Petrović