UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

GOVOR MRŽNJE PROTIV JEDNODNEVNIH KUPAČA

Jadran ne želi siromašne turiste

Općinsko vijeće Malinske zabranilo dolazak starim babama i prdonjama

 

     Počelo je u travnju 2018. godine kad je zabranjen ulazak turističkih au­tobusa s jednodnevnim izletnicima u Crikvenicu, Jadranovo, Dramalj i Selce, jer je „tijekom vikenda turističke sezone zamijećen dolazak većeg broja turistič­kih autobusa s više tisuća turista". Stoga je „ocijenjeno da je potrebno dolazak autobusa i jednodnevnih turista svesti na prihvatljivu mjeru imajući u vidu odr­živ kapacitet cesta, javnih površina, na­ročito plaža", piše u obrazloženju odluke kojom je uvedena taksa za parkiranje od 50.000 kuna po autobusu za razdoblje od 15. lipnja do 30 rujna.

     Naglašeno je kako se ta odluka „ne odnosi na turističke autobuse koji do­voze i odvoze goste koji imaju osiguran smještaj u smještajnim objektima u zoni posebnog prometnog režima". Brojni su auto-prijevoznici poput Šimun-Emanuel Putovanja d.o.o. iz Zagreba objavili takvu odluku na svojim web stranicama i osramoćenim siromašnim jednodnev­nim gostima ironično zaželjeli - dobar tek. Slično je uređeno i u Novom Vino­dolskom, a sada i u sve više jadranskih mjesta.

Tvrdnja bez statistike?

     Sindikat umirovljenika Hrvatske od­mah je prijavio Uredu pučkog pravobra­nitelja takvu odluku protiv siromašnih jednodnevnih turista kao slučaj diskrimi­nacije s osnova imovinskog statusa i dobi, jer je pogla­vito riječ o starijim osobama koje na drugi način ne bi uspjele ni vidjeti, niti osjeti­ti more, a ovako za stotinu kuna stignu do Jadrana.

     Kako nismo uspjeli pri­baviti Pučkoj pravobrani- teljici tražene statistike o broju i profilu jednodnevnih turista (?!), to smo 6. svibnja 2019. dobili pismeno tu­mačenje kako Odluka o zaustavljanju i parkiranju autobusa na području Grada     Crikvenice nema diskriminatorni učinak na starije osobe. „Zatražili smo da nave­denu tvrdnju potkrijepite podacima o imovnom stanju i udjelu umirovljenika u ukupnom broju izletnika koji odlaze u Crikvenicu na jedan dan. Obzirom da je za postojanje neizravne diskriminacije potrebno da naizgled neutralna mjera dovede u nepovoljniji položaj znatno veći broj pripadnika jedne u odnosu na pripadnike druge skupine, navede­ni bi nam podatak omogućio procjenu eventualnog negativnog učinka sporne mjere na osobe starije životne dobi i slabijeg imovnog stanja", odgovorila je Pučka pravobraniteljica. Čiča miča, go­tova je priča.

     I Općinsko vijeće Malinske-Dubašni- ce je 2018. godine, kako bi izbjeglo do­laženje jednodnevnih izletnika, velikom većinom starije dobi, uvelo cijenu par- kinga po autobusu od 300 kuna.

     Kako su uvidjeli da to nije spriječilo jednodnevne izletnike starije dobi i ni­žeg imovinskog stanja da i dalje svakod­nevno pristižu na jedan dan kupanja, ove godine je Općinsko vijeće Malinske-Dubašnice na 17. sjednici održanoj 28. veljače 2019. godine donijelo novu odluku o povećanju cijene parkinga na 1.000 kuna, te ograničenju broja auto­busa dnevno na samo pet. Takva dvo­struka barijera praktički se sa prijevo­zničkih kompanija prenosi na korisnike jednodnevnih izleta na more, a i tada uz rizik da ne budu među pet propuštenih autobusa i ostanu kampirati na autoce­sti.

Tko je smeće

     Na samoj sjednici Općinskog vijeća pod predsjedanjem SDP-ovke Mirjane Maršić, predsjednice, Odluka je pro­komentirana kao sprječavanje „baba i starih prdonja" da zauzmu plaže i more od pravih turista. Stariji jednodnevni posjetitelji su optuženi kako su prljavi, da donose svoje sendviče, ostavljaju smeće i ništa ne troše, što smo u Sindi­katu umirovljenika ocijenili kao govor mržnje.

     Rečenom Odlukom zaključili su kako će uspješno spriječiti dolazak siro­mašnih starijih građana u Malinsku, te slična mjesta koja su uvela takve mjere protiv starih, jer novim poskupljenjem sa dosadašnje cijene od 100 odnosno 120 kuna za prijevoz, morat će se po osobi platiti 150 kuna, a da pri tom i da­lje nema jamstva da će biti u kvoti broja dopuštenih autobusa.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je odmah 17. lipnja podnio prijavu diskri­minacije i govora mržnje od strane vi­jećnika Malinske-Dubašice, te zatražio da Pučka pravobraniteljica zatraži tonski zapis 17. sjednice i izvrši preslušavanje, kako bi sami stekli uvid u diskrimina- torne motive i obrazloženja spomenute Odluke o izmjenama i dopunama Pravil­nika o javnim parkiralištima, a sve kako bi se dokazalo da je riječ o poduzimanju naizgled neutralnih mjera s neospornim diskriminatornim učinkom po starije i siromašnije građane Hrvatske, kojima je jedini način da vide i osjete more taj da odlaze na jednodnevne izlete.

Treba li nas ugušiti plinom

     Na društvenim mrežama koje kori­ste starije osobe, masovno se kritiziralo takve mjere, a predsjednica podružnice SUH-a Pešćenice Mirjana Novačić je po­zvala svoje članove da osude sramotu Općinskog vijeća Malinske „koje nas umirovljenike naziva smećem, trule­ži, starim babama i još svakakvim po­grdnim imenima", prokomentirala je i dodala kako je šokirana te javno pita zar nisu umirov­ljenici zavrijedili okupati se u našem moru?!

     Među brojnim reakcija­ma na Facebooku rastužuje ona Anđele Horak iz Zagre­ba koja pita što je sljedeći korak, „sve nas umirovljeni­ke ugušiti plinom"? Adela Špoljarec pak pita zar stari svojim radom nisu zaslužili da odu na more, pa makar i na taj jedan dan.

     Što će nam odgovoriti, i da li tek za godinu dana, pučka pravobraniteljica Lora Vidović? Preporučiti nam da stari ne idu na more jer su prevelike vrućine? Zatražiti elabo­rat od SUH-a kao prijavitelja diskrimina­cije kojim će dokazati točnu dob, težinu i boju očiju i broj kuna u novčaniku svih jednodnevnih kupača u Malinskoj, prije i poslije slavne diskriminatorne Odluke? Ili ćemo citirati Mahatmu Ghandija kako je siromaštvo najgori oblik nasilja i reći kako se siromaštva ne treba stidjeti, jer ima mnogo više ljudi u Hrvatskoj koji bi se morali stidjeti svoga bogatstva.

Jasna A. Petrović