UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

POLJSKA UKIDA DRUGI MIROVINSKI STUP

Konačna presuda protiv gulikoža

     Iako su Poljska, Mađarska, Slovačka, Bugarska i Rumunjska reterirale iz drugog obveznog mirovinskog stupa kapitalizirane štednje, kakav im je krajem devedesetih godina nametnula Svjetska banka, Hrvatska i dalje živi u informativnoj blokadi, uvjerena kako je drugi mirovinski stup blagodat privatne štednje.

     Češka i Slovenija i tada u devedesetima nisu imali velike javne dugove, pa su mirno otprašile pritisak Svjetske banke i odbile uvesti drugi obvezni stup, te se spasile. Međutim, osim Mađarske koja je praktički provela potpunu nacionalizaciju drugog stupa, Poljska je započela s prijelaznim ukidanjem obveznosti i polako uvodila dobrovoljnost. No, u hrvatskim medijima se od strane financijskih krugova lažiraju informacije, pa čak i o Poljskoj, koja će navodno opet vratiti drugi stup.

 

     Točno je jedino to da je u lipnju 2019. poljski premijer konačno oglasio detalje oko likvidacije 38 milijardi eura iz drugog mirovinskog stupa, završavajući time brojne spekulacije o demontaži drugog stupa započetoj 2016. godine

     Prema priopćenju Vlade mirovinski fondovi će imati izbor preseliti sva sredstva u novoosnovani treći stup za dobrovoljnu individualnu štednju ili ih vratiti u prvi javni stup poljskog mirovinskog fonda. U prvom slučaju, članovi će platiti konverzijsku taksu od 15 posto vrijednosti sredstva, a vlasnici računa će imati pravo na isplatu tek kad odu u mirovinu, s tim što će dobrovoljna štednja biti privatne naravi i može se naslijediti. Oni koji prijeđu u javni stup, bit će pošteđeni dodatne takse.

     Prema planu iz 2016. godine trebao se osnovati demografski rezervni fond, no novi model je postavljen nakon konzultacija u svibnju 2019., a što su potvrdili Vlada i Parlament, s time da konačna realizacija ukidanja slijedi u siječnju 2020. godine.