UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

POLJSKA UKIDA DRUGI MIROVINSKI STUP

Konačna presuda protiv gulikoža

     Iako su Poljska, Mađarska, Slovačka, Bugarska i Rumunjska reterirale iz drugog obveznog mirovinskog stupa kapitalizirane štednje, kakav im je krajem devedesetih godina nametnula Svjetska banka, Hrvatska i dalje živi u informativnoj blokadi, uvjerena kako je drugi mirovinski stup blagodat privatne štednje.

     Češka i Slovenija i tada u devedesetima nisu imali velike javne dugove, pa su mirno otprašile pritisak Svjetske banke i odbile uvesti drugi obvezni stup, te se spasile. Međutim, osim Mađarske koja je praktički provela potpunu nacionalizaciju drugog stupa, Poljska je započela s prijelaznim ukidanjem obveznosti i polako uvodila dobrovoljnost. No, u hrvatskim medijima se od strane financijskih krugova lažiraju informacije, pa čak i o Poljskoj, koja će navodno opet vratiti drugi stup.

 

     Točno je jedino to da je u lipnju 2019. poljski premijer konačno oglasio detalje oko likvidacije 38 milijardi eura iz drugog mirovinskog stupa, završavajući time brojne spekulacije o demontaži drugog stupa započetoj 2016. godine

     Prema priopćenju Vlade mirovinski fondovi će imati izbor preseliti sva sredstva u novoosnovani treći stup za dobrovoljnu individualnu štednju ili ih vratiti u prvi javni stup poljskog mirovinskog fonda. U prvom slučaju, članovi će platiti konverzijsku taksu od 15 posto vrijednosti sredstva, a vlasnici računa će imati pravo na isplatu tek kad odu u mirovinu, s tim što će dobrovoljna štednja biti privatne naravi i može se naslijediti. Oni koji prijeđu u javni stup, bit će pošteđeni dodatne takse.

     Prema planu iz 2016. godine trebao se osnovati demografski rezervni fond, no novi model je postavljen nakon konzultacija u svibnju 2019., a što su potvrdili Vlada i Parlament, s time da konačna realizacija ukidanja slijedi u siječnju 2020. godine.