UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

DOPUNSKO OSIGURANJE:

DESETAK TISUĆA OŠTEĆENIH UMIROVLJENIKA?

Daj 60, uzmi 70 kuna!

 

     Strah 74-godišnje umirovljenice Ranke B. iz Zagreba je opravdan: „Mirovina mi iznosi samo 1.506 kuna, a u miro­vinskom su mi rekli da imam kategoriju najniže mirovine. Sada živim u strahu jer će mi kod nove povišice mirovina po­rasti za 3,13 posto i još ću nešto dobiti za usklađivanje, pa bih to sve zajedno moglo iznositi 67 kuna više. Tada bi mi mirovina porasla na 1.573 kuna. Živim skromno sa suprugom invalidom u malom stanu i moram priznati da skupljam plastične boce po susjedstvu, kako bih mogla pokrivati režije i prehraniti se. Je li točno da će mi zbog nove povišice biti ukinuto besplatno zdravstveno osiguranje?"

     Teško je odgovarati na takve upite, jer su opravdani straho­vi brojnih umirovljenika s donje granice bijede, onih koji imaju mirovine nešto niže od 1.516,32 kuna, što je sada prihodovni cenzus za osiguranika samca za stjecanje prava na dopunsko zdravstveno osiguranje na teret državnog proračuna. Gospo­đa Ranka je dobro izračunala i stvarno će za svojih 30 godi­na radnog staža dobiti nešto manje od 70 kuna, a izgubiti 70 kuna. Pa gdje je tu pravda!

Superhik ministar šuti

     Sindikat umirovljenika Hrvatske stoga je 12. lipnja 2019. otvorenim pismom zatražio od ministara financija i zdravstva, Zdravka Marića i Milana Kujundžića, da se probude i prestanu s 15-godišnjim guljenjem siromašnih umirovljenika. Umirovlje­ničke udruge već puno desetljeće zahtijevaju povećanje cen­zusa za dopunsko zdravstveno osiguranje, ali ministar financi­ja drži svoju blagajnu zaključanu i ne odgovara na prijedloge da se prihodovni cenzus automatski povećava jednom godiš­nje prema hrvatskoj liniji siromaštva.

     Ministar Zdravko Superhik ne samo da je očito senzibiliziran samo za bogate, već predstavnicima siromašnih niti ne odgovara na njihove dopise upućene direktno ili preko Naci­onalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Ignoriranje je najgori odgovor poniženja, no njega to nije briga. Baci pogled na svoj skupocjeni sat i odjuri na novi sastanak!

     Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske od rujna 2018. godine u više navrata su vodili neposredne pregovore s duž­nosnicima Ministarstva zdravstva, kojom prigodom se stekao dojam kako će do utvrđenja novog cenzusa doći još tijekom 2019. godine, a takve najave je davao i ministar rada i mirovin­skog sustava Marko Pavić.

Za hitno povećanje

     Kako se približava drugi ovogodišnji termin redovitog usklađivanja mirovina, kojom prigodom je moguće očekivati i desetak tisuća novih gubitnika prava na besplatno dopunsko osiguranje zbog minimalno povećane mirovine i povišice naj­niže mirovine za 3,13 posto, SUH je pozvao ministra financija da odobri hitno utvrđenje prihodovnog cenzusa u visini hrvat­ske linije siromaštva (2.321 kuna za samca).

     Kod prvog ovogodišnjeg usklađivanja više od 3.000 umi­rovljenika je dobilo mirovine veće za 40-50 kuna, ali su zbog toga automatski izgubili besplatno dopunsko osiguranje te su morali započeti plaćati po 70 kuna mjesečno, čime je saldo usklađivanja za njih bio negativan. Sada će oko 253.610 umi­rovljenika s najnižim mirovinama doći u rizik gubitka dopun­skog.

     Neshvatljivo je da od 2004. godine, dakle već punih 15 godina, nije mijenjan prihodovni cenzus, što znači da svi oni koji imaju ostvarene prihode po članu obitelji i za kunu više od 1.516,32 kuna, a kod osiguranika samca više od 1.939,39 kuna, gube to pravo i klize u još veće siromaštvo.

     U međuvremenu, mirovine su porasle za oko 35 posto, a plaće za 54 posto, a samo od 2012. godine broj polica do­punskog osiguranja na teret države smanjio se za više od 260 tisuća, odnosno sa 740 tisuća na sadašnjih oko 480 tisuća.

     „Doista je neshvatljivo, ministre Mariću, koliko ste brzi i pri­pravni povećavati mirovine prema posebnim propisima, do­datke propalim Royalovcima ili zaostatke pripadnicima HVO-a, a gulite one najsiromašnije, najslabije i najstarije. Vaša soci­jalna osjetljivost je ravna nuli", podvlači se u dopisu Sindikata umirovljenika.

Prevencija bolesti

     Pri tome su umirovljenici podsjetili i kako je prema izvje­šću Europske komisije Hrvatska na osmom mjestu u EU-u po najvećoj stopi smrtnosti koju je moguće izbjeći medicinskim intervencijama, te je upravo stoga od osobitog značenja što veća pokrivenost starije populacije dopunskim zdravstvenim osiguranjem, kako bi se prevenirali troškovi liječenja. I spriječi­lo svojevrsnu masovnu eutanaziju.

     To bi ministru financija trebalo biti posve jasno, no opća društvena marginalizacija starijih osoba, koja je dovela do re­lativne vrijednosti mirovine od 37,7 posto, koja je ujedno i naj­niža od svih zemalja u okruženju, dovela je do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 godina potonuo u siromaštvo.

„Čini se da vas nije briga koliko gladnih umirovljenika kopa po kontejnerima i kantama za smeće, prikupljajući plastične boce i ostatke hrane. Čini se da gradite društvo nejednakosti, društvo koje pogoduje bogatima, a guli siromašne", zaključuje SUH u svojem otvorenom pismu ministrima.

     Predlaže se stoga da se prihodovni cenzus utvrđuje auto­matski svake godine prema liniji siromaštva koju jednom go­dišnje određuje Državni zavod za statistiku za samce te člano­ve obitelji. Na otvoreno pismo do sada nije nitko odgovorio.

Jasna A. Petrović