UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

DOPUNSKO OSIGURANJE:

DESETAK TISUĆA OŠTEĆENIH UMIROVLJENIKA?

Daj 60, uzmi 70 kuna!

 

     Strah 74-godišnje umirovljenice Ranke B. iz Zagreba je opravdan: „Mirovina mi iznosi samo 1.506 kuna, a u miro­vinskom su mi rekli da imam kategoriju najniže mirovine. Sada živim u strahu jer će mi kod nove povišice mirovina po­rasti za 3,13 posto i još ću nešto dobiti za usklađivanje, pa bih to sve zajedno moglo iznositi 67 kuna više. Tada bi mi mirovina porasla na 1.573 kuna. Živim skromno sa suprugom invalidom u malom stanu i moram priznati da skupljam plastične boce po susjedstvu, kako bih mogla pokrivati režije i prehraniti se. Je li točno da će mi zbog nove povišice biti ukinuto besplatno zdravstveno osiguranje?"

     Teško je odgovarati na takve upite, jer su opravdani straho­vi brojnih umirovljenika s donje granice bijede, onih koji imaju mirovine nešto niže od 1.516,32 kuna, što je sada prihodovni cenzus za osiguranika samca za stjecanje prava na dopunsko zdravstveno osiguranje na teret državnog proračuna. Gospo­đa Ranka je dobro izračunala i stvarno će za svojih 30 godi­na radnog staža dobiti nešto manje od 70 kuna, a izgubiti 70 kuna. Pa gdje je tu pravda!

Superhik ministar šuti

     Sindikat umirovljenika Hrvatske stoga je 12. lipnja 2019. otvorenim pismom zatražio od ministara financija i zdravstva, Zdravka Marića i Milana Kujundžića, da se probude i prestanu s 15-godišnjim guljenjem siromašnih umirovljenika. Umirovlje­ničke udruge već puno desetljeće zahtijevaju povećanje cen­zusa za dopunsko zdravstveno osiguranje, ali ministar financi­ja drži svoju blagajnu zaključanu i ne odgovara na prijedloge da se prihodovni cenzus automatski povećava jednom godiš­nje prema hrvatskoj liniji siromaštva.

     Ministar Zdravko Superhik ne samo da je očito senzibiliziran samo za bogate, već predstavnicima siromašnih niti ne odgovara na njihove dopise upućene direktno ili preko Naci­onalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Ignoriranje je najgori odgovor poniženja, no njega to nije briga. Baci pogled na svoj skupocjeni sat i odjuri na novi sastanak!

     Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske od rujna 2018. godine u više navrata su vodili neposredne pregovore s duž­nosnicima Ministarstva zdravstva, kojom prigodom se stekao dojam kako će do utvrđenja novog cenzusa doći još tijekom 2019. godine, a takve najave je davao i ministar rada i mirovin­skog sustava Marko Pavić.

Za hitno povećanje

     Kako se približava drugi ovogodišnji termin redovitog usklađivanja mirovina, kojom prigodom je moguće očekivati i desetak tisuća novih gubitnika prava na besplatno dopunsko osiguranje zbog minimalno povećane mirovine i povišice naj­niže mirovine za 3,13 posto, SUH je pozvao ministra financija da odobri hitno utvrđenje prihodovnog cenzusa u visini hrvat­ske linije siromaštva (2.321 kuna za samca).

     Kod prvog ovogodišnjeg usklađivanja više od 3.000 umi­rovljenika je dobilo mirovine veće za 40-50 kuna, ali su zbog toga automatski izgubili besplatno dopunsko osiguranje te su morali započeti plaćati po 70 kuna mjesečno, čime je saldo usklađivanja za njih bio negativan. Sada će oko 253.610 umi­rovljenika s najnižim mirovinama doći u rizik gubitka dopun­skog.

     Neshvatljivo je da od 2004. godine, dakle već punih 15 godina, nije mijenjan prihodovni cenzus, što znači da svi oni koji imaju ostvarene prihode po članu obitelji i za kunu više od 1.516,32 kuna, a kod osiguranika samca više od 1.939,39 kuna, gube to pravo i klize u još veće siromaštvo.

     U međuvremenu, mirovine su porasle za oko 35 posto, a plaće za 54 posto, a samo od 2012. godine broj polica do­punskog osiguranja na teret države smanjio se za više od 260 tisuća, odnosno sa 740 tisuća na sadašnjih oko 480 tisuća.

     „Doista je neshvatljivo, ministre Mariću, koliko ste brzi i pri­pravni povećavati mirovine prema posebnim propisima, do­datke propalim Royalovcima ili zaostatke pripadnicima HVO-a, a gulite one najsiromašnije, najslabije i najstarije. Vaša soci­jalna osjetljivost je ravna nuli", podvlači se u dopisu Sindikata umirovljenika.

Prevencija bolesti

     Pri tome su umirovljenici podsjetili i kako je prema izvje­šću Europske komisije Hrvatska na osmom mjestu u EU-u po najvećoj stopi smrtnosti koju je moguće izbjeći medicinskim intervencijama, te je upravo stoga od osobitog značenja što veća pokrivenost starije populacije dopunskim zdravstvenim osiguranjem, kako bi se prevenirali troškovi liječenja. I spriječi­lo svojevrsnu masovnu eutanaziju.

     To bi ministru financija trebalo biti posve jasno, no opća društvena marginalizacija starijih osoba, koja je dovela do re­lativne vrijednosti mirovine od 37,7 posto, koja je ujedno i naj­niža od svih zemalja u okruženju, dovela je do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 godina potonuo u siromaštvo.

„Čini se da vas nije briga koliko gladnih umirovljenika kopa po kontejnerima i kantama za smeće, prikupljajući plastične boce i ostatke hrane. Čini se da gradite društvo nejednakosti, društvo koje pogoduje bogatima, a guli siromašne", zaključuje SUH u svojem otvorenom pismu ministrima.

     Predlaže se stoga da se prihodovni cenzus utvrđuje auto­matski svake godine prema liniji siromaštva koju jednom go­dišnje određuje Državni zavod za statistiku za samce te člano­ve obitelji. Na otvoreno pismo do sada nije nitko odgovorio.

Jasna A. Petrović