UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

13. NACIONALNO VIJEĆE ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE

Mirovine tonu ispod granice bijede

 

     U Zagrebu je 4. srpnja 2019. odr­žana 13. sjednica Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe na kojoj je s dopunama usvo­jen Program rada Nacionalnog vijeća za 2019. i 2020. godinu. Predstavnici   Sindikata umirovljenika Hrvatske su odmah na početku podijelili otvoreno pismo ministrima financija i zdravstva sa zahtjevom da se nakon 15 godina konačno povisi cenzus za dopunsko zdravstveno osiguranje. I od strane predstavnika Matice prihvaćen je takav zahtjev kao prioritetan.

     Također je zatraženo da se do kra­ja godine na dnevni red stavi i model usklađivanja mirovina, iako je pomoć­nica ministra Melita Čičak ispred Mi­nistarstva rada i mirovinskog sustava naglasila kako je to nerealna želja. No, predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović upozorila je na činjenice da je 1990. udjel mirovine u neto plaći iznosio 77,23 posto, nakon rata 1996. godine 45,88 posto, a danas mizernih 37,7 posto te da se opadanje realne vrijednosti mirovina mora zaustaviti.

     Ivo Bulaja ispred HZMO te Zoran Protega ispred Regosa dali su sveobu­hvatnu informaciju o provedbi propisa donesenih u okviru mirovinske reforme te odgovorili na brojna pitanja umirov­ljeničkih predstavnika. Posebno je bilo zatraženo da Ministarstvo rada i miro­vinskog sustava iznađe rješenje kojim se ne bi više ukidalo najnižu mirovinu umirovljenicima koji se zaposle na pola radnog vremena. Inače, sa stanjem 28. lipnja 2019. zaposleno je 12.856 umi­rovljenika i to poglavito starosnih.

     Pod razno je raspravljena hitnost no­vog cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje, naročito zbog opasnosti da će kod novog usklađivanja mirovina i povećanja najniže AVM i do deset tisuća umirovljenika naći u opasnosti gubitka besplatnog dopunskog. Mato Obrado- vić je ispred Sindikata umirovljenika za­tražio raspravu o tzv. privatnim i obitelj­skim domovima čiji su korisnici izloženi nemaru.