UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

13. NACIONALNO VIJEĆE ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE

Mirovine tonu ispod granice bijede

 

     U Zagrebu je 4. srpnja 2019. odr­žana 13. sjednica Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe na kojoj je s dopunama usvo­jen Program rada Nacionalnog vijeća za 2019. i 2020. godinu. Predstavnici   Sindikata umirovljenika Hrvatske su odmah na početku podijelili otvoreno pismo ministrima financija i zdravstva sa zahtjevom da se nakon 15 godina konačno povisi cenzus za dopunsko zdravstveno osiguranje. I od strane predstavnika Matice prihvaćen je takav zahtjev kao prioritetan.

     Također je zatraženo da se do kra­ja godine na dnevni red stavi i model usklađivanja mirovina, iako je pomoć­nica ministra Melita Čičak ispred Mi­nistarstva rada i mirovinskog sustava naglasila kako je to nerealna želja. No, predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović upozorila je na činjenice da je 1990. udjel mirovine u neto plaći iznosio 77,23 posto, nakon rata 1996. godine 45,88 posto, a danas mizernih 37,7 posto te da se opadanje realne vrijednosti mirovina mora zaustaviti.

     Ivo Bulaja ispred HZMO te Zoran Protega ispred Regosa dali su sveobu­hvatnu informaciju o provedbi propisa donesenih u okviru mirovinske reforme te odgovorili na brojna pitanja umirov­ljeničkih predstavnika. Posebno je bilo zatraženo da Ministarstvo rada i miro­vinskog sustava iznađe rješenje kojim se ne bi više ukidalo najnižu mirovinu umirovljenicima koji se zaposle na pola radnog vremena. Inače, sa stanjem 28. lipnja 2019. zaposleno je 12.856 umi­rovljenika i to poglavito starosnih.

     Pod razno je raspravljena hitnost no­vog cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje, naročito zbog opasnosti da će kod novog usklađivanja mirovina i povećanja najniže AVM i do deset tisuća umirovljenika naći u opasnosti gubitka besplatnog dopunskog. Mato Obrado- vić je ispred Sindikata umirovljenika za­tražio raspravu o tzv. privatnim i obitelj­skim domovima čiji su korisnici izloženi nemaru.