UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


Otvoreno pismo ministrima financija i zdravstva, Zdravku Mariću i Milanu Kujundžiću:

Povisite cenzus za dopunsko zdravstveno osiguranje!

 

Zašto već 15 godina gulite siromašne umirovljenike?

 

      Sindikat umirovljenika Hrvatske godinama zahtijeva utvrđenje novog prihodovnog cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje na teret proračuna, a od rujna 2018. godine u više navrata su umirovljeničke udruge vodile pregovore s dužnosnicima Ministarstva zdravstva, kojom prigodom se stekao dojam kako će doći do utvrđenja novog cenzusa još ove godine. Iste najave je davao i ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić.

     Kako se približava drugi ovogodišnji termin redovitog usklađivanja mirovina, kojom prigodom je moguće očekivati i desetak tisuća novih gubitnika prava na besplatno zdravstveno osiguranje zbog minimalno povećane mirovine i povišice najniže mirovine za 3,13 posto, pozivamo ministra financija da odobri hitno utvrđenje prihodovnog cenzusa u visini hrvatske linije siromaštva (2.321 kuna za samca). Kod prošlog usklađivanja više od 3.000 umirovljenika je dobilo mirovine veće za 40-50 kuna, ali su izgubili besplatno dopunsko osiguranje, te su morali započeti plaćati po 70 kuna mjesečno, čime je saldo usklađivanja za njih negativan. Sada će 250 tisuća onih s najnižim mirovinama doći u rizik gubitka dopunskog.

     Od 2004. godine, dakle već punih 15 godina nije mijenjan prihodovni cenzus, što znači da svi oni koji imaju ostvarene prihode po članu obitelji i za kunu više od 1.516,32 kuna, a kod osiguranika samca više od 1.939,39 kuna, gube to pravo i klize u još veće siromaštvo.

      Trenutno oko 173 tisuće umirovljenika koristi pravo na besplatno dopunsko osiguranje, a ta je brojka s godinama sve manja, što ide u prilog potrebi da se cenzus poveća, jer rastu plaće i troškovi života, a posljedično tome i mirovine. Cenzus za ostvarivanje prava na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje nije se mijenjao od 2004. godine. U međuvremenu, mirovine su porasle za oko 35 posto, a plaće za čak 54 posto. K tome, od 2012. godine broj polica dopunskog osiguranja na teret države smanjio za više od 260 tisuća, odnosno sa 740 tisuća na sadašnjih oko 480 tisuća.

       Doista je neshvatljivo, ministre Mariću, koliko ste brzi i pripravni povećavati mirovine prema posebnim propisima, dodatke propalim Royalovcima ili zaostatke pripadnicima HVO-a, a gulite one najsiromašnije, najslabije i najstarije. Vaša socijalna osjetljivost je ravna nuli.

      Podsjećamo vas kako je prema izvješću Europske komisije Hrvatska na osmom mjestu u EU-u po najvećoj stopi smrtnosti koju je moguće izbjeći medicinskim intervencijama, te je upravo stoga od osobitog značenja što veća pokrivenost starije populacije dopunskim zdravstvenim osiguranjem, kako bi se prevenirali troškovi liječenja. To bi ministru financija trebalo biti posve jasno, no opća društvena marginalizacija starijih osoba, koja je dovela do relativne vrijednosti mirovine niže od 38 posto, koja je ujedno i najniža od svih zemalja u okruženju, dovela je do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 godina potonuo u siromaštvo. Čini se da vas nije briga koliko gladnih umirovljenika kopa po kontejnerima i kantama za smeće, prikupljajući plastične boce i ostatke hrane. Čini se da gradite društvo nejednakosti, društvo koje pogoduje bogatima, a guli siromašne.

     Predlažemo stoga da se prihodovni cenzus utvrđuje automatski svake godine prema liniji siromaštva koju jednom godišnje utvrđuje Državni zavod za statistiku za samce te članove obitelji.Pokrećemo stoga inicijativu za izmjene i dopune Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (NN 150/2008), na način da se Članak 14.b  - stavak (1) mijenja i glasi:

 

     (1) Osigurane osobe iz članka 14.a točke 5. ovoga Zakona ostvaruju pravo na plaćanje premije dopunskoga zdravstvenog osiguranja iz sredstava državnog proračuna ako im ukupan prihod u prethodnoj kalendarskoj godini ne prelazi hrvatsku liniju siromaštva za tu godinu, koju Državni zavod za statistiku utvrđuje jednom godišnje za člana obitelji odnosno osiguranika samca.

     Stavak (2) se briše.

 Poštovani ministri financija i zdravstva, probudite se!

- Potpisala je predsjednica SUH-a Jasna Petrović            

U Zagrebu, 14.06.2019.