UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

MASOVNO KUPOVANJE LIJEKOVA

Oprez, većina preparata su lažni

 

     Po potrošnji lijekova smo među onima koji ih troše previ­še. Pored onih lijekova koje dobijemo na recept od naših liječnika, sve je više reklama koje nam nude lijekove koji rješavaju probleme bolesnih zglobova, napuhanih crijeva, de­presivnih stanja i slično.

Reklame ne navode nuspojave

     Međutim iza reklama slijedi i obavijest koju spiker prebrzo izgovara i slova koja prebrzo nestanu sa ekrana, a upućuju nas na to da se o svim rizicima i nuspojavama reklamiranog lijeka raspitamo kod svog liječnika ili ljekarnika.

     Znači svu odgovornost oko mogućih loših učinaka uzima­nja tog lijeka proizvođač prebacuje na potrošača, koji bi se o tom lijeku prije samog korištenja trebao raspitati kod liječnika ili ljekarnika. Budući da se jako malo potrošača doista o tome i raspita, sva odgovornost ostaje na njima.

Bezreceptni lijekovi

     Bezreceptni lijekovi su lijekovi za koje ne treba prethodna liječnička preporuka jer su namijenjeni liječenju simptoma ili stanja koje pacijenti lako prepoznaju sami te koji su namije­njeni za bolesti, odnosno stanja, koja ne zahtijevaju liječnički nadzor i uputu.

     Izdavanjem lijekova bez recepta pacijentima se osigurava brža i lakša dostupnost lijeka, jer ga mogu kupiti u slobodnoj prodaji bez prethodnog posjeta liječniku, ali pod uvjetom da lijek zadovoljava stroge uvjete za takav način izdavanja i uz nužnu stručnu procjenu magistra farmacije. Magistri farmaci­je pacijentu mogu uskratiti izdavanje bezreceptnog lijeka, ako stručno procjene da bi se time moglo ugroziti njegovo zdrav­lje.

Praksa s bezreceptnim lijekovima

     No, u praksi se vrlo rijetko susrećemo s time da je neko- me uskraćena kupnja lijeka, jer ipak je važnije prodati lijek i k tome dobro zaraditi, ne mareći pritom za eventualne nuspoja­ve, koje bi pacijent, odnosno potrošač mogao imati. Stoga bi valjalo promijeniti ponašanje i uvijek obavezno prije kupnje ljekarnika upitati sve o mogućim nuspojavama toga lijeka.

Što su nuspojave?

     Nuspojava je svaka neželjena i štetna reakcija na lijek. Svi lijekovi mogu uzrokovati nuspojave, no ne moraju se pojaviti kod svakoga. Mogu biti blaže, poput osipa, do vrlo ozbiljnih, poput srčanog udara.

Dodaci prehrani

     Važno je razlikovati bezreceptne lijekove od drugih proi­zvoda koji se nalaze u slobodnoj prodaji poput, primjerice, do­dataka prehrani. Dodaci prehrani, za razliku od lijekova, ne slu­že liječenju, već samo pomažu u održavanju zdravlja.    Dodaci prehrani regulirani su zakonodavstvom o hrani te se kontrola njihove kvalitete prvenstveno odnosi na analizu zdravstvene, odnosno sanitarne ispravnosti, ali ne i na dokazivanje djelo­tvornosti, kao što je to slučaj kod lijekova.

Prodaja lijekova putem telefona

     Sve je češća prodaja lijekova i dodataka prehrani putem telefona ili interneta. Prema objavi HALMED-a - agencije za lijekove, nitko u RH nije ovlašten prodavati lijekove putem in­terneta, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije više od 50% lijekova koji se prodaju putem interneta jesu kri­votvorine.

     Dakle, treba se kloniti takve kupnje, jer su ponude preko telefona uglavnom takve da nastoje uvjeriti kupca da upra­vo taj lijek ili proizvod rješava sve njegove probleme, te da u slučaju nezadovoljstva može proizvod vratiti. Osim što su ti proizvodi nesigurni, najčešće su puno skuplji od onih koje možemo kupiti u ljekarni, a ako želite vratiti proizvod i zatražiti povrat novca, ili se nitko ne javlja ili ne žele vratiti novac.

Registar „NE ZOVI"

     Budući da su takve ponude sve učestalije i sve agresivnije, predlažemo potrošačima da se kod svog operatora prijave u registar „NE ZOVI" i tako izbjegnu mogućnost učestalog nazi­vanja.

     O tom registru i načinu prijave, kao i o svim ostalim pra­vima potrošača možete se raspitati na besplatni telefon 0800 414 414 ili pogledati na web stranicu www.szp.hr

Što ako trošimo previše antibiotika?

     Raste i potrošnja antibiotika te sve češće čujemo kako pa­cijenti sami traže antibiotik, a liječnik rijetko odbije pacijente koji ga traže. S prevelikom upotrebom antibiotika raste i ot­pornost organizma na antibiotike, stoga lako možemo doći u situaciju da antibiotik ne djeluje. Svjetska zdravstvena organi­zacija objavila je podatak kako godišnje umre oko 25.000 ljudi kojima niti jedan antibiotik nije mogao pomoći. Stoga opre­zno, trošite ga samo kada vam je to liječnik prepisao!

Ana Knežević

 

Savjet

 

Aparat zarobljen u administraciji

     Obratili smo se Europskom potrošačkom cen­tru Hrvatske. koji je, kao dio Ministarstva gospodarstva, nadležan za pomoć domaćim potrošačima u prekograničnim pritužbama. Već go­dinu dana čekamo na popravak aparata za kavu ma­đarske tvrtke i nije nam preostalo drugo nego cijeli slučaj izložiti EPCH-u. Na žalost, nakon dva mjeseca telefonskih poziva i slanja e-mailova, nismo dobili odgovor. M.R., Zagreb

     Europski potrošački centar Hrvatska trebao bi pru­žati savjete i osiguravati besplatne informacije potroša­čima o načinu prekogranične trgovine, te im ujedno, u slučaju kršenja prava, pomagati u rješavanju prekogra­ničnih sporova i pritužbi. U pravu ste da ima jako puno prigovora na njihovu ažurnost, te najčešće od njih nema pomoći, no svejedno zahtijevajte njihovo obraćanje prodavatelju u Mađarskoj jer to ipak povećava vjerojat­nost da će vam poslati novi ispravan aparat za kavu.