UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

MASOVNO KUPOVANJE LIJEKOVA

Oprez, većina preparata su lažni

 

     Po potrošnji lijekova smo među onima koji ih troše previ­še. Pored onih lijekova koje dobijemo na recept od naših liječnika, sve je više reklama koje nam nude lijekove koji rješavaju probleme bolesnih zglobova, napuhanih crijeva, de­presivnih stanja i slično.

Reklame ne navode nuspojave

     Međutim iza reklama slijedi i obavijest koju spiker prebrzo izgovara i slova koja prebrzo nestanu sa ekrana, a upućuju nas na to da se o svim rizicima i nuspojavama reklamiranog lijeka raspitamo kod svog liječnika ili ljekarnika.

     Znači svu odgovornost oko mogućih loših učinaka uzima­nja tog lijeka proizvođač prebacuje na potrošača, koji bi se o tom lijeku prije samog korištenja trebao raspitati kod liječnika ili ljekarnika. Budući da se jako malo potrošača doista o tome i raspita, sva odgovornost ostaje na njima.

Bezreceptni lijekovi

     Bezreceptni lijekovi su lijekovi za koje ne treba prethodna liječnička preporuka jer su namijenjeni liječenju simptoma ili stanja koje pacijenti lako prepoznaju sami te koji su namije­njeni za bolesti, odnosno stanja, koja ne zahtijevaju liječnički nadzor i uputu.

     Izdavanjem lijekova bez recepta pacijentima se osigurava brža i lakša dostupnost lijeka, jer ga mogu kupiti u slobodnoj prodaji bez prethodnog posjeta liječniku, ali pod uvjetom da lijek zadovoljava stroge uvjete za takav način izdavanja i uz nužnu stručnu procjenu magistra farmacije. Magistri farmaci­je pacijentu mogu uskratiti izdavanje bezreceptnog lijeka, ako stručno procjene da bi se time moglo ugroziti njegovo zdrav­lje.

Praksa s bezreceptnim lijekovima

     No, u praksi se vrlo rijetko susrećemo s time da je neko- me uskraćena kupnja lijeka, jer ipak je važnije prodati lijek i k tome dobro zaraditi, ne mareći pritom za eventualne nuspoja­ve, koje bi pacijent, odnosno potrošač mogao imati. Stoga bi valjalo promijeniti ponašanje i uvijek obavezno prije kupnje ljekarnika upitati sve o mogućim nuspojavama toga lijeka.

Što su nuspojave?

     Nuspojava je svaka neželjena i štetna reakcija na lijek. Svi lijekovi mogu uzrokovati nuspojave, no ne moraju se pojaviti kod svakoga. Mogu biti blaže, poput osipa, do vrlo ozbiljnih, poput srčanog udara.

Dodaci prehrani

     Važno je razlikovati bezreceptne lijekove od drugih proi­zvoda koji se nalaze u slobodnoj prodaji poput, primjerice, do­dataka prehrani. Dodaci prehrani, za razliku od lijekova, ne slu­že liječenju, već samo pomažu u održavanju zdravlja.    Dodaci prehrani regulirani su zakonodavstvom o hrani te se kontrola njihove kvalitete prvenstveno odnosi na analizu zdravstvene, odnosno sanitarne ispravnosti, ali ne i na dokazivanje djelo­tvornosti, kao što je to slučaj kod lijekova.

Prodaja lijekova putem telefona

     Sve je češća prodaja lijekova i dodataka prehrani putem telefona ili interneta. Prema objavi HALMED-a - agencije za lijekove, nitko u RH nije ovlašten prodavati lijekove putem in­terneta, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije više od 50% lijekova koji se prodaju putem interneta jesu kri­votvorine.

     Dakle, treba se kloniti takve kupnje, jer su ponude preko telefona uglavnom takve da nastoje uvjeriti kupca da upra­vo taj lijek ili proizvod rješava sve njegove probleme, te da u slučaju nezadovoljstva može proizvod vratiti. Osim što su ti proizvodi nesigurni, najčešće su puno skuplji od onih koje možemo kupiti u ljekarni, a ako želite vratiti proizvod i zatražiti povrat novca, ili se nitko ne javlja ili ne žele vratiti novac.

Registar „NE ZOVI"

     Budući da su takve ponude sve učestalije i sve agresivnije, predlažemo potrošačima da se kod svog operatora prijave u registar „NE ZOVI" i tako izbjegnu mogućnost učestalog nazi­vanja.

     O tom registru i načinu prijave, kao i o svim ostalim pra­vima potrošača možete se raspitati na besplatni telefon 0800 414 414 ili pogledati na web stranicu www.szp.hr

Što ako trošimo previše antibiotika?

     Raste i potrošnja antibiotika te sve češće čujemo kako pa­cijenti sami traže antibiotik, a liječnik rijetko odbije pacijente koji ga traže. S prevelikom upotrebom antibiotika raste i ot­pornost organizma na antibiotike, stoga lako možemo doći u situaciju da antibiotik ne djeluje. Svjetska zdravstvena organi­zacija objavila je podatak kako godišnje umre oko 25.000 ljudi kojima niti jedan antibiotik nije mogao pomoći. Stoga opre­zno, trošite ga samo kada vam je to liječnik prepisao!

Ana Knežević

 

Savjet

 

Aparat zarobljen u administraciji

     Obratili smo se Europskom potrošačkom cen­tru Hrvatske. koji je, kao dio Ministarstva gospodarstva, nadležan za pomoć domaćim potrošačima u prekograničnim pritužbama. Već go­dinu dana čekamo na popravak aparata za kavu ma­đarske tvrtke i nije nam preostalo drugo nego cijeli slučaj izložiti EPCH-u. Na žalost, nakon dva mjeseca telefonskih poziva i slanja e-mailova, nismo dobili odgovor. M.R., Zagreb

     Europski potrošački centar Hrvatska trebao bi pru­žati savjete i osiguravati besplatne informacije potroša­čima o načinu prekogranične trgovine, te im ujedno, u slučaju kršenja prava, pomagati u rješavanju prekogra­ničnih sporova i pritužbi. U pravu ste da ima jako puno prigovora na njihovu ažurnost, te najčešće od njih nema pomoći, no svejedno zahtijevajte njihovo obraćanje prodavatelju u Mađarskoj jer to ipak povećava vjerojat­nost da će vam poslati novi ispravan aparat za kavu.