UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


ZAGREB: Uvijek je pravo doba

     Sajam za zrele generacije „Pravo doba" održan je po peti put na zagrebačkom Velesajmu od 16. do 18. svibnja 2019. godine, a na njemu je među umirovljeničkim udrugama, sudjelovalo Povjereništvo SUH-a Grada Zagreba, gdje je predstavilo aktivnosti nekih podružnica te Pravnog i Psihološkog savjetovališta. Tako su zainteresirani posjetitelji na SUH-ovom štandu mogli porazgovarati s psihologinjom Biserkom Budi-gam i dobiti psihološki, a s pravnikom Antom Kuprešakom pravni savjet.

     Svakog od tri dana trajanja sajma predstavile su se tri podružnice, Udruga SUH Samobor, Studentski grad te Peščenica. U kulturno-zabav-nom programu sudjelovale su podružnica Kraš s recitalom autorske poezije koju su izvele članice Ljiljana Marković i Ana Bera te Ankica Šo-štarić, a potom s korisnicima Doma za starije Trešnjevka uz gitaru otpjevale par pjesama. Uzbudljivo je bilo 18. svibnja kad su na glavnoj pozornici nastupile članice podružnice SUH-a Studentski grad s „Linijskim plesom" a podružnica Peščenica s poezijom koju je izveo njihov član Željko Orlović. Podružnica Peščenica istog dana održala je kreativnu radionicu crtanja na staklu.

 

Vesna Bečić