UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

SIROMAŠNE ŽENE I IMUĆNI UMIROVLJENICI

Brakom do društva i egzistencije

 

     Proljeće je, iako to ne bi rekao Vaku- la. S očekivanim suncem dolaze i ljubavne primisli, neovisno o dobi. Možda ste čuli svoje unuke kako govo­re da se nalaze s nekime koristeći apli­kaciju Tinder, Badoo itd., ali nekako ste uvjereni da je taj servis za online „hoda­nje" rezerviran samo za mlade. No, tu se varate, jer umirovljenici sve češće kori­ste internetski servis ljubavni-oglasnik. net, a rezultat „spojaka" među umirov­ljenicima je sve češće sklapanje braka.

Oženio bih Mirnu Maras

     Jedan stariji gospodin tako je stavio jedan poprilično simpatičan oglas koji glasi: „Tražim mladu djevojku koja je lijepa kao Mirna Maras, koja ima noge kao Severina. Što ja za uzvrat nudim? Praktički u fizičkom smislu gotovo ni­šta. Ja sam sušta suprotnost. Kao što se vidi iz slike ružan sam k'o lopov, ravan k'o daska, noge košarkaške, jedino što (tako kažu djevojke) imam dobre guzove. Reći ćete, pa zašto onda tražim lije­pu curu? „- stoji u potpisu Emil.

     „Muškarac 66 godina, udovac u penziji, nema djece, SSS, dobrog izgle­da, iz Murtera, dobro situiran, traži za ozbiljnu vezu i brak ženu do 60 godina'; stoji u drugom oglasu.

     No, nisu samo muškarci ti koji traže družice; i kod suprotnog spola postoji jednak interes za druženjem i potencijalnim brakom. Ljubavi se rađaju i u domovima za starije i nemoćne, gdje se umirovljenici, dugogodišnji udovci ili samci, zaljubljuju te se sklapaju brako­vi. Znaju se organizirati i velike svadbe.

Statistika sijede kose

     Da se broj sklopljeni brakova među umirovljenicima u zadnjih nekoliko go­dina povećao, može se zaključiti i iz po­dataka Državnog zavoda za statistiku. Naime, 2016. godine među 40.000 vjen­čanih u Hrvatskoj bilo je 486 muškaraca starijih od 60 godina te 269 žena. Go­dinu dana ranije, u istoj dobnoj skupini čak 509 muškaraca i 243 žene.

     Valja napomenuti kako je broj bra­kova sklopljenih među umirovljenicima proteklih nekoliko godina najveći broj brakova do sada te kako su time umi­rovljenici postavili rekord u povijesti Hrvatske.

     Naime, bračnih saveza među ženici­ma i nevjestama starijim od 65 godina u 2016. godini zabilježeno je čak 111, a parova starijih od 60 godina koji su izrekli sudbonosno "da" bilo je čak 269. Najstariji ženik ima 97 godina, a najvi­še brakova u trećoj dobi sklopljeno je u Zagrebu, Osijeku i Rijeci. Prema po­sljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), 2008. takvih je bra­kova bilo 83 da bi brojka narednih go­dinama blago padala i rasla te preklani dosegnula svoj vrhunac.

Tuga praznog doma

     Od 269 brakova u koje su ušli 60-go- dišnjaci i oni stariji, četvrtina ih je sklo­pljena u gradu Zagrebu, njih 70, dok je na drugom mjestu gradova ljubavi među starijima Osijek sa 14 vjenčanih parova u dobi 60+ pri čemu ih je na području Osječko-baranjske županije ukupno 25. Ipak, prvo mjesto prema ovom statističkom podatku pripada Pri- morsko-goranskoj županiji koja ima čak 30 takvih brakova, od čega je 11 parova treće dobi svoj potpis stavilo u Rijeci.    Stariji se vole i u Splitsko-dalmatinskoj te Istarskoj županiji gdje ih se vjenčalo po 17, u Karlovačkoj 14, Zagrebačkoj 13, a u Šibensko-kninskoj sklopljeno je 11 brakova među osobama starijim od 60 godina.

     Iz podataka Državnog zavoda za statistiku vidljivo je kako se brakovi sklapaju među udovcima i udovicama. Tako je u spomenutome razdoblju brak sklopilo njih 433, što govori kako umi­rovljenici ulaze u brak u starijoj dobi i zbog velikog problema s kojim se su­očavaju - usamljenosti. Naime, prema jednom britanskom istraživanju, deset posto ljudi kaže kako je televizija njiho­vo glavno društvo. Istraživanje je prove­deno u kampanji „Protiv usamljenosti", a ono je pokazalo kako je usamljenost nezdrava kao 15 cigareta na dan ili al­koholizam.

     Stariji ljudi koji se osjećaju usamlje­no imaju 56 posto veći rizik od slablje­nja nekih funkcija, primjerice, teže ho­daju. I rizik od smrti kod njih bio je za 45 posto veći, otkrila je britanska studija. Stoga ne čudi ovaj trend među umirov­ljenicima u Hrvatskoj.

Muškarci su slabiji?

     Indikativno je da je broj muškara­ca starijih od 60 godina koji traže brak veći. Naime, mnogi od njih nude svoju imovinu i nasljedstvo mirovine ženama mlađima od sebe, u zamjenu za brigu o njima. Iz toga se dade zaključiti kako žene koje su mlađe od svojih ženika u brakove ulaze zbog lošijeg imovinskog stanja, koje može biti rezultat nižeg stupnja obrazovanja, dugotrajne neza­poslenosti, statusa samohrane majke i slično.

     Ovakvi podaci o sklapanju brakova među građanima starije dobi u Hrvat­skoj imaju nekoliko dimenzija, od one romantične, pa do socijalne i političke te otvaraju brojna neriješena društvena pitanja. Nisu svi takovi brakovi skloplje­ni bez ljubavi i obrnuto, ali je indika­tivna diskrepancija između muškaraca starijih od 60 godina i žena iste dobi, jer oni jasno govore kako su upravo žene te koje zbog siromaštva i drugih druš­tvenih problema, pristaju na brakove sa starijim ženicima jer najčešće nemaju osiguranu mirovinu, već je jedino tako mogu ostvariti.

     Ljubav i interes se isprepliću. Me­đutim, najvažnije je i ovaj rodni aspekt rastućeg siromaštva i socijalnih nejed­nakosti muškaraca i žena u starijoj dobi uzeti u obzir prigodom kreiranja mjera i novih zakona, jer razlike - postoje.

Marta Hržić Bijelić