UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

Tko se aplikacija boji još?

 

     Ako mislite da su aplikacije na mo­bitelima poput Facebooka (koja je i dalje u Hrvatskoj najpopularnija), Vibera ili WhatsApp-a rezervirane samo za djecu i mlade, grdno se varate. Prema nekim istraživanjima provedenima u Hr­vatskoj, dobna skupina koja najviše kori­ste spomenute aplikacije na pametnim telefonima bez daljnjega jesu mladi od 20 do 35 godine, ali sve je više i onih iz generacije 60+.

     Naime, prema pisanjima vodećeg portala za medijsko opismenjavanje hr­vatskih građana - Medijskapismenost. hr, upravo ta skupina (osobe starije od 60 godina) je u Hrvatskoj sve prisutnija na nikad popularnijoj društvenoj plat­formi - Facebooku. Svakako je pohvalno da starije osobe, upravo putem društve­nih mreža, ne ostaju usamljene, jer se na njima obnavljaju i odr­žavaju davno izgubljene ljubavi i/ili prijateljstva - na taj način us­pijevaju odolijevati usamljenosti i socijalnoj izoliranosti.

     Ono što starije generacije, kao i one od vrtićke dobi pa do sred­njoškolske, trebaju znati i poseb­no paziti jest što točno objavljuju na Facebooku. Problem i kod jed­nih i kod drugih jest činjenica da su nedovoljno informirani o po­stavkama sigurnosti - današnja djeca su takozvani digitalni do­moroci, koja vrlo brzo savladavaju teh­nologiju, a starije generacije ili su vrlo malo ili nikako za vrijeme radnog vijeka koristile računala te je njihovo znanje o takozvanim postavkama sigurnosti i pri­vatnosti na svakoj od društvenih mreža ili platformi veoma šturo i ograničeno.

Recite NE Facebook kvizovima

     Ako ste na Facebooku rješavali kviz kako biste primjerice otkrili koja ste vr­sta pizze, kakva je vaša osobnost sude­ći po kućnome ljubimcu, ili koji je grad u Hrvatskoj ili na svijetu baš po vašoj mjeri, vjerojatno pritom niste razmišljali koliko osobnih podataka tako otkrivate i kome. Ovakvi i slični kvizovi preplavili su Facebook i druge društvene mreže pa čak i ako ih sami ne ispunjavate, vjero­jatno često vidite rezultate testova svo­jih prijatelja.

     Sve informacije koje ste o sebi ot­krili na društvenim mrežama - svaka fotografija koja Vam se svidjela, svako mišljenje s kojim ste se složili, svaki ci­tat poznate osobe s kojim se niste složi­li - mogu biti kupljene, prodane ili čak ukradene, a onaj tko se domogne Vaših osobnih podataka, znat će gotovo sve o Vama, kao i o Vašim prijateljima.

     Slično je i s online testovima osob­nosti. Zabrinjavajuće je što te aplikacije ne prikupljaju samo podatke iz online kvizova i testova osobnosti, već se "pri­kopčaju" na društvenu mrežu i poput parazita prikupljaju sve podatke s Vašeg Facebook profila, uključujući Vaše poli­tičke i vjerske stavove.

     Vaši Facebook prijatelji također mogu nesvjesno dijeliti Vaše podatke dok rješavaju kvizove dajući tako kreato­rima tih kvizova uvid u druge profile te im omogućuju stvaranje grupa istomi­šljenika. Takve grupe mogu biti vrijedne svakome tko želi ciljano reklamirati neki proizvod ili uslugu. Bez obzira na to radi li se o oglašavanju nekog brenda cipela ili o političkoj kampanji, poruka se ovako može isporučiti ciljanoj publici koja će je učiniti viralnom, što znači da će prepla­viti neku društvenu mrežu i proširiti se dalje poput šumskog požara.

Kako se zaštiti

     Kako smo rekli, budite oprezni s kvi­zovima i testovima osobnosti na druš­tvenim mrežama. Ako želite biti sigurni, jednostavno ih nemojte rješavati. Svaki Vaš klik daje kompanijama informacije o vama. Premda nije svaki kviz povezan sa zlouporabom podataka, trebali biste prije rješavanja pažljivo pročitati uvjete korištenja kako biste saznali koje se sve informacije prikupljaju o vama i kako se koriste.

     Provjerite koje sve informacije o sebi dijelite na društvenim mrežama. Kada kliknete na neki kviz, trebali biste vidjeti koje se sve informacije iz Vašeg profila traže. Neke aplikacije dopuštaju Vam da u uredite te informacije, ali budite svje­sni da najčešće dijelite više nego što bi­ste htjeli.

Redovito obnavljajte postavke pri­vatnosti na svim društvenim mrežama koje koristite. Sve društvene mreže nude postavke privatnosti, no uglavnom ih morate sami postaviti i uključiti. Ovo je odličan trenutak da sjednete sa svojom djecom i/ili unucima te pregledate svo­je postavke privatnosti na društvenim mrežama. Facebook nudi nekoliko razi­na privatnosti - ovo je najsigurnije da sve objave budu vidljive samo Vama, što znači da ih samo Vi možete vidjeti, te ih Facebook ne smije dijeliti s drugima. Također pregledajte što Facebook od osobnih podataka dijeli s drugim apli­kacijama. Zatražite pomoć stručnjaka ili unuka koji su digitalno pismeniji od Vas.

Često mijenjajte lozinke

     Koristite dvofaktorsku provjeru au­tentičnosti - zamolite nekog tko Vam može pomoći po tom pitanju, ili pomoć potražite na jednom od besplatnih raču­nalnih tečajeva za umirovljenike. Vjerujte, tamošnji predavači će Vam rado pomoći. Većina društve­nih mreža nudi ovu vrstu provjere autentičnosti, koja Vam dozvo­ljava da ovlastite samo određene uređaje s kojima pristupate svom korisničkom računu, odnosno profilu. Ona povećava razinu si­gurnosti jer onemogućuje druge ljude da se prijave s vašim kori­sničkim računom, čak i ako imaju vašu lozinku.

     Izbrišite stare korisničke raču­ne i promijenite svoje lozinke. S ovime također zatražite pomoć nekog stručnjaka. Stari profili i korisnički raču­ni idealna su meta hakera. Kako biste ih pronašli, upišite na Googleu svoje ime i prezime; iznenadit ćete se što ćete tamo pronaći. Ako ih vi možete pronaći, mogu i drugi. Još jedna važna stvar - povreme­no mijenjate lozinke, za koje je najbolje da su kombinacija malih i velikih slova te jednog ili dva broja. Promijenite ju neko­liko puta godišnje te ju zabilježite u no­tes. Dobra lozinka je ključ Vaše sigurnosti na Facebooku ili bilo kojoj drugoj mreži.

     I na kraju, bez panike! Facebook je mnogim starijim osobama postao dnev­na zabava, otkrivaju stare školske kolege, zagubljene rođake, dijele svoje misli, pa i političke stavove. Zašto ne? Sindikat umirovljenika ima svoju tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba, koja ima čak 16.000 prati­telja. Tamo je kutak za jadanje i psovanje, prepoznavanje sličnosti i razumijevanje različitosti. Idite i na takve specijalizirane stranice i družite se. Facebook sve više postaje jedan veliki dnevni boravak za starije. Hajdemo na virtualni čaj/kavu i kolače!

Marta Hržić Bijelić