UVODNA RIJEČ
Nemao pa nemao
Piše: Jasna A. Petrović
Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mnoge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si prethodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Višnja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.
No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada nemaju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio davati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Njima se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugradio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.
Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvatsko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina. Nećemo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i znali. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale. Možda je najbolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabogda nemao pa nemao.
Web stranice naših podružnica
ZAŠTO SE ZAPOSLITI U MIROVINI?
Bolje raditi, nego gladovati
Zašto je dobro zaposliti se u mirovini - bila je tema nedavnog okruglog stola u okviru svibanjskog sajma Pravo doba u Zagrebu. Ako bismo pitali ministra rada i mirovinskog sustava Pavića, njegov „razlog" je socijalizacija umirovljenika, kako im ne bi bilo dosadno. No, kad pitamo umirovljeničke udruge, Sindikat i Maticu umirovljenika, kao one koji su se godinama borili da se svim umirovljenicima omogući ravnopravno pravo na rad (što još u cijelosti nije ostvareno), razlog za zapošljavanje su prije svega siromaštvo i bijedne mirovine od prosječno 2.435 kuna. Tako je u Hrvatskoj pravo na rad je zapravo izjednačeno s pravom na preživljavanje.
Sudionici gore spomenutog okruglog stola već su uvodno pozvali umirovljenike i one koji će to tek postati, da, ako su dobrog zdravstvenog stanja, nastave s radom, jer im to može donijeti višestruku korist, od financijske do zdravstvene dobrobiti.
Sudionice okruglog stola, redom sve žene, bile su predstavnice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, portala Danasradim.hr, IPSOS agencije za istraživanje tržišta, Pučkog otvorenog učilišta te Udruge Štedopis, a moderatorica okruglog stola bila je novinarka i predsjednica Udruge Žene 50+ Mladenka Šarić. Svi su bili složni u jednome, a to je da umirovljenici mogu još puno toga pružiti na tržištu rada, jer upravo oni mogu svoje znanje i vještine prenijeti na mlade kolege koji su tek na samome početku svojih karijera.
Nova mladost ili nužda?
Kao što su sve sudionice na okruglo- me stolu istaknule, današnji umirovljenici žive dulje, zdraviji su te više ne vrijedi nekadašnje mišljenje kako mirovina znači kraj aktivnog radnog života. Upravo zato što su danas umirovljenici u pravilu sa 60 godina dobi zdraviji nego što su to bili umirovljenici prije 50 godina. Naime, kao i sve u životu, rad u mirovini ima i dobrih i loših strana, ali kao što su sudionice poručile, danas je više dobrih, no loših strana rada nakon umirovljenja.
Situacija u Hrvatskoj je dvojaka: određeni dio starijeg stanovništva, u pravilu onaj visoko obrazovani, odnosno profesori na visokim učilištima i sveučilištima, klinikama, institutima itd., bori se za što dulji ostanak na radnome mjestu, jer žele svoje iskustvo i znanja i dalje prenositi na nove generacije. S druge strane, sindikati se bore za rad do 65., a ne 67. godine. Kako to pomiriti? Jednostavno, tako da svatko može raditi do kad želi i može te da za taj dulji rad bude stimuliran, a s druge strane, nitko ne bi trebao biti prisiljen raditi dulje od 65. godine. K tome, sve je manje različitih radnika u trgovini, turizmu, ugostiteljstvu i drugim poslovima, paje svakako društveno korisno omogućiti povratak dijela umirovljenih radnika na tržište rada.
No, kako bismo oslikali stvarnost, moramo istaknuti da je većini novopečenih umirovljenika problem što im mirovina ne pokriva troškove života pa su prinuđeni raditi, najčešće na crno. Stoga legalizacija rada umirovljenika je itekako korisna i za gospodarstvo i smanjivanje sive ekonomije.
I umirovljenici na burzi
Praktična dimenzija okruglog stola „Zašto je dobro zaposliti se u mirovini" jest to što se u mnogočemu rasvijetlio nepoznanice glede rada u mirovini. Posjetitelji su tako mogli dobiti informacije poput toga gdje tražiti posao, koja su zanimanja još uvijek tražena na tržištu rada i slično.
Maja Halić iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje optimistično je ustvrdila da, ako je čovjek dobrog zdravlja i aktivan, ni jednom poslodavcu neće biti važne godine u odabiru radne snage. S obzirom na zakonske promjene koje su većini umirovljenika omogućile rad do pola radnog vremena (s izuzetkom obiteljskih umirovljenika i invalidskih zbog opće nesposobnosti), novost je na HZZ-u to što poslodavac prilikom objavljivanja natječaja za radno mjesto može doznačiti da i umirovljenici dolaze u obzir za zapošljavanje, čime se diže javna vidljivost.
Osim toga, novina je da se i umirovljenici koji žele raditi mogu prijaviti u evidenciju HZZ-a. U tom slučaju, Hrvatski zavod za zapošljavanje će im prosljeđivati ponude za radna mjesta koja odgovaraju njihovim kompetencijama, znanjima i vještinama.
Što se traži
Na okruglome stolu bili su predstavljeni i hvale vrijedni projekti različitih udruga, agencija i slično, koji zapošljavaju umirovljenike. Jedan od njih je i interaktivni portal Danasradim.hr, čija je osnivačica Maja Bogović kazala kako je na njemu broj poslova sve veći, te kako je komparativna prednost portala u odnosu na Zavod za zapošljavanje činjenica da na njemu umirovljenici mogu pronaći poslove koji nisu dugotrajni, a svejedno mogu na njima zaraditi dovoljno kako bi pokrili sve troškove života. „Na jednome mjestu spajamo ponudu i potražnju poslova u stvarnome vremenu, uglavnom privremenih, povremenih i sezonskih poslova", kazala je Bogović.
Antonija Radmilo iz agencije za istraživanje tržišta Ipsos pojasnila je kako umirovljenici kod njih preko „sporednog zanimanja" mogu raditi bez prestanka primanja mirovine. Naime, osim što umirovljenici mogu sami provoditi istraživanja, mogu biti i „mete" istraživanja, što praktično znači da periodičnim sudjelovanjem u anketnim istraživanjima mogu ostvariti poklon bonove za trgovačke lance.
Silvija Mršić s Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu opisala je njihov projekt Ukusna dijetetika, koji se financira iz fondova Europske unije, a cilj mu je poboljšanje zapošljivosti ranjivih skupina na tržištu rada u sektoru turizma i ugostiteljstva. Dodala je kako je zanimanje kuhar u Hrvatskoj još uvijek deficitarno zanimanje i da se traži na tržištu rada.
Iako su se sindikati radnika uoči šire legalizacije rada umirovljenika tome protivili, uz tvrdnju kako će im postati nelojalnom konkurencijom, potrebno je naglasiti da iz svog rada uz mirovinu, umirovljenici plaćaju pune doprinose, poreze i prireze, a na njih se odnose i svih zakonski radni propisi, kao i kolektivni ugovori. Dakle, nema straha, zar ne?
M. H. B.