UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

ZAŠTO SE ZAPOSLITI U MIROVINI?

Bolje raditi, nego gladovati

 

     Zašto je dobro zaposliti se u mi­rovini - bila je tema nedavnog okruglog stola u okviru svibanj­skog sajma Pravo doba u Zagrebu. Ako bismo pitali ministra rada i mirovinskog sustava Pavića, njegov „razlog" je so­cijalizacija umirovljenika, kako im ne bi bilo dosadno. No, kad pitamo umi­rovljeničke udruge, Sindikat i Maticu umirovljenika, kao one koji su se godi­nama borili da se svim umirovljenicima omogući ravnopravno pravo na rad (što još u cijelosti nije ostvareno), razlog za zapošljavanje su prije svega siromaštvo i bijedne mirovine od prosječno 2.435 kuna. Tako je u Hrvatskoj pravo na rad je zapravo izjednačeno s pravom na preživljavanje.

     Sudionici gore spomenutog okru­glog stola već su uvodno pozvali umi­rovljenike i one koji će to tek postati, da, ako su dobrog zdravstvenog stanja, nastave s radom, jer im to može doni­jeti višestruku korist, od financijske do zdravstvene dobrobiti.

     Sudionice okruglog stola, redom sve žene, bile su predstavnice Hrvat­skog zavoda za zapošljavanje, portala     Danasradim.hr, IPSOS agencije za istra­živanje tržišta, Pučkog otvorenog učili­šta te Udruge Štedopis, a moderatorica okruglog stola bila je novinarka i pred­sjednica Udruge Žene 50+ Mladenka Šarić. Svi su bili složni u jednome, a to je da umirovljenici mogu još puno toga pružiti na tržištu rada, jer upravo oni mogu svoje znanje i vještine prenijeti na mlade kolege koji su tek na samome početku svojih karijera.

Nova mladost ili nužda?

     Kao što su sve sudionice na okruglo- me stolu istaknule, današnji umirov­ljenici žive dulje, zdraviji su te više ne vrijedi nekadašnje mišljenje kako miro­vina znači kraj aktivnog radnog života. Upravo zato što su danas umirovljeni­ci u pravilu sa 60 godina dobi zdraviji nego što su to bili umirovljenici prije 50 godina. Naime, kao i sve u životu, rad u mirovini ima i dobrih i loših strana, ali kao što su sudionice poručile, danas je više dobrih, no loših strana rada nakon umirovljenja.

     Situacija u Hrvatskoj je dvojaka: određeni dio starijeg stanovništva, u pravilu onaj visoko obrazovani, od­nosno profesori na visokim učilištima i sveučilištima, klinikama, institutima itd., bori se za što dulji ostanak na rad­nome mjestu, jer žele svoje iskustvo i znanja i dalje prenositi na nove gene­racije. S druge strane, sindikati se bore za rad do 65., a ne 67. godine. Kako to pomiriti? Jed­nostavno, tako da svatko može raditi do kad želi i može te da za taj dulji rad bude stimuliran, a s druge strane, nit­ko ne bi trebao biti prisiljen raditi du­lje od 65. godine. K tome, sve je manje različitih radnika u trgovini, turizmu, ugostiteljstvu i drugim poslovima, paje svakako druš­tveno korisno omogućiti povratak dije­la umirovljenih radnika na tržište rada.

     No, kako bismo oslikali stvarnost, moramo istaknuti da je većini novo­pečenih umirovljenika problem što im mirovina ne pokriva troškove života pa su prinuđeni raditi, najčešće na crno. Stoga legalizacija rada umirovljenika je itekako korisna i za gospodarstvo i sma­njivanje sive ekonomije.

I umirovljenici na burzi

     Praktična dimenzija okruglog stola „Zašto je dobro zaposliti se u mirovini" jest to što se u mnogočemu rasvijetlio nepoznanice glede rada u mirovini. Po­sjetitelji su tako mogli dobiti informaci­je poput toga gdje tražiti posao, koja su zanimanja još uvijek tražena na tržištu rada i slično.

     Maja Halić iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje optimistično je ustvrdila da, ako je čovjek dobrog zdravlja i aktivan, ni jednom poslodavcu neće biti važne godine u odabiru radne snage. S obzirom na zakonske promjene koje su većini umirovljenika omogućile rad do pola radnog vremena (s izuzetkom obiteljskih umirovljenika i invalidskih zbog opće nesposobnosti), novost je na HZZ-u to što poslodavac prilikom objavljivanja natječaja za radno mjesto može doznačiti da i umirovljenici dola­ze u obzir za zapošljavanje, čime se diže javna vidljivost.

      Osim toga, novina je da se i umi­rovljenici koji žele raditi mogu prijaviti u evidenciju HZZ-a. U tom slučaju, Hr­vatski zavod za zapošljavanje će im pro­sljeđivati ponude za radna mjesta koja odgovaraju njihovim kompetencijama, znanjima i vještinama.

Što se traži

     Na okruglome stolu bili su predstav­ljeni i hvale vrijedni projekti različitih udruga, agencija i slično, koji zapošlja­vaju umirovljenike. Jedan od njih je i in­teraktivni portal Danasradim.hr, čija je osnivačica Maja Bogović kazala kako je na njemu broj poslova sve veći, te kako je komparativna prednost portala u od­nosu na Zavod za zapošljavanje činje­nica da na njemu umirovljenici mogu pronaći poslove koji nisu dugotrajni, a svejedno mogu na njima zaraditi do­voljno kako bi pokrili sve troškove ži­vota. „Na jednome mjestu spajamo po­nudu i potražnju poslova u stvarnome vremenu, uglavnom privremenih, po­vremenih i sezonskih poslova", kazala je Bogović.

     Antonija Radmilo iz agencije za istraživanje tržišta Ipsos pojasnila je kako umirovljenici kod njih preko „spo­rednog zanimanja" mogu raditi bez prestanka primanja mirovine. Naime, osim što umirovljenici mogu sami pro­voditi istraživanja, mogu biti i „mete" istraživanja, što praktično znači da pe­riodičnim sudjelovanjem u anketnim istraživanjima mogu ostvariti poklon bonove za trgovačke lance.

     Silvija Mršić s Pučkog otvorenog uči­lišta u Zagrebu opisala je njihov projekt Ukusna dijetetika, koji se financira iz fondova Europske unije, a cilj mu je po­boljšanje zapošljivosti ranjivih skupina na tržištu rada u sektoru turizma i ugo­stiteljstva. Dodala je kako je zanimanje kuhar u Hrvatskoj još uvijek deficitarno zanimanje i da se traži na tržištu rada.

     Iako su se sindikati radnika uoči šire legalizacije rada umirovljenika tome protivili, uz tvrdnju kako će im postati nelojalnom konkurencijom, potrebno je naglasiti da iz svog rada uz miro­vinu, umirovljenici plaćaju pune do­prinose, poreze i prireze, a na njih se odnose i svih zakonski radni propisi, kao i kolektivni ugovori. Dakle, nema straha, zar ne?

M. H. B.