UVODNA RIJEČ
Nemao pa nemao
Piše: Jasna A. Petrović
Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mnoge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si prethodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Višnja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.
No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada nemaju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio davati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Njima se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugradio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.
Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvatsko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina. Nećemo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i znali. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale. Možda je najbolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabogda nemao pa nemao.
Web stranice naših podružnica
USKORO POVEĆANJE NAJNIŽIH MIROVINA
Porast od 4,5 posto!
Veselo i radosno Plenković je obavijestio starije pučanstvo kako će im od 1. srpnja ove godine izvanredno porasti najniže mirovine za 3,13 posto. Hvala mirovinskoj reformi što je uvrstila taj zahtjev Sindikata umirovljenika Hrvatske kojim se predlagalo izjednačenje aktualne vrijednosti za izračun mirovine i za utvrđenje najniže mirovine kao solidarnog mehanizma, jer je iz nerazumljivih razloga ova druga vrijednost bila umanjena.
Tako u ovom trenutku vrijednost AVM iznosi 66,35 kune, a AVM za najnižu mirovinu 64,34 kuna. Ta će se vrijednost povećati s 1. srpnjem 2019. (uz isplatu u kolovozu ili rujnu), jer se aktualna mirovina (i jedna i druga vrijednost) usklađuju dva puta godišnje. Kad se zbroji povećanu vrijednost AVM-a uslijed usklađivanja za nešto više od jedan posto, tek na to doda povećanje najniže mirovine za 3,13 posto, svi oni s najnižim mirovinama u kolovozu ili rujnu će dobiti mirovinu povećanu za oko 4,5 posto!
Potrebno je, međutim, pojasniti što je to najniža mirovina. Naime, visina najniže mirovine računa se tako da se svaka puna godina mirovinskog staža pomnoži s vrijednošću najniže mirovine u trenutku priznanja prava na mirovinu, uz primjenu odgovarajućeg polaznog faktora i mirovinskog faktora te se može odrediti kao starosna mirovina, prijevremena starosna mirovina, invalidska i obiteljska mirovina.
To znači ako je netko išao u mirovinu sa 30 godina radnog staža tijekom kojega je primao minimalnu plaću, ta je osoba temeljem solidarnosti stekla pravo na 1.930,2 kune mirovine. Međutim, ako je ta ista osoba otišla u prijevremenu mirovinu, i od smiješno niskog iznosa odbit će se penalizacija, pa ako pretpostavimo da je osoba otišla pet godina ranije, odbilo joj se do 20,4 posto osnovice, pa bi tako dobila za 30 godina staža zaštitnih samo 1.536,2 kune.
No, stvarno najniža - najniža mirovina je ona za 15 godina radnog staža, koja umnožena sa 64,34 kune iznosi 965,1 kuna. Postavlja se pitanje, ako je osoba išla u prijevremenu mirovinu, može li dobiti manje od tog iznosa? Može! Jer se od tog iznosa oduzima do 20,4 posto, što u konač- nici znači samo 768 kuna. Bijeda i očaj. I sramota za takav sustav najniže mirovine, jer ta će kategorija dobiti povišicu od 35 kuna mjesečno, dok će onima sa 30 godina staža porasti za 69 kuna.
Time se potvrđuje kako sustav najniže mirovine nije isto što i sustav minimalne mirovine, jer nema apsolutne linije ispod koje nitko neće dobiti nižu mirovinu. Najniža mirovina se određuje prema službenoj dužnosti.
Prema podacima HZMO-a za svibanj 2019., od 1,14 milijuna umirovljenika najnižu mirovinu prima 253.610 osoba, odnosno 23 posto svih umirovljenika prema općim mirovinskim propisima. Prosječna najniža mirovina za četvrt milijuna građana iznosi samo 1.587 kuna. U prosjeku, korisnici najniže mirovine imaju 26,8 godina staža. Većina primatelja najniže mirovine jesu žene, a ona je za njih niža od najniže mirovine muškaraca, zbog toga što su ostvarile manje radnog staža.
Ponavljamo, vrijednost najniže mirovine Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje određuje dvaput godišnje, 1. siječnja i 1. srpnja (najčešće sa zakašnjenjem i isplatama razlike u travnju i rujnu). Trenutna vrijednost najniže mirovine iznosi 64,34 kune. Od 1. srpnja bit će određena nova vrijednost, na koju će biti obračunata i povišica od 3,13 posto pa je za očekivati kako će oboje retroaktivno biti provedeno tek u rujnu s isplatom zaostataka, kako je bilo i lani.
Podsjetimo, lani su mirovine prvim usklađivanjem rasle 0,94 posto, a drugim 2,7 posto. Ove godine prvo usklađivanje donijelo je rast mirovina za 1,15 posto u travnju za razdoblje od 1. siječnja. Sada se očekuje porast od do 1,4 posto. Je li ipak nekakav pomak? Mizeran, skroman, nedostatan, ali ipak - pomak.
J. A. Petrović