UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  

OPADA LI INTELEKTUALNA SNAGA STARENJEM?

Bistri i u trećoj dobi

 

     Većina ljudi misli da starenje neizbježno sa sobom dono­si i slabljenje intelektualnih snaga. Neuroznanstvenici i psiholozi sada otkrivaju da stariji mozgovi imaju izne­nađujuće sposobnosti i snage. Zablude o tome što se događa kad um stari, sada jedna po jedna - nestaju.

Zabluda: Stvari se pogoršavaju

     Testovi pamćenja zaista pokazuju da 70-godišnjacima često treba više vremena i da čine više grešaka od 20-godiš- njaka. Međutim, unutar tih rezultata je skrivena prevladava­juća činjenica da se, kako ljudi stare, mentalna snaga počinje značajno razlikovati među pojedincima slične dobi, što one­mogućuje zaključivanje o sposobnostima neke starije osobe samo na osnovi njene dobi. Različitim psihološkim testovima na ljudima u dobi od 25 do 92 godine, otkriveno je da je goto­vo trećina 80-godišnjaka obavila zadatke jednako dobro kao i njihovi mlađi kolege.    Studije govore kako većina ljudi zadrža­va dobre mentalne vještine barem do 70. godine. Ispitivanja pokazuju da su neki od faktora povezanih s dobrom men­talnom funkcijom u starijoj dobi iznadprosječna naobrazba, stimulirajući životni stil i brak s inteligentnom osobom. Privr­ženost rutini i nezadovoljstvo životom povezani su sa slablje­njem intelekta.

Prva zabluda: Prvo se gubi pamćenje

     Godinama je prevladavalo mišljenje da tokom starenja pamćenje prvo „odlazi" Međutim, kada mentalne sposobno­sti prijeđu svoj vrhunac, pamćenje još neko vrijeme ostaje. Ono što obično prvo postaje teško i to već u 40-tim godina­ma života jest orijentacija u prostoru. Neke mentalne vještine, kao što su sposobnost koncentracije ili matematičko računa­nje, zadržavaju se jako dugo u starosti.

Druga zabluda: "Koristi ga ili ga izgubi"

     Znanstvenici kažu da ne postoji izravna veza između men­talne aktivnosti i oštrine uma. Novija istraživanja ukazuju da „je dobro upotrebljavati mozak, ali to ne jamči da ga neće­te izgubiti" Izgleda da je izlaganje mozga novim iskustvima i podražajima ključno za održavanje uma bistrim. Studijama je otkriveno da su oni koji ustraju u tome da obavljaju stvari na jednak način, skloniji bržem opadanju intelektualnih sposob­nosti tokom starenja.

Treća zabluda: Zdravo tijelo - zdrav um

     U mnogim slučajevima, bolest uopće ne narušava mozak za vrijeme starenja. Za bolesti koje su povezane s mentalnim slabljenjem (srčane bolesti, šećerna bolest ili visoki krvni tlak), znanstvenici smatraju da se može djelomično kriviti životni

 

stil pacijenta. Na primjer, prekomjerno uživanje hrane, nedo­statak fizičke aktivnosti i stres su vjesnici fizičkog i mentalnog slabljenja. Tjelovježba koristi snazi mozga u zdravih i u bole­snih, kako mladih, tako i starih osoba.

Četvrta zabluda: Starijima je teško pomoći

     Mozak koji stari zadržava iznenađujuću sposobnost da se pomlađuje, kako bi kompenzirao gubitke. Ako jedna njegova nervna stanica ne može obavljati svoju funkciju, susjedne sta­nice preuzimaju taj posao. Kako mozak stari, on može prebaci­ti odgovornost za određeni zadatak koji treba obaviti, s jedne regije na drugu. Istraživači sa sveučilišta Penn State otkrili su da ljudi u svojim 70-tim godinama, koji su izgubili mentalnu oštrinu u posljednjih 15-tak godina svog života, mogu znatno poboljšati svoje stanje pomoću učenja. Psiholozi primjenjuju kognitivne treninge u svrhu poboljšanja rezoniranja, snalaže­nja u prostoru i pamćenja, kako bi starije ljude održavali oštro­umnima i nezavisnima.

Nije zabluda: Stariji pa pametniji

      Znanstvenici koji istražuju umne sposobnosti u laborato­rijskim uvjetima potvrđuju da čovjek postaje mudriji u starijoj dobi. Mnoge studije pokazuju da se stariji ljudi prilagođavaju svojim „sporijim mozgovima" izvršavajući zadatke efikasnije nego oni mlađi. Također, premda starijim ljudima često treba više vremena da donesu odluku, ona je često bolja.

     Razumljivo, još je istraživanja potrebno na području sta­renja uma, međutim više se nikad neće moći stariju dob de­finirati kao period mentalne slabosti. Stručnjaci zaključuju da stariji mozgovi nisu inferiorni, nego su drugačiji od mlađih mozgova. Na neki način, mlađi su ljudi oni koji mogu biti u ne­povoljnom položaju, kompenzirajući nedostatak informacija, iskustva i mudrosti brzinom uma.

dr. Ivo Belan

 

DOB ZAHTIJEVA AKCIJU

     UN povodom Međunarodnog dana starijih osoba, koji se obilježava 1. listopada, već nekoliko godi­na provodi kampanju„Dob zahtijeva akciju" u ko­joj volonteri iz gotovo cijelog svijeta organiziraju mar- ševe. Uz to, potiču starije osobe na potpisivanje peticije koja bi trebala biti sastavni dio Konvencije o pravima starijih osoba, a u kojoj se zahtijeva prestanak dobne diskriminacije te osiguravanje uključivanja starijih u društvo i njihova izjednačavanja s ostalima. To je nešto o čemu bi i naša Vlada trebala voditi računa s obzirom na stanje u umirovljeničkoj populaciji u zemlji.