UVODNA RIJEČ

Dobizam i klaunovi

Piše: Jasna A. Petrović

     Zamislite na trenutak svijet u kojemu se koronavirus širi ubrzano i to najviše šireći zarazu na mlađe od 50 godina. I da je danak u smrti najviši među djecom i školarcima. I zamislite da znanstvenici procjenjuju da su upravo stari ti kod kojih je niži rizik zaraze zbog dugogo­dišnje izloženosti sličnim virusima. Kako biste vi reagirali na bolest koja većinom ubija mlade diljem planeta?

Vaša reakcija bi bila različita od ove koju sada imate, a osobito bi mnogi mlađi stanovnici svijeta imali drugi rječnik u javnosti. Ta danas čak i stariji građani smatraju kako je prirodno da oni prvi umru, „jer stari ionako treba­ju od nečega umrijeti".

     Slijede teška pitanja: jesu li neke vlade zemalja, po­put SAD-a, reagirale s ignoriranjem i odgodom spram prijetnji pandemije, samo zato što je u stvarnosti veća opasnost da će oboljeti i umrijeti starije osobe? Da li je to razlog što nam se pred očima vraćaju strogo omeđene, s policijom i vojskom na granicama, europske države, koje nimalo ne nalikuju na zajednicu ravnopravnih europskih država? Bez zajedničke politike u odnosu na pandemiju. Je li tu riječ o kašnjenju koje se ne bi dogodilo da je virus za prvotne žrtve „odabrao" mlade?

     Dobizam (ageism) igra ulogu, ne samo u kreiranju po­litika i mjera, već i u praktičnoj ulozi božjeg djelitelja smr­ti ili života. U Italiji su mnogi liječnici svjedočili kako su donosili teške odluke hoće li na respiratore spojiti mlađe, a starije ostavljati da umru. Što su i činili. Otuda i loše šale da su zapravo mirovinski fondovi financirali stvaranje i širenje takvog virusa, kako bi mogli ojačati mirovinske sustave i odgoditi njihov raspad. U stvarnosti se stvorila shizoidna podvojenost apela za zaštitu svojih starih od izlaganja virusu, zabranama izlazaka iz kuće, ali s podtek­stom kako bi njihov pritisak na zdravstvene ustanove bio manji. I to postaju protokoli trijaže, ostavite stare doma, a mlade spašavajte; dobizam u zdravstvenim uslugama bez presedana.

     Hrvatska je ponešto atipično postupila, doista štite­ći starije i u domovima umirovljenika, gdje se zbog toga zaraza nije proširila, kao i u medijskom prostoru produ­bljujući suosjećanje spram starijih. Izuzetak su javne bu­dale čiji govor mržnje sad već svatko prepoznaje. Klauni koji nikada neće doći na vlast. Osim u zemljama gdje već jesu na vlasti i gdje stari već plaćaju velik danak, ne samo zbog koronavirusa.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

OPADA LI INTELEKTUALNA SNAGA STARENJEM?

Bistri i u trećoj dobi

 

     Većina ljudi misli da starenje neizbježno sa sobom dono­si i slabljenje intelektualnih snaga. Neuroznanstvenici i psiholozi sada otkrivaju da stariji mozgovi imaju izne­nađujuće sposobnosti i snage. Zablude o tome što se događa kad um stari, sada jedna po jedna - nestaju.

Zabluda: Stvari se pogoršavaju

     Testovi pamćenja zaista pokazuju da 70-godišnjacima često treba više vremena i da čine više grešaka od 20-godiš- njaka. Međutim, unutar tih rezultata je skrivena prevladava­juća činjenica da se, kako ljudi stare, mentalna snaga počinje značajno razlikovati među pojedincima slične dobi, što one­mogućuje zaključivanje o sposobnostima neke starije osobe samo na osnovi njene dobi. Različitim psihološkim testovima na ljudima u dobi od 25 do 92 godine, otkriveno je da je goto­vo trećina 80-godišnjaka obavila zadatke jednako dobro kao i njihovi mlađi kolege.    Studije govore kako većina ljudi zadrža­va dobre mentalne vještine barem do 70. godine. Ispitivanja pokazuju da su neki od faktora povezanih s dobrom men­talnom funkcijom u starijoj dobi iznadprosječna naobrazba, stimulirajući životni stil i brak s inteligentnom osobom. Privr­ženost rutini i nezadovoljstvo životom povezani su sa slablje­njem intelekta.

Prva zabluda: Prvo se gubi pamćenje

     Godinama je prevladavalo mišljenje da tokom starenja pamćenje prvo „odlazi" Međutim, kada mentalne sposobno­sti prijeđu svoj vrhunac, pamćenje još neko vrijeme ostaje. Ono što obično prvo postaje teško i to već u 40-tim godina­ma života jest orijentacija u prostoru. Neke mentalne vještine, kao što su sposobnost koncentracije ili matematičko računa­nje, zadržavaju se jako dugo u starosti.

Druga zabluda: "Koristi ga ili ga izgubi"

     Znanstvenici kažu da ne postoji izravna veza između men­talne aktivnosti i oštrine uma. Novija istraživanja ukazuju da „je dobro upotrebljavati mozak, ali to ne jamči da ga neće­te izgubiti" Izgleda da je izlaganje mozga novim iskustvima i podražajima ključno za održavanje uma bistrim. Studijama je otkriveno da su oni koji ustraju u tome da obavljaju stvari na jednak način, skloniji bržem opadanju intelektualnih sposob­nosti tokom starenja.

Treća zabluda: Zdravo tijelo - zdrav um

     U mnogim slučajevima, bolest uopće ne narušava mozak za vrijeme starenja. Za bolesti koje su povezane s mentalnim slabljenjem (srčane bolesti, šećerna bolest ili visoki krvni tlak), znanstvenici smatraju da se može djelomično kriviti životni

 

stil pacijenta. Na primjer, prekomjerno uživanje hrane, nedo­statak fizičke aktivnosti i stres su vjesnici fizičkog i mentalnog slabljenja. Tjelovježba koristi snazi mozga u zdravih i u bole­snih, kako mladih, tako i starih osoba.

Četvrta zabluda: Starijima je teško pomoći

     Mozak koji stari zadržava iznenađujuću sposobnost da se pomlađuje, kako bi kompenzirao gubitke. Ako jedna njegova nervna stanica ne može obavljati svoju funkciju, susjedne sta­nice preuzimaju taj posao. Kako mozak stari, on može prebaci­ti odgovornost za određeni zadatak koji treba obaviti, s jedne regije na drugu. Istraživači sa sveučilišta Penn State otkrili su da ljudi u svojim 70-tim godinama, koji su izgubili mentalnu oštrinu u posljednjih 15-tak godina svog života, mogu znatno poboljšati svoje stanje pomoću učenja. Psiholozi primjenjuju kognitivne treninge u svrhu poboljšanja rezoniranja, snalaže­nja u prostoru i pamćenja, kako bi starije ljude održavali oštro­umnima i nezavisnima.

Nije zabluda: Stariji pa pametniji

      Znanstvenici koji istražuju umne sposobnosti u laborato­rijskim uvjetima potvrđuju da čovjek postaje mudriji u starijoj dobi. Mnoge studije pokazuju da se stariji ljudi prilagođavaju svojim „sporijim mozgovima" izvršavajući zadatke efikasnije nego oni mlađi. Također, premda starijim ljudima često treba više vremena da donesu odluku, ona je često bolja.

     Razumljivo, još je istraživanja potrebno na području sta­renja uma, međutim više se nikad neće moći stariju dob de­finirati kao period mentalne slabosti. Stručnjaci zaključuju da stariji mozgovi nisu inferiorni, nego su drugačiji od mlađih mozgova. Na neki način, mlađi su ljudi oni koji mogu biti u ne­povoljnom položaju, kompenzirajući nedostatak informacija, iskustva i mudrosti brzinom uma.

dr. Ivo Belan

 

DOB ZAHTIJEVA AKCIJU

     UN povodom Međunarodnog dana starijih osoba, koji se obilježava 1. listopada, već nekoliko godi­na provodi kampanju„Dob zahtijeva akciju" u ko­joj volonteri iz gotovo cijelog svijeta organiziraju mar- ševe. Uz to, potiču starije osobe na potpisivanje peticije koja bi trebala biti sastavni dio Konvencije o pravima starijih osoba, a u kojoj se zahtijeva prestanak dobne diskriminacije te osiguravanje uključivanja starijih u društvo i njihova izjednačavanja s ostalima. To je nešto o čemu bi i naša Vlada trebala voditi računa s obzirom na stanje u umirovljeničkoj populaciji u zemlji.