UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

2. SJEDNICA NACIONALNOG VIJEĆA ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE

Umirovljenički predstavnici  nespremni za viziju?

  • Ministarstvo pokrenulo raspravu o novom mirovinskom zakonu, uz sudjelovanje umirovljenika  od samog početka

 Druga sjednica Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, održana 1. veljače u Zagrebu, nije održana samo s najavljenim dnevnim redom. Naime, predstavnici Koordinacije umirovljeničkih udruga održali su 31. siječnja sastanak kako bi se raspravilo o prioritetnim temama za koje žele da se nađu na dnevnom redu Nacionalnoga vijeća, te su – na temelju prijedloga od 15 točaka Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH), te spiska pitanja od strane Matice umirovljenika Hrvatske (MUH), definirali tri pitanja oko kojih drže da se ne treba čekati novi Zakon, već ih treba riješiti po hitnom postupku (prijelaz na povoljniju formulu usklađivanja mirovina, ukidanje zdravstvenog doprinosa na mirovine te reguliranje ovršavanja mirovina), te šest područja pitanja o kojima treba tematski raspravljati (mirovinski zakon, socijalna politika, zdravstvo itd.).

K tome, predstavnici triju umirovljeničkih organizacija našli su se na radnom dogovoru  uoči druge sjednice Nacionalnog vijeća kako bi se od prijedloga SUH-a i MUH-a pripremio zajednički prijedlog prioritetnih tema, no predstavnici MUH-a su naknadno promijenili mišljenje o potrebi rasprave o zajedničkim prioritetima, te se tako na sjednicu došlo s kompromisnim rješenjem koje je izložio Mario Tocauer, potpredsjednik Nacionalnog vijeća ispred Koordinacije umirovljeničkih udruga, te službeno predao spiskove SUH-a i MUH-a te prioritetna stajališta Koordinacije. Tocauer je stoga odmah na početku 2. sjednice intervenirao u dnevni red, predlažući da se uz najavljenu točku o budućem zakonu o mirovinskom sutava i osiguranju, uvrsti i rasprava o prioritetnim temama. Vladina strana je bila iznenađena da umirovljeničke udruge nisu došle sa zajedničkim stajalištem, što je izazvalo kraću raspravu o načinima rada. Na prijedlog ministra Miranda Mrsića dogovoreno je da će Nacionalno vijeće imati godišnje dvije do četiri tematske sjednice vezane uz pojedina područja iz interesa umirovljenika.

No tek druga točka, najavljena rasprava o Zakonu o mirovinskom osiguranju, izazvala je šokove na strani većine umirovljeničkih predstavnika, jer je Vladina strana došla bez ikakvog materijala ili teza na temelju kojih bi se tražilo očitovanje umirovljenika. Ministar Mrsić je obrazložio kako je njihova želja da se na sjednici Nacionalnog vijeća razgovara otvoreno o mogućim izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, kako bi se umirovljeničke  udruge uključile u donošenje novog zakona od samog početka. Takav je pristup iznenadio većinu predstavnika druge strane, jer su smatrali da Vlada odnosno Ministarstvo rada i mirovinskog sustava trebaju doći s prijedlogom, na temelju čega bi se vodila rasprava. Međutim, predsjednica SUH-a Jasna Petrović je podržala da Nacionalno vijeće uz konzultativnu, ima i savjetodavnu ulogu, te je vrlo opsežno i detaljno naznačila polazišta SUH-a za mirovinski sustav, argumentirajući to brojnim statistikama, pokazateljima te europskim trendovima i načelima. Naime, SUH je u Programskoj platformi 40+, usvojenoj na skupštini 2012. godine, jasno i argumentirano zauzeo stajalište kakav mirovinski sustav žele. Drugi su se predstavnici ispričali da se nisu pripremili.

Mrsić je novu sjednicu Nacionalnog vijeća za umirovljenike najavio još u veljači, pojasnivši da je cilj prve rasprave bila detekcija problema u provođenju sadašnjeg Zakona o mirovinskom osiguranju, a u sljedećoj raspravi bi se više usredotočili na rješavanje problema.