UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

MALA ABECEDA SAMOZAŠTITE

Što nikada ne smijete zaboraviti!

 

Račun - uvijek tražite i uzmite račun kada nešto kupuje­te ili plaćate, provjerite račun još dok ste u trgovini ili u nazoč­nosti trgovca, a ako račun nije u redu odmah reagirajte.

Popravci - ako imate popravak u stanu (prozori, sanita- rije...), uvijek prije početka radova pitajte za cijenu, a za rado­ve čija vrijednost prelazi 500 kuna, izvođač vam treba dosta­viti predračun s opisom posla i utroška materijala, kojeg mora i potpisati. Predračun potpišite samo ako ste u potpunosti suglasni sa svim stavkama. Ako se tako dogovorena cijena po­veća za više od 10 posto, izvođač treba tražiti vašu suglasnost. Ako ju niste dali, niste dužni platiti.

Jamstvo - za svaki tehnički proizvod (kućanski aparati i uređaji) trebate uz račun dobiti i jamstvo. Jamstvo trgovac treba ovjeriti i upisati datum prodaje, jer bez toga nije valjano.

Materijalni nedostatak - za svaki proizvod ko­jeg ste kupili imate pravo na zaštitu za slučaj materijalnog nedostatka u roku od dvije godine od kupnje, što uključuje besplatni popravak proizvoda, zamjenski proizvod, sniženje cijene proizvoda ili povrat novca. Ako ne zatražite zamjenski proizvod, obično vam ga neće ponuditi, zato budite uporni.

Otkaz ugovora na daljinu - kupnja obavljena pu­tem telefona, interneta ili izvan poslovnog prostora trgovca (na štandu, u vašem stanu.) može se otkazati u roku od 14 dana od primitka proizvoda ili potpisa ugovora, ali, ne zabo­ravite, otkazuje se u pravilu samo pisanim putem. Kod teleoperatera, moguće je dogovorno otkazati ugovor i telefonskim putem. Starije osobe su najčešće žrtve i vrlo lako ih se obrlati, a pri tom niti ne daju svoje podatke (poput OIB-a), već ih pre­varanti sami „izguglaju" putem datuma rođenja.

Proizvod koji niste naručili niste dužni primiti

- često se pokušava prevariti potrošače tako da im se dostavi roba koju su „navodno" naručili i traži se novac za nju. Ako ni­ste naručili, odbijte i robu i plaćanje.

Prezentacije i kupnja - ne odazivajte se na prezen­tacije proizvoda i usluga, kako u privatnim stanovima, tako i u restoranima, hotelima i sličnim mjestima, jer su one gotovo uvijek zamka za prijevaru, a potrošače se prisiljava na kupnju proizvoda ili usluga.

Povoljnije usluge - ne puštajte u svoj stan agente koji nude povoljnije usluge za struju, plin, internet i ostalo, jer gotovo uvijek prevare potrošača, prešute ili nedovoljno obja­sne sve što trebate znati u takvim situacijama. Prijevaru otkri­jete tek kada dobijete račun, a tada zna biti kasno, ako odmah ne reagirate. Pitajte za savjet mlađe članove obitelji ili susjede.

Previsoki računi - ako ste dobili previsoki račun za struju, plin ili vodu, a niste imali povećanu potrošnju, platite nesporni dio računa, a ostatak osporavajte pisanim putem, ako imate razloge za osporavanje. Vrlo često će vaša žalba biti odbijena, a onda vam prijeti ovrha ako trošak ne podmirite.

Registar „Ne zovi" - ako ne želite da vas trgovci na­zivaju na telefon i mobitel na pretplatu, možete se upisati u Registar „Ne zovi". Pisanim putem se obratite svom operateru i u roku od 7 dana vas mora upisati u Registar. Ako vas bilo koji trgovac i nakon upisa naziva prijavite ga tržišnoj inspek­ciji, kazne su jako visoke. Obrazac zahtjeva možete pronaći na www.hakom.hr

Ana Knežević

 

Male „cake" za spas

     Ako je trgovac povrijedio vaša potrošačka prava, prvo pokušajte razgovorom riješiti problem. To najče­šće uspije, ali ako ne uspije, trgovcu uputite pisani pri­govor za kupljeni proizvod ili uslugu. Trgovac je dužan odgovoriti u roku od 15 dana. Ako ne odgovori ili niste zadovoljni odgovorom obratite se tržišnoj inspekciji.

     Ako ni inspekcija ne riješi problem, trgovca možete prijaviti sudovima časti - obrtnike Sudu časti pri Hr­vatskoj obrtničkoj komori, a tvrtke Sudu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Postupak pri ovim sudovima je besplatan.

     Ako imate problema sa javnim uslugama - grijanje, struja, voda, pošta, smeće i ostalo - možete se obratiti povjerenstvu za reklamacije u društvu koje vam pruža uslugu, koje vam mora odgovoriti u roku od 30 dana.

     Besplatne potrošačke savjete možete dobiti na telefon 0800 414 414 pri Ministarstvu gospodarstva, radnim danom od 10-14 sati. Od 1. travnja 2019. sve inspekcijske službe su objedinjene u Državni inspek­torat, a potrošači se mogu obratiti na sljedeću adresu: Ministarstvo gospodarstva Uprava za inspekcijske poslove u gospodarstvu Ul. grada Vukovara 78, Zagreb pisanim prigovorom poštom ili osobno u Pisarnici Ministarstva i na e-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

     Pazite! Inspekciji se ne možete obratiti, ako se niste prethodno žalili trgovcu.

     Članovi udruga za zaštitu potrošača trebaju se uvi­jek prvo obratiti svojoj udruzi.