UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

OD VARDARA PA DO TRIGLAVA

Besplatne toplice za umirovljenike?!

 

     Četvrtina umirovljenika u Hrvatskoj prima najnižu mirovinu, i često nemaju dovoljno prihoda kojim bi mogli platiti boravak u toplicama. Najveći dio umirovljenika osuđenih na mizerne mirovine nikada ni ne dođu do toplica, osim ako su preko HZZO-a na rehabilitacijskom liječenju.

     Međutim, ne moramo ići daleko od republičkih granica Hrvatske kako bi­smo vidjeli da primjerice u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, ali i Makedoniji, umirovljenici imaju pravo na besplatan boravak u toplicama na račun javnih mirovinskih fondova. Tako srbijanski umirovljenici imaju pravo na besplatnu medicinsku rehabilitaciju u 24 lokalnih toplica. Naime, njihov Republički fond za mirovinsko i invalidsko osiguranje u ovoj godini izdvaja 417 milijuna dinara, čak 24 milijuna dinara više nego prošle godine, a sve za besplatnu rehabilitaciju u „banjama".

Niska mirovina - glavni kriterij

     To znači da će o trošku države ove godine na desetodnevni boravak u jed­nim od tih toplica otići i do 1.000 umi­rovljenika više nego godinu ranije, kada je tu mogućnost iskoristilo oko 14.000 umirovljenika. Niska primanja su glavni kriterij, pa je tako lani to pravo ostvario umirovljenik ako je imao mirovinu nižu od 24.980 dinara, odnosno da nema druga primanja te da nije koristio to pravo u proteklih pet godina.

     Slična situacije je i u Crnoj Gori, gdje Savez udruženja penzionera Crne Gore organizira sedmodnevni boravak svo­jim umirovljenicima u odmaralištima u raznim tamošnjim gradovima. Crnogor­ski umirovljenici tako imaju pravo na besplatan boravak, koji im omogućava mirovinski Fond PIO, s time da umirov­ljenici čija mirovina iznosi manje od 300 eura boravak plaćaju samo pet eura dnevno, a oni iznad 300 eura, deset eura po danu.

Sedam dana raja

     Makedonski pak umirovljenici mogu koristiti toplice za sedam dana takozva­ne vanjske klimatske rekreacije tako­đer preko mirovinskog fonda koji je u nadležnosti makedonskog Ministarstva rada i socijalne politike. Filijale mirovin­skog fonda u dogovoru sa spomenutim ministarstvom odobravaju umirovljeni­cima besplatan boravak u lokalnim to­plicama, a uvjet za je da nemaju mirovi­nu višu od 17.000 makedonskih denara.

     Umirovljenici u Bosni i Hercegovini na teritoriju Republike Srpske mogu se preko Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje prijaviti za be­splatnu desetodnevnu rehabilitaciju u srbijanskim „banjama", ali ne i u brojnim lokacijama na teritoriju Federacije BIH, što je očito politička odluka.

     Međutim, od 1. travnja ove godine, čak tisuću umirovljenika iz Federacije Bosne i Hercegovine imat će priliku za besplatno topličko liječenje od sedam do deset dana, jer je Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) ove godine odobrio čak 470.000 mara­ka za tu namjenu.

Kad zemlja voli svoje stare

     Pravo na liječenje imat će bolesni, umirovljenici s najnižim primanjima, kao i oni koji do sada nisu koristili be­splatne usluge o trošku Federalnog zavoda. Osim toga, bosanskohercegovački umirovljenici na liječenju moći će provesti od sedam do deset dana. Novi­na je da od ove godine umirovljenici us­luge topličkog liječenja koriste shodno odredbama novog Zakona o PIO.

     Postavlja se pitanje zar je zaista ne­moguće dogovoriti da i hrvatski umi­rovljenici, mogu ostvariti takvo pravo. Kako to da su sve bivše republike toliko naprednije u zaštiti svojih najranjivijih skupina, upravo onih najstarijih, čak i kada im je bruto nacionalni dohodak po stanovniku daleko niži nego u Republi­ci Hrvatskoj. Ili je pravilo da se socijalna država uguši u zemljama koje se neoli- beralno usmjere, poput Hrvatske i Slo­venije.

     Ne traži se ovdje da se hrvatska Vlada ugleda na bogate zemlje Zapadne Euro­pe, već neka samo „baci pogled" preko granice i shvati kako se i siromašnije zemlje odužuju svojim starijim sugra­đanima koji su svojim minulim radom dobrano zaslužili da svoje zdravstvene probleme katkad rješavaju i besplatno.

Marta Hržić Bijelić