UVODNA RIJEČ
Nemam za kilo breskvi
Piše: Igor Knežević
Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.
No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromašnima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.
Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna mirovine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.
Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.
Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često donositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.
U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...
Web stranice naših podružnica
BEZ JEDINOG DOMA I U SMRTI
Deložacija kostiju?!
Ovršeni i blokirani, udruženi u različite udruge, sve glasnije inzistiraju da nitko ne smije ostati bez jedinog doma, niti izgubiti krov nad glavom. Iako su i u tome učinjeni stanoviti pomaci, i dalje pratimo tužne scene prinudnog iznošenja starijih bakica i djedova iz njihovih stanova i kuća. No, još se nitko nije domislio zastupati prava pokojnika.
Ovih dana šibenska gradska tvrtka za održavanje groblja i pogrebne poslove <Čempresi> pozvala je obitelji stotinjak pokojnika koji su sahranjeni u takozvane ćelije na Gradskom groblju Kvanj da se jave u upravu groblja kako bi dogovorili detalje oko ekshumacije i prijenosa posmrtnih ostataka pokojnika u svoje obiteljske grobnice ili (ako nemaju vlastito grobno mjesto) u novouređenu kosturnicu na tom groblju. Od 1. lipnja 2019. kreće masovna deložacija kostiju 70-tak pokojnika, iako je vidljivo kako se unatoč neplaćanju grobnih taksi grobovi voljenih posjećuju, što se da zaključiti po novim spomen pločama, lampašima i cvijeću.
Tvrtka namjerava urediti postojećih 18 grobnica u svom vlasništvu, čija su ukopna mjesta ustupljena na privremeno korištenje, te iz staviti u „prodaju" i zaraditi, pa će zato posmrtne ostatke „ovršenih" pokojnika ekshumirati i prenijeti u posebno uređenu zajedničku kosturnicu.
Tužno, kad gubiš krov nad glavom i nakon smrti!
J.A.P.