UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

BEZ JEDINOG DOMA I U SMRTI

Deložacija kostiju?!

     Ovršeni i blokirani, udruženi u različite udruge, sve glasnije inzistiraju da nitko ne smije ostati bez jedinog doma, niti izgubiti krov nad glavom. Iako su i u tome učinjeni stanoviti pomaci, i dalje pratimo tuž­ne scene prinudnog iznošenja starijih bakica i djedova iz njihovih stanova i kuća. No, još se nitko nije domislio za­stupati prava pokojnika.

     Ovih dana šibenska gradska tvrtka za održavanje groblja i po­grebne poslove <Čempresi> pozvala je obitelji stotinjak pokojnika koji su sahranjeni u takozvane ćelije na Gradskom groblju Kvanj da se jave u upravu groblja kako bi dogovorili detalje oko ekshumacije i prijenosa posmrtnih ostataka pokojnika u svo­je obiteljske grobnice ili (ako nemaju vlastito grobno mjesto) u novoure­đenu kosturnicu na tom groblju. Od 1. lipnja 2019. kreće masovna delo­žacija kostiju 70-tak pokojnika, iako je vidljivo kako se unatoč neplaća­nju grobnih taksi grobovi voljenih posjećuju, što se da zaključiti po no­vim spomen pločama, lampašima i cvijeću.

     Tvrtka namjerava urediti posto­jećih 18 grobnica u svom vlasništvu, čija su ukopna mjesta ustupljena na privremeno korištenje, te iz staviti u „prodaju" i zaraditi, pa će zato po­smrtne ostatke „ovršenih" pokojni­ka ekshumirati i prenijeti u posebno uređenu zajedničku kosturnicu.

Tužno, kad gubiš krov nad gla­vom i nakon smrti!

J.A.P.