UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


UMIROVLJENICI, POTPIŠITE PROTIV RADA DO 67.!

     Sindikat umirovljenika Hrvatske kao umirovljenička udruga koja se već 27 godina bori za poboljšanje prava umirovljenika podržava inicijativu #67jepreviše za raspisivanje referenduma kojim bi se dobna granica za umirovljenje vratila na 65 godina te spriječila linearna povećana penalizacija prijevremenih umirovljenika.

     Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske su još 3. rujna 2018., kao dio Radne skupine za izradu nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju, upozorili Ministarstvo rada i mirovinskog sustava na nepovoljne učinke donošenja takvih mjera. Naime, Ministarstvo je odlučilo skratiti vremenski period za odlazak u mirovinu sa 67 godina sa 2038. na 2033. godinu te je povećalo penalizaciju linearno na 0,3 posto po svakom mjesecu prijevremenog umirovljenja (18 posto za pet godina). Takvo rješenje ni u kom slučaju neće spasiti mirovinski sustav.

     Zašto su umirovljeničke udruge protiv rada do 67. godine? Prvo, očekivano trajanje života u Hrvatskoj je kraće za 2,8 godina u odnosu na EU, a trajanje života nakon 65. godine starosti za 2,4 godine kraće u odnosu na EU (17,6 godina naspram 20 godina). K tome, očekivano trajanje zdravog života pri rođenju u Hrvatskoj je 57,1 godina za muškarce i 58,7 godina za žene, dok je u EU to 63,5 godina za muškarce i 64,2 godine za žene. Nisu li to već dovoljni razlozi za rad do maksimalno 65. godine života, odnosno za rad i preko te dobi za sve oni koji to žele i mogu? Ali ne kao prinuda!

     Velika većina novih članica EU, kao i zapadnoeuropskih zemalja, omogućuju umirovljenje prije 65. godine života, a Poljska i Slovačka su, primjerice, zakonsku dob za umirovljenje smanjili na 65 godina.

     Umirovljeničke udruge također drže da bi uvjet radnog staža od 15 godina za odlazak u starosnu mirovinu, trebalo povećati na 20 godina, uz uvođenje tzv. nacionalne mirovine za sve starije od 65 godina koji nisu ostvarili nikakvu mirovinu.

     Besmislica je što ministar Marko Pavić pokušava zaustaviti referendum skupim TV oglasima, kao i lažnim tvrdnjama kako će mirovine pasti za 7 posto ukoliko se zakonski uvjet dobi za umirovljenje vrati na 65 godina. Na agitpropu i lažima se ne mogu graditi temelji socijalne i demokratske države.

     Stoga još jednom pozivamo sve građane da daju potpis inicijativi #67jepreviše, a posebno umirovljenike, jer se to tiče budućnosti njihove djece i unučadi. Jer će ih sutra pitati zašto su ih izdali.

Zagreb, 30. travnja 2019.

                                                                                          Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske

                                                                                                

                              Đakovo                                                                       Osijek

 

                                                                      Split