UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

RAZNOVRSNA I DOBRO URAVNOTEŽENA PREHRANA

 

     Svakog dana prosječna osoba unese 1,5 do 2,5 kilograma hra­ne u svoj želudac. Ta sehrana probavlja i resorbira kako bi osigu­rala hranjive tvari i energiju orga­nizmu. Ono što pojedemo uskoro postaje stvarni dio našeg tijela. To je naša krv, mišići i kosti. Šećer iz voća kojeg smo pojeli pronalazi svoj put do stanica mozga, kalcij iz povrća ili mlijeka uskoro postaje sastavni dio naše kralježnice. Kako će kvali­teta benzina kojeg ulijete u motor utjecati na vožnju vašeg automobi­la, tako će i vrsta hrane koju jedete utjecati na stanje i funkcioniranje vašeg organizma.

     Tri najveće „prirodne" ubojice su srčane bolesti, rak i moždani udar. Sva ta oboljenja imaju neke zajed­ničke stvari - ona su u vezi s našom prehranom. Drugim riječima, vrsta hrane koju jedete itekako ima veze s vašim šansama da ćete oboljeti od jedne ili od svih„triju velikih" bolesti. Medicinska istraživanja su pokazala da ispravna prehrana može spriječiti ili čak utjecati na povlačenje obolje­nja. Religiozni pristup zdravlju kaže da je tijelo stvoreno s mudrošću i znanjem, tako da je sposobno samo se održavati u zdravom stanju ako mu jednostavno dajemo ono što treba.

Hranom protiv oboljenja

     Koje su tjelesne hranjive potre­be? Ljudski organizam treba bjelan­čevine, šećere, masti, vlaknaste kom­ponente, vitamine, minerale i vodu. Sve to mora biti na raspolaganju u ispravnim proporcijama i u obliku u kojem ih tijelo može lako upotri­jebiti. S „civilizacijom" i „napretkom" ljudska se prehrana udaljila od tih ideala. Pretjeranosti ili nedostaci karakteriziraju prehranu modernog čovjeka. On često konzumira previ­še masnoća, bjelančevina, kalorija, a premalo vitamina, minerala, povr­ća, vlaknastih komponenata i vode. Povećanje učestalosti spomenutih bolesti u velikoj je mjeri uzrokovano tom prehrambenom neravnotežom. Što je krenulo loše? Zašto se na­lazimo u tako neugodnoj situaciji? Većina ljudi jede zbog zadovoljstva. Usredotočujemo se na konzumira­nje one hrane koju volimo, a ne na onu koja je dobra i zdrava za naš organizam. Zaboravili smo da je pri­marni cilj konzumiranja - hranjivost hrane.

Pogubna ovisnost

     Roditelji su često krivci broj je­dan. Mnogi roditelji upotrebljavaju hranu za kažnjavanje ili nagrađi­vanje djece. Zbog toga se u dječjoj osjetljivoj glavici stvara saznanje da se hrana, posebno neke vrste hrane, može upotrijebiti da se „osjećamo dobro". Osim toga, postoji industrija hrane. To su ljudi koji koriste rekla­mu i psihologiju uvjeravanja kako bi nas privukli da jedemo ono što oni prodaju, premda to može biti štetno za nas.

     Jedna analiza reklama na američ­koj televiziji, koje su bile prikazivane baš u vrijeme kada su djeca gledala crtane filmove, otkrila je da je oko 90 posto reklama bilo za „fast food". Na taj se način mladi programiraju da žele vrstu hrane koja je s hranjivog stanovišta nezdrava. Neznanje po­trošača i pohlepnost trgovaca hra­nom doveli su do naših današnjih problema.

     Pogubne ovisnosti o nekim vrsta­ma hrane postale su čest problem u našem društvu. Razumije se da trpi­mo posljedice. Postoji velika potre­ba da educiramo sebe i svoju djecu o temeljnim činjenicama u vezi s hranom. Ustvari, hrana je najveći ljudski lijek - hranjivi lijek, ali samo ako se s njime ispravno postupa.

dr. Ivo Belan

 

UMJETNOST U DOMU

     Starijim osobama koji zbog svog zdravlja ne mogu na­pustiti svoj dom ništa ne mora biti nedostižno. To doka­zuje i muzej Whitney iz New Yorka koji samo za njih izrađuje posebne kataloge s umjetnič­kim djelima, koji se dostavljaju periodično uz obroke. Ti kata­lozi služe kao vizualna dopuna telekonferencijskom vođenju kroz postav muzeja, što im olakšava snalaženje i nudi im mnoštvo informacija koje bi doznali ako se nalaze u muzeju. Ovaj program se provodi u su­radnji s tridesetak neprofitnih organizacija za starije osobe.