UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

IZBORI ZA EUROPSKI PARLAMENT

Umirovljenici drže kako EU neće riješiti njihove probleme

 

     Velik dan za budućnost Europske unije, kako eurobirokrati vole nazi­vati izbore za Europski parlament, ove će godine biti 26. svibnja. I dok svi očekuju nekakve promjene u sustavu EU, kao jamstvo uspješnijeg napretka, ma- lotko se osvrće prema umirovljenicima, ljudima koji su godinama radili u tom su­stavu. Procjenjuje se da će do 2060. go­dine oko 30 posto europ­ske populacije biti osobe starije od 65 godina, stoga je pomalo zabrinjavajuće što se, barem u Hrvatskoj, ne provode kampanje za osvješćivanje umirovlje­nika o ostvarivanju svojih prava unutar europskog sustava.

      Pošto su umirovljenič­ka pitanja unutar Europ­ske unije regulirana propi­sima svake države članice, FERPA (Europska federaci­ja za umirovljenike i stari­je osobe) već godinama upozorava na nekoliko važnih stavki koje bi u mnogočemu olakšale život umirovljeni­ka. Tako je na Izvršnom odboru FERPA-e održanom 20. i 21. ožujka u Bruxellesu, bilo govora i o narednim izborima, s naglaskom na zahtjeve europskih umi­rovljenika. Kako je SUH članica FERPA-e, u raspravi je sudjelovala i predsjednica Jasna A. Petrović.

     Tri su glavna zahtjeva: pravo na po­štenu i dostojnu mirovinu za muškarce i žene koja se isplaćuje iz sustava me- đugeneracijske solidarnosti, pravo na učinkovitu zdravstvenu zaštitu kroz kvalitetnu dugotrajnu skrb koju pružaju javne ustanove i pravo na aktivno sta­renje umirovljenika i starijih osoba kao glavnih protagonista u suzbijanju diskri­minacije po osnovi dobi.

Bez djela nema interesa

     Vrijedi istaknuti i druge, ranije po­stavljene zahtjeve FERPA-e koji su pred­stavljeni u skladu sa zahtjevima pojedi­nih sindikata umirovljenika iz zemalja članica EU. Oni se tiču povećanja zajam­čenih minimalnih mirovina, uvođenja nacionalnih regulativa kojima će se pro­voditi i financirati njega u kući od strane članova obitelji, uvođenja vijeća za sta­rije osobe na svim lokalnim razinama, podrške inicijativama za ugradnju di­zala u višestambene zgrade te podrške zajedničkim aktivnostima vrtića, škola i domova umirovljenika, kako bi se jačala međugeneracijska solidarnost.

     Hrvatska od svega navedenoga nema niti jednu mjeru, stoga ne čudi očekivano nizak interes za glasanje na izborima za Europski parlament. Za­nimljivo je da broj „nezainteresiranih" umirovljenika raste iz godine u godinu, pa se tako i u svibnju očekuje slab priljev starijih na biračka mjesta. Razlog tomu je što domaći umirovljenici ne prepo­znaju EU kao područje svog interesa i ne smatraju da bi EU mogla riješiti pro­bleme siromaštva, nepravde, korupcije, kriminala i migracija. Stoga se često hva­taju za populistička obećanja i glasuju za populističke stranke.

     Što se tiče stanja u zemlji, velik broj kandidacijskih lista nema predstavnike umirovljenika, niti u svojim programima ne spominje umirovljenike i starije oso­be, pa se stoga može smatrati da na nji­hove glasove niti ne računaju. Božo Pe­trov iz Mosta je tek natuknuo kako će se boriti da„umirovljenici ne trebaju kopati po kontejnerima", ali nije objasnio na koji način će to učiniti, pogotovo na eu­ropskoj razini. Amsterdamska koalicija smatra da je za umirovljenike učinila do­voljno time što je postavila Silvana Hre- lju iz Hrvatske stranke umirovljenika na svoju listu, a SDP-ovci se tješe podrškom koju im je dala Stranka umirovljenika Lazara Grujića i to „zato jer jamče veće mirovine i vraćanje dostojanstva umi­rovljenicima". Kako? To nitko ne govori.

Populizam ne prolazi

     Ovdje gotovo da i nema populizma - umirovljenici su i ovoga puta zabo­ravljeni. Ovoga puta se ne očekuju organizirani autobusi do biračkih mjesta, iako bi možda vladajućima bilo pametno ugledati se na Poljsku, čija je vlada, koju predvodi Stranka prava i pravde, izglasala odredbu kojom će se svakom umirovljeniku isplatiti po 200 eura (oko 1.500 kuna) samo zato da izađe na izbore. Oporba se, naravno, pobunila, jer smatra da je to zloupotreba novca poreznih obveznika u svrhu predizbor-ne promidžbe. A pobunili su se i naši umirovljenici na Facebook stranici „Pokret protiv siromaštva starijih osoba" kada smo im postavili pitanje bi li glasali za HDZ da im ovi ponude 200 eura.

     „Ne bih ni da sam kruha gladna. Ne prodajte se ljudi kao šta su oni prodani. Obraz i dostojanstvo nemaju cijenu", naglašava Gordana Glušević, dok Marina Jagnjić kaže kako „nema tih para koji bi me kupili da glasam za lopine koje su nas opljačkale". „Ne prodajem svoj glas", poručila je Nataša Bočkaj, a Mladenka Štimac jasno kaže: „Šta me spašava 200 eura? Ništa. Vratite vi meni i svima nama pokradene mirovine. Ipak ću ja s time živit, ali moj glas neću prodat'.

     Umirovljenici su, dakle, nepotkupljivi i ova populistička mjera im ne bi značila mnogo u životu. Čak štoviše, iako je HDZ po broju svojih parlamen-taraca najbrojniji u EP, da se pitalo umirovljenike i starije osobe, tako ne bi bilo niti u Zagrebu, a kamoli u Bruxellesu. Naime, polovinom 2018. godine provedeno je istraživanje u kojem su uzeti u obzir samo glasovi starijih osoba, prema kojemu bi SDP u Hrvatskom saboru bio najjača stranka sa 72 mandata. Slijedio bi ga HDZ sa 63 zastupnika, IDS s četiri, Most s dva te HDSSB i Bandićeva Stranka rada i solidarnosti s po jednim zastupnikom.

 

Milan Dalmacija