UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

IZ IZVIJEŠĆA PUČKE PRAVOBRANITELJICE ZA 2018.

Ništa od nacionalne mirovine sljedeće godine  

 

      „Imajući vidu podatak Eurostata da samo 64 posto stanovnika RH starijih od 65 godina prima mirovinu, čime smo uz Španjolsku na dnu EU, uvođenje nacio­nalne mirovine predviđene Strategijom bio bi važan korak kojim bi se mnogim starim osobama koje žive u siromaštvu omogućio dostojanstven život, a to je bila i preporuka u našim ranijim izvješći­ma. Međutim, tijekom 2018. je Institut za javne financije izradio Analizu parameta­ra iz sustava socijalne skrbi, mirovinsko­ga sustava te stanja na tržištu rada i EU prakse, temeljem koje je MRMS zaključi­lo kako je 'projekt uvođenja nacionalne mirovine kompleksna materija jer se radi o uvođenju novog socijalno-zaštitnog instituta, posebno imajući u vidu pozi- cioniranje i utjecaj na postojeći sustav socijalne skrbi te mirovinski sustav po pitanju najniže mirovine. Budući da nam drugi podaci nisu dostupni, a prema najavama Vlade nacionalna se mirovina planira uvesti 2020., ovakav stav uvelike obeshrabruje i opravdano se postavlja pitanje hoće li se to doista i učiniti."

     „Iz Izvješća o provedbi Strategije vidljivo je da su provedene sve predvi­đene aktivnosti za 2017. koje su uglav­nom projektne, a odnose se na razvi­janje usluga usmjerenih zadržavanju starih osoba u svojim domovima. Ipak, većina sustavnih mjera, poput uvo­đenja statusa njegovatelja za starije osobe, nacionalne mirovine, ujednača­vanja modela financiranja domova za starije osobe i učinkovitiji inspekcijski sustav, ostavljena je za zadnju godinu primjene"

Pojma nemaju o dosmrtnom uzdržavanju

     „Niz godina zagovaramo uvođenje dodatnih zaštitnih mehanizama za pri­matelje dosmrtnog uzdržavanja, kako bi se suzbio ovaj način ekonomskog zlostavljanja starijih osoba, pa je tako uvažena preporuka iz Izvješća za 2016. o zabrani njihovog sklapanja za pruža- telje socijalnih usluga, njihove zaposle­nike i članove obitelji, što je Zakonom o socijalnoj zaštiti propisano od 2017.

     2018. smo proveli istraživanje o in- formiranosti starijih osoba s rizicima sklapanja ovih ugovora na uzorku od 500 osoba od 65 i više godina. 71 posto ispitanika čulo je za mogućnost sklapa­nja ugovora o dosmrtnom, a 76 posto o doživotnom uzdržavanju, ali čak 72 posto ne zna razliku između njih. Tako­đer, oko 25 posto ispitanika koji su za ugovore čuli, ne osjećaju se dovoljno informiranima o rizicima njihovog pot­pisivanja

     Ministarstvo pravosuđa ne raspo­laže podacima o broju i prosječnom trajanju sudskih postupaka za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju u 2018., kao ni o broju sudskih postupaka za njihov raskid koji su prekinuti zbog smrti primatelja uzdržavanja, sukladno čl. 212. ZPP-a. Ni Hrvatska javnobilježnička komo­ra nema podatke o broju sklopljenih ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u 2018., budući da ne postoji jedinstvena evidencija, ali podržava njeno ustro­javanje, jer bi tako ovaj pravni institut postao transparentniji i omogućila bi se kontrola broja sklopljenih ugovora po pojedinom davatelju uzdržavanja."

Ranjiva skupina bez socijalne potpore

     „Početkom godine stupio je na sna­gu novi Zakon o zaštiti od nasilja u obi­telji, u koji su na prijedlog Ureda Pučke pravobraniteljice starije osobe uvedene kao posebno ranjiva skupina. Prvi po­daci MUP-a o njegovoj primjeni pokazu­ju kako je tijekom 2018. prekršajima iz Zakona bilo oštećeno 1.200 osoba stari­je životne dobi, dok podaci o broju pra­vomoćno osuđenih osoba za počinjenje nasilja u obitelji nad starijom osobom za sada nisu dostupni. Nažalost, nije propisana i obveza nadležnih tijela soci­jalne skrbi da žurno, po saznanju o poči- njenju obiteljskog nasilja prema starijoj osobi, osiguraju mogućnost pružanja socijalnih usluga u vlastitom domu, kako bi se i tako spriječila instituciona­lizacija ove posebno ranjive skupine...

     Zaštita starijih osoba od obiteljskog nasilja ne smije biti utemeljena samo na sankcioniranju nezakonitog pona­šanja, već mora imati snažno uporište u politici sustavne potpore obitelji. Briga o starijim osobama često se temelji na obiteljskoj solidarnosti, pa tako u RH, prema podacima iz Izvješća EK za RH za 2015., za svoje nemoćne članove obite­lji brine oko 17 posto osoba u dobi od 35 do 49 godina. Dio je to neformalne skrbi za starije i nemoćne, koju pružaju bračni drugovi ili djeca svojim roditelji­ma, međutim, njihove potrebe propisi u pravilu ne prepoznaju, pa tako nemaju mogućnost korištenja bolovanja ili ne­plaćenog dopusta, kao ni prilagodbe radnog vremena ili ostvarivanja prava na status njegovatelja."

Domovi bez nadzora

     „Tijekom 2018. proveden je 121 in­spekcijski nadzor nad pružateljima uslu­ga smještaja za starije, što je povećanje za 16,5 posto u odnosu na 2017. To nije veći pomak, posebno jer je od tog broja provedeno samo 47 nadzora u obitelj­skim domovima i 14 u udomiteljskim obiteljima, pa je njime obuhvaćeno samo 13 posto obiteljskih domova i 0,7 posto udomiteljskih obitelji, što je posve nedostatno.

     U 75 posto obiteljskih domova utvrđene su nepravilnosti, a odnose se na nedo­statak medicinske sestre ili njegovateljice, neurednu evidenciju i dokumentaciju, smještaj većeg broja korisnika od utvrđe­nog kapaciteta ili obitelj ne živi u objek­tu u kojem pruža usluge. Vezano za pro­storne uvjete, utvrđeno je da su izvršene promjene bez pribavljanja novog rješenja, prostori su neuredni i neodržavani, a u so­bama je veći broj kreveta od propisanog. Nad korisnicima se primjenjuju mjere sputavanja, ne vodi se briga o njihovom zdravlju, ograničavaju im se posjete, a ko­risnik ne potpisuje ugovor o smještaju."