UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

IZ IZVIJEŠĆA PUČKE PRAVOBRANITELJICE ZA 2018.

Ništa od nacionalne mirovine sljedeće godine  

 

      „Imajući vidu podatak Eurostata da samo 64 posto stanovnika RH starijih od 65 godina prima mirovinu, čime smo uz Španjolsku na dnu EU, uvođenje nacio­nalne mirovine predviđene Strategijom bio bi važan korak kojim bi se mnogim starim osobama koje žive u siromaštvu omogućio dostojanstven život, a to je bila i preporuka u našim ranijim izvješći­ma. Međutim, tijekom 2018. je Institut za javne financije izradio Analizu parameta­ra iz sustava socijalne skrbi, mirovinsko­ga sustava te stanja na tržištu rada i EU prakse, temeljem koje je MRMS zaključi­lo kako je 'projekt uvođenja nacionalne mirovine kompleksna materija jer se radi o uvođenju novog socijalno-zaštitnog instituta, posebno imajući u vidu pozi- cioniranje i utjecaj na postojeći sustav socijalne skrbi te mirovinski sustav po pitanju najniže mirovine. Budući da nam drugi podaci nisu dostupni, a prema najavama Vlade nacionalna se mirovina planira uvesti 2020., ovakav stav uvelike obeshrabruje i opravdano se postavlja pitanje hoće li se to doista i učiniti."

     „Iz Izvješća o provedbi Strategije vidljivo je da su provedene sve predvi­đene aktivnosti za 2017. koje su uglav­nom projektne, a odnose se na razvi­janje usluga usmjerenih zadržavanju starih osoba u svojim domovima. Ipak, većina sustavnih mjera, poput uvo­đenja statusa njegovatelja za starije osobe, nacionalne mirovine, ujednača­vanja modela financiranja domova za starije osobe i učinkovitiji inspekcijski sustav, ostavljena je za zadnju godinu primjene"

Pojma nemaju o dosmrtnom uzdržavanju

     „Niz godina zagovaramo uvođenje dodatnih zaštitnih mehanizama za pri­matelje dosmrtnog uzdržavanja, kako bi se suzbio ovaj način ekonomskog zlostavljanja starijih osoba, pa je tako uvažena preporuka iz Izvješća za 2016. o zabrani njihovog sklapanja za pruža- telje socijalnih usluga, njihove zaposle­nike i članove obitelji, što je Zakonom o socijalnoj zaštiti propisano od 2017.

     2018. smo proveli istraživanje o in- formiranosti starijih osoba s rizicima sklapanja ovih ugovora na uzorku od 500 osoba od 65 i više godina. 71 posto ispitanika čulo je za mogućnost sklapa­nja ugovora o dosmrtnom, a 76 posto o doživotnom uzdržavanju, ali čak 72 posto ne zna razliku između njih. Tako­đer, oko 25 posto ispitanika koji su za ugovore čuli, ne osjećaju se dovoljno informiranima o rizicima njihovog pot­pisivanja

     Ministarstvo pravosuđa ne raspo­laže podacima o broju i prosječnom trajanju sudskih postupaka za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju u 2018., kao ni o broju sudskih postupaka za njihov raskid koji su prekinuti zbog smrti primatelja uzdržavanja, sukladno čl. 212. ZPP-a. Ni Hrvatska javnobilježnička komo­ra nema podatke o broju sklopljenih ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u 2018., budući da ne postoji jedinstvena evidencija, ali podržava njeno ustro­javanje, jer bi tako ovaj pravni institut postao transparentniji i omogućila bi se kontrola broja sklopljenih ugovora po pojedinom davatelju uzdržavanja."

Ranjiva skupina bez socijalne potpore

     „Početkom godine stupio je na sna­gu novi Zakon o zaštiti od nasilja u obi­telji, u koji su na prijedlog Ureda Pučke pravobraniteljice starije osobe uvedene kao posebno ranjiva skupina. Prvi po­daci MUP-a o njegovoj primjeni pokazu­ju kako je tijekom 2018. prekršajima iz Zakona bilo oštećeno 1.200 osoba stari­je životne dobi, dok podaci o broju pra­vomoćno osuđenih osoba za počinjenje nasilja u obitelji nad starijom osobom za sada nisu dostupni. Nažalost, nije propisana i obveza nadležnih tijela soci­jalne skrbi da žurno, po saznanju o poči- njenju obiteljskog nasilja prema starijoj osobi, osiguraju mogućnost pružanja socijalnih usluga u vlastitom domu, kako bi se i tako spriječila instituciona­lizacija ove posebno ranjive skupine...

     Zaštita starijih osoba od obiteljskog nasilja ne smije biti utemeljena samo na sankcioniranju nezakonitog pona­šanja, već mora imati snažno uporište u politici sustavne potpore obitelji. Briga o starijim osobama često se temelji na obiteljskoj solidarnosti, pa tako u RH, prema podacima iz Izvješća EK za RH za 2015., za svoje nemoćne članove obite­lji brine oko 17 posto osoba u dobi od 35 do 49 godina. Dio je to neformalne skrbi za starije i nemoćne, koju pružaju bračni drugovi ili djeca svojim roditelji­ma, međutim, njihove potrebe propisi u pravilu ne prepoznaju, pa tako nemaju mogućnost korištenja bolovanja ili ne­plaćenog dopusta, kao ni prilagodbe radnog vremena ili ostvarivanja prava na status njegovatelja."

Domovi bez nadzora

     „Tijekom 2018. proveden je 121 in­spekcijski nadzor nad pružateljima uslu­ga smještaja za starije, što je povećanje za 16,5 posto u odnosu na 2017. To nije veći pomak, posebno jer je od tog broja provedeno samo 47 nadzora u obitelj­skim domovima i 14 u udomiteljskim obiteljima, pa je njime obuhvaćeno samo 13 posto obiteljskih domova i 0,7 posto udomiteljskih obitelji, što je posve nedostatno.

     U 75 posto obiteljskih domova utvrđene su nepravilnosti, a odnose se na nedo­statak medicinske sestre ili njegovateljice, neurednu evidenciju i dokumentaciju, smještaj većeg broja korisnika od utvrđe­nog kapaciteta ili obitelj ne živi u objek­tu u kojem pruža usluge. Vezano za pro­storne uvjete, utvrđeno je da su izvršene promjene bez pribavljanja novog rješenja, prostori su neuredni i neodržavani, a u so­bama je veći broj kreveta od propisanog. Nad korisnicima se primjenjuju mjere sputavanja, ne vodi se briga o njihovom zdravlju, ograničavaju im se posjete, a ko­risnik ne potpisuje ugovor o smještaju."