UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Tisućica eura za veću mirovinu?

 

     Iako se mirovine usklađuju dvaput godišnje, povećanje od nekoliko po­stotaka nije dovoljno za ispunjavanje osnovnih životnih potreba. Oni malo snalažljiviji će „uskladiti" svoje mirovine potkupljivanjem zaposlenika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i to pri­likom umirovljenja. Najnoviji takav slučaj otkriven je u rujnu, a sudeći po nedav­nom proširenju istrage, moguće je da se radi i o povećoj skupini osoba unutar sustava koje su za mito spremne lažirati podatke.

     Naime, 13. rujna 2018. USKOK je za­počeo istragu protiv 17 osoba. S obzirom na nalaze istrage, 27. ožujka je doneseno rješenje o proširenju istrage za šestero ljudi „zbog osnovane sumnje na poči- njenje kaznenih djela primanja i davanja mita, zlouporabe položaja i ovlasti, krivo­tvorenja službene ili poslovne isprave te kaznenog djela protiv računalnih susta­va, programa i podataka". Među osum­njičenima je jedna bivša zaposlenica HZ-MO-a.

Raniji krimeni

     Nije ovo prvi puta da USKOK češlja kadar mirovinskoga zavoda. Prve istrage su započele još 2008. u sklopu akcija Dija­gnoza I i II. No, to nije obeshrabrilo potkupljivije činovnike u HZMO-u iz Bjelovara i Varaždina. Bio je to samo krak hobotnice koja je od 2010. davala uvećane invalid­nine uz „propisan" iznos u plavoj kuverti. Istraga je naposljetku dovela do dokto­ra Drage Rubale, inače bivšeg načelnika Odjela za medicinsko vještačenje HZ- MO-a, i poznatog zabavljača i rezultirala optužnicama za 69 osoba, među kojima su Rubala i doktori Ostoić i Slunjski. Sve je završilo nagodbama, poslije kojih su glav­ni optuženi dobili dvije godine zatvora.

     Nakon toga je HZMO počeo provjera­vati vlastite redove putem Ureda za po- slovno-informacijsku sigurnost, kontrolu i nadzor, koji je osnovan 2015. te je, prema informacijama koje smo dobili iz HZMO-a, u tom razdoblju otkrio 65 slučajeva neza­konitih izmjena podataka o stažu i plaći.

     „U 53 predmeta doneseno je novo rješenje temeljeno na točnim podacima o stažu i plaći, a ostali sporni slučajevi su u postupku izrade novih rješenja. Protiv tri radnice podnesen je prijedlog za pro­vedbu postupka radi utvrđivanja povrede radne obveze", poručili su iz HZMO-a.

Samokontrola funkcionira?

     Trenutačna istraga protiv bivše zapo­slenice HZMO-a i još 16 korisnika miro­vina zbog, kolokvijalno rečeno, lažiranja mirovina potekla je upravo iz redova HZ- MO-a. U istrazi je otkriveno kako je „prvo- okrivljena, kao šefica    Odsjeka za kontrolu podataka iz mirovinskog osiguranja Hr­vatskog zavoda za mirovinsko osigura­nje, Područna služba Zagreb, od početka 2010. godine do 31. prosinca 2018., u namje­ri da za sebe i druge pribavi nepripadnu imovinsku korist, pristala ishoditi neosnovano povećanje mirovina većem broju zainteresiranih osoba koje su joj posredstvom dru- gookrivljene ponudile nov­čanu nagradu i dostavljale potrebne podatke. Nakon što joj je drugookrivljena prosli­jedila podatke o osobama za­interesiranim za nepripadno uvećanje iznosa mirovine, prvookrivljena je, za novčanu nagradu od 1.000 do 2.000 eura, koristeći se korisničkim imenima podređenih djelatnika, u bazi podataka HZMO-a u više navrata mijenjala eviden­tirane podatke o visini iznosa plaća i staža budućih korisnika mirovine na način da ih je neosnovano uvećavala", stoji u USKOK- ovom pojašnjenju istrage.

     Time je bivša šefica stekla 26.000 eura, a njena pomoćnica 2.600 eura „pla­će". Srećom, u svojim prljavim rabotama, službenici HZMO-a, kako nam pojašnja­vaju, nisu ni na koji način utjecali na visi­nu i vrijeme isplate mirovina ostalim umi­rovljenicima, pa tako, tvrde u HZMO-u „pojedinačni 'uvećani' iznos mirovne ne umanjuje mirovine ostalim korisnicima mirovinskih primanja."

Novac ili zatvor

     Prema Kaznenom zakonu, za prima­nje mita kazna je od jedne do deset go­dina zatvora, a za davanje mita od jedne do osam godina. Za zloporabu položaja i ovlasti te krivotvorenje isprave kazne su između šest mjeseci i pet godina. Iako su ovo stroge kazne, najstroža je ona koja potvrđuje da nitko od toga nije imao ni­kakve koristi - a to je vraćanje novca.

     „U predmetima u kojima je postu­pak dovršen i doneseno novo rješenje na manji iznos mirovine, u odnosu na prethodno doneseno rješenje na teme­lju izmijenjenih podataka, dio korisnika je vratio nepripadno isplaćena sredstva u cijelosti, a dio korisnika vraća mjeseč­nom ustegom od novoutvrđene mirovi­ne, odnosno mjesečnom uplatom, ako prema novom rješenju nisu više korisnici mirovinskih primanja", potvrdili su nam iz HZMO-a.

     Tako su oni koji su se htjeli „preko noći" domoći viših mirovina zapravo na dvostrukom gubitku. Osim što su morali dati mito, koji je vrlo vjerojatno i viši od njihovih mirovina, sada moraju vratiti sav nezakonito isplaćen novac. To je još jedan dokaz kako se varanje jednostavno ne isplati.

     No, dokle god postoji mala moguć­nost za prijevaru, netko će je iskoristiti i zato je važno da HZMO, USKOK i sudbeni organi rade svoj posao, pa makar to zna­čilo i „pretresanje" vlastitih zaposlenika.

Milan Dalmacija