UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Nadoknade zaslužnima nisu mirovine

 

    U Hrvatskoj osim mirovina po općim propisima postoje i mirovine po posebnim propi­sima, koje se kolokvijalno nazivaju povlaštenima. No, uz to, postoje i naknade koje primaju osobe koje su svojim radom i angažmanom dobile pravo i na dodatne zasluge. Tako se nadoknade za zaslužne osobe i za izvrsnost u sportu (popularno zva­ne sportskim mirovinama) isplaćuju osobama koje su završile ili su pred završetkom svojih profesionalnih karijera. Iako bi, gledajući kriterij dobi i radnog odnosa, ove naknade spadale u mirovinska primanja, one su zapravo paramirovinske nakna­de, jer njihovi primatelji i dalje mogu raditi te ne podliježu uobičajenim kriterijima za umirovljenje (starost, radni staž i visina plaće).

     Zbog toga je i logičan odgovor iz Ministarstva rada i mirovinskog su­stava u kojemu stoji „novčane nado­knade nisu dodatak mirovini i nisu dodatno regulirane posebnim pro­pisima u mirovinskom sustavu. Ta­kođer, novčane nadoknade zasluž­nim osobama ne isplaćuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje"

Komisija odlučuje

     Zakonom o dodjeljivanju stal­nih novčanih nadoknada zaslužnim osobama iz 1994. godine propisano je davanje para mirovinskih nado­knada zaslužnim osobama zbog nji­hove znanstvene, kulturne ili druge društvene djelatnosti te članovima obitelji nakon njihove smrti. Jedan od najkraćih hrvatskih zakona nije definirao kriterije dodjeljivanja, već je sve prepustio Administrativnoj komisiji Vlade, čiji sastav i ingerenci­je tim zakonom također nisu defini­rane. Ovlaš je spomenut rast iznosa nadoknade i to prema „prema po­rastu plaća svih zaposlenih u Repu­blici Hrvatskoj, u tekućem mjesecu prema prethodnom mjesecu, a na osnovi podataka Državnog zavoda za statistiku"

     S obzirom na to da tu nadoknadu najviše koriste umjetnici, upitali smo Ministarstvo kulture kolike su te na­doknade i koliko ih umjetnika kori­sti? Umjesto toga, dobili smo šturi odgovor kako „Ministarstvo kulture trenutno radi na Nacrtu prijedloga Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti i poticanja umjetničkog stvaralaštva. Na prijedlog strukov­nih Udruga uzeto je u razmatranje uvođenje naknada na mirovinu, kroz spomenuti Zakon te je ova ini­cijativa u ovoj fazi rasprave u okviru radne skupine. Vezano uz Zakon o dodjeljivanju stalnih novčanih na­doknada za zaslužne osobe, obve­za Ministarstva kulture je osnivanje Povjerenstva koje daje preporuke za zaslužne umjetnike te ih upućuje Administrativnoj komisiji Vlade Re­publike Hrvatske".

     Ranijih godina bilo je riječi i o reviziji popisa zaslužnih osoba, no osim najave, od toga nije bilo ništa. Obratili smo se i Administrativnoj komisiji Vlade RH s upitom o tim vi­sini i broju primatelja tih nadoknada te spomenutoj reviziji, no do zaključenja ovoga broja nismo dobili odgovor.

Milijuni za sportaše

     Stvari su puno sređenije po pitanju „sportskih mirovina", jer je Zakonom o sportu predviđeno da to pravo ostvaruju sportaši s navršenih 45 godina života koji imaju hrvatsko državljanstvo i prebivalište i koji nisu osuđeni zbog kaznenih djela. Propisan je i iznos koji se dodjeljuje pojedinom sportašu, a on ovisi o „boji" medalje i o tome je li ona osvojena na Olimpijskim igrama ili drugim natjecanjima, ali samo u olimpijskim sportovima. Tako sportaši mogu dobiti od 40 do 100 posto prosječne hrvatske neto plaće u godini prije godine ostvarenja prava na naknadu.

     „Kontrolu ispunjenosti uvjeta provodi Središnji državni ured za šport jednom godišnje i ukoliko sportaš prestane ispunjavati propisane uvjete, Ured ukida rješenje o ostvarivanju prava na trajnu novčanu mjesečnu naknadu. Trajna novčana mjesečna naknada koju ostvaruje sportaš ne može biti predmet nasljeđivanja. Trajne novčane mjesečne naknade isplaćuju se od 2013. godine, a u ovome trenutku je ukupno 202 korisnika spomenute naknade", kažu iz Središnjeg državnog ureda za šport.

     Njihov rad vrijedi pohvaliti zbog transparentnosti i javnosti rada, jer su na svojim internetskim stranicama objavili trošak tih naknada po godinama. Tako je 2018. isplaćeno 17,3 milijuna kuna, a sveukupno je u proteklih šest godina na „sportske mirovine" otišlo 81,8 milijuna kuna. Tako se postavlja pitanje nije li ovo prevelik trošak na javne financije i jesu li zaslužne osobe, povrh svih drugih dobivenih novčanih i materijalnih nagrada, zaslužile još i doživotnu, paramirovinsku naknadu iz džepova građana ove zemlje koji redovito uplaćuju doprinose?

Ovoga puta smo

 

Milan Dalmacija