UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

KADA KONAČNO KREĆE REVIZIJA?

U povlaštenih mirovina velike oči

Je li vam pun kufer bujanja povlaštenih mirovina?

 

     Na dan 28. veljače 2019. popele su se na 175.167 korisnika, a u to nisu uključene ni razne dru­ge „mirovine" za sportaše, dodatak za Royalovce, mirovine za samostal­ne umjetnike... Konačna bi brojka bila još viša. Premda znamo da ove službeno priznate mirovine isisaju iz mirovinskog proračuna osam mi­lijardi kuna godišnje, od kojih je 5,5 milijardi plaćanje čistih povlastica, ni u zadnjoj mirovinskoj reformi nije došlo do obećane revizije. Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić je prozvan, između ostalih i od strane Sindikata umirovljenika Hrvatske, zbog toga što reforma nije započela od dvije temeljne stavke: reforme mirovina po posebnim pro­pisima i obveznog drugog mirovin­skog stupa.

Teorija vječnih povlastica

     Dapače, tada je Pavić obećao re­formu, ali odmah obranaški nagla­sio kako se jednom dano pravo ne može nekom oduzeti?! Takva logika ne hoda na tržištu rada, jer se onda nekome s niskom produktivnošću ili prebačenom na jednostavnije radno mjesto ne bi smjelo mijenjati plaću!

„Jedina se logika krije u jedno­stavnoj činjenici da se baš oni koji bi mogli učiniti nešto i sami nadaju istom, povlaštenom statusu koji će ih i u danima mirovine čuvati od pukog preživljavanja i sudbine 'obič­nih' umirovljenika", poručuje osječki profesor Željko Požega.

     No, držimo da to nije baš tako jednostavno. Revizija je obećana, no tko se usudi ukinuti napuhane zastupničke, braniteljske, HVO i dru­ge mirovine po posebnim propisi­ma? Tko smatra da je posve u redu da prosječna zastupnička mirovina iznosi 9.774 kune, a prosječna rad­nička čak četiri puta manje - 2.407 kuna? Kome je to u redu da hrvatski branitelji umirovljeni prema općim propisima imaju prosječnu mirovinu od 2.588 kuna, dok oni umirovljeni prema specijalnom braniteljskom zakonu imaju više nego dvostruko, čak 5.747 prosječnih kuna? Gdje je to prihvatljivo da je čak i ustaška mi­rovina nešto viša od „obične" brani­teljske?

Udri po slabijima

     Možda je to nama u redu, jer smo naučili gutati svakakvo smeće, ali nije u redu Europskoj komisiji koja je uoči naše zadnje kvazi-reforme upo­zorila kako smo pretjerali s veteran­skim pravima, kakvih ima i u drugim zemljama, ali nigdje tako razmaha- no i bahato. Pavić je zaboravio pre­poruku Europske komisije, jer strah je ipak snažniji od razuma te je od­lučio udariti po slabijima. Najavio je reviziju za 13.000 pripadnika Narod- nooslobodilačkog rata koji je, reče on, bio prije 75 godina. Prvo, takvih je samo 11.000, te je uglavnom riječ o udovicama koje sukladno zakonu nasljeđuju prosječnih 2.829 kuna. Tako bi uvaženi ministar s revizijom mirovina partizanskih boraca, koje troše godišnje 376 milijuna, te ubr­zano umiru, spasio mirovinski su­stav, ali ne bi, primjerice niti taknuo rastućih 6.761 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane iz Bosne i Hercegovine koji su nam „useljeni" u mirovinski sustav iz susjedne zemlje ili predlo­žio reviziju invalidskih braniteljskih mirovina?

     Ono što je hitno i što već godina­ma zahtijeva SUH je kompletna revi­zija sustava mirovina po posebnim propisima i to ne po grupama i pa­ketima, već do razine svakog poje­dinca, kojemu bi u svakom odresku pisalo točno koliko je godina radio i koliki dio svoje mirovine je zaradio radom, a koliki povlasticama, nagra­dama i naknadama. Onda bi sve bilo jasno, a mirovinski fond bi pokrivao mirovine stečene radom, dok bi za dio po posebnim propisima država trebala ustanoviti poseban fond.

     Ovako u paketu kažu kako umirov­ljenici pojedu godišnje 40 milijardi kuna, a doprinosima se upriho- di samo 23 milijarde kuna. I onda udaraju po umirovljenicima prema općim propisima koji ionako imaju samo 2.407 kuna prosječne miro­vine i grcaju u siromaštvu, a peruš­kom maze one umirovljene prema posebnih propisima čija je prosječ­na mirovina gotovo dvostruka - čak 3.950 kuna.

Paviću, javi se! Kad krećemo u re­viziju?

Jasna A. Petrović