UVODNA RIJEČ

„Sitnica" kao Golijat

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad 86-godišnja umirovljenica iz Istre pokuša doći do informacije kako kao invalidna osoba dođe do svoje mirovine, nema nikoga tko bi joj odgovorio na kontakt telefonu OTP banke. Kada, pak, novinari po­kušaju pribaviti pojašnjenje od bankarske aristokracije, odgovaraju im u maniri Marije Antoanete koja je glad­nom narodu preporučila da, ako nemaju kruha, jedu kolače.

     OTP je ljubazno odgovorio: „Kontakt telefon je u potpunosti besplatan i klijenti nemaju nikakve do­datne troškove zbog čekanja. Ukoliko klijentica nije u mogućnosti čekati, postoji mogućnost i slanja upita na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .  Nadam se da smo pomo­gli”, vele bankari. Kakav beskrupulozan savjet Golijata 86-godišnjakinji!

     Već četiri godine Sindikat umirovljenika inzistira da se onima koji to žele mirovina dostavlja besplatno i pu­tem pošte. Oni koji je hoće dobivati preko banke, neka čekaju jednom mjesečno u korona redovima. No, kako s onima koji su prestari, prebolesni ili prenemoćni da bi odlazili u banke, ili banke nema na dohvatu pješice - a javnog prijevoza nema, ili žive na planini ili u udalje­nom gradu? Ništa, odgovara vlast. To je sitnica.

     Zanimljivo kako je to pravo ukinuo još ministar Mirando Mrsić, a stari-novi ministar Aladrović nije taj ne­humani propis ispravio, unatoč stalnim inicijativama Sindikata umirovljenika. Jedan je poslušao banke da se mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 2014. dostav­ljaju samo putem banaka, a drugi se ne bi htio bosti s rogatima. Jer to je, valjda, sitnica.

     Sada u doba korone još je više umirovljenika koji ne mogu doći do svojih mirovina. Katkad i samo zbog stra­ha da stoje u redovima, jer ih bole kukovi i koljena, jer nemaju nikoga od povjerenja tko bi im podizao mirovi­nu, jer se njihov glas ne čuje. I taj problem je ministru sitnica, a umirovljenicima Golijat, Filistejac visok 292,5 cm u oklopu od 60 kg. To je teret bankarske premoći, podložnosti političke vlasti i umirovljeničke nemoći.

     Kroz sitnice vidiš koliko je nekome stalo do tebe. Vladajuća ekipa je pokazala, kao i dvije prethodne, da im nije stalo do umirovljenika. Jer, najbolja je vlast ona koja je učinila svoj narod sretnim i u sitnicama, a osobi­to one koji su najslabiji. Vlast koja nije filistarska i ogra­ničena vlastitom moći.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

UMIROVLJENICI PROTIV RADA DO 67. GODINE

Referendum ili dogovor

Potpišite jer će vas unuci pitati gdje ste bili od 27. travnja do 11. svibnja 2019.

 

     Jedno od ključnih zbivanja u Hr­vatskoj je najavljeno prikupljanje potpisa za referendum protiv rada do 67. godine života te za smanjivanje penalizacije za prijevremene umirov­ljenike. Pitanja su to koja odlučuju o sudbini otprilike milijun i pol radnika u Hrvatskoj, a koje se poteže još od 2014. godine, kada je SDP-ova Vlada progu­rala rad do 67. godine života u Zakon o obveznom mirovinskom osiguranju. Sadašnji ministar rada i mirovinskog su­stava Marko Pavić propustio je ispraviti nepravdu tijekom nove „mirovinske re­forme" koja je stupila na snagu s prvim danom ove godine. Čak štoviše, ubrzao je prijelazno razdoblje za umirovljenje sa 67. godina do 2033., čime je dodatno nanio štetu ionako izranjavanom miro­vinskom sustavu, ali i cjelokupnoj rad­noj populaciji u zemlji. Da nije bio previ­še poslušan i smjeran i ostavio to kako je Mrsić „skuhao", ne bi sada bilo inicijative za sazivanje referenduma.

     Iako, u državi koja ima 1,2 milijuna umirovljenika i četiri milijuna stanov­nika, rad do 67. godine poguban je podjednako za mladu radnu snagu i za umirovljenike. Stariji radnici će sporije odlaziti s tržišta rada, a mladi sve više iseljavati, pa će stoga i priljev sredstava od doprinosa u sustav međugenera- cijske solidarnosti, odnosno prvi stup, bivati sve niži. Posljedica? Mirovine za postojeće umirovljenike bit će sve niže.

     „Naši umirovljenici su već sa 65 go­dina umorni i bolesni, a s produženim radnim vijekom bit će to sve više izraže­no. Pa kad će mladi doći na red, kad će dobiti posao, ako se nama sve više i više produžava radni vijek? Još važnije, je­smo li mi sposobni obavljati sve obave­ze u tako kasnoj životnoj dobi?", svjesna je situacije Senka Erceg, predsjednica SUH-ove podružnice Vrgorac.

Pitanja bez odgovora

     Uostalom, čemu obvezni rad do 67. godine, kada Hrvatska ima samo 40,3 posto zaposlenih između 55 i 64 godine starosti, dok je u Europskoj uniji taj iznos nedostižnih 57,1 posto? Čemu obvezni rad do 67. kada je zdravi životni vijek Hrvata po umirovljenju dvostruko kraći nego u EU? Čemu rad do 67. kada zemlje u okruženju, poput Austrije, Slovenije, Mađarske, Slovačke, BiH, Srbije i Crne Gore imaju rad do 65. godine i kvalitetni­je mirovinske sustave? Zašto se ugleda­mo na Bugarsku, koja je najsiromašnija članica EU i koja jedina od„novih" članica ima rad do 67. godine?

     Podsjetimo, Češka i Poljska su vratile uvjet za odlazak u mirovinu sa 67 na 65 godina, a isto je učinila i Slovačka krajem ožujka i to nakon uspješnog prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma. Tri sindikalne središnjice (SSSH, NHS, MHS) pokušale su upozoriti na ovo goruće pi­tanje prosvjedom održanim u Zagrebu 20. listopada 2018., u jeku mirovinske re­forme. Tada su sindikalni čelnici upozorili vladu kako će prikupiti potpise i raspisa­ti referendum protiv umirovljenja sa 67 godina starosti. Na prosvjedu ih je podr­žalo i oko 2.000 sadašnjih umirovljenika.

Podrška sadašnjih umirovljenika

     Umirovljeničke udruge, Sindikat i Matica umirovljenika, kao članice radne skupine za mirovinsku reformu još su 3. rujna 2018. godine službenim i javnim stajalištem ocijenile ubrzanje i rad do 67. godine nepravednim i štetnim, upo­zoravajući kako je prosječni životni vijek hrvatskih građana za tri godine kraći od europskog prosjeka.

     „Neki mogu raditi do 70 godina, a neki ne, ovisno o tome što rade i kakve su psihofizičke snage. Fizički radnik to sigurno ne može. Kad bi se uveo rad do 67. godine, radnici bi doista s posla išli na groblje, da ni ne dočekaju miro­vinu. Neka ostane po starome, da ljudi mogu barem malo uživati u mirovini, a ne da neki idu prije, a neki kasnije", odrješit je Stjepan Ugarković, predsjednik SUH-ove podružnice iz Sibinja. S njim se slaže i kolega mu Stipo Cota iz Vuke koji smatra da je„taj prijedlog napravljen po željama političara i elite, jer oni mogu i do 90. godine sjediti i predlagati, a fizički radnik jedva čeka otići u mirovinu. S druge strane, ako ovo prođe, pitam se što će mladi raditi?"

67 je previše

     Vinko Kuzmić iz Slavonskog Broda upozorava na problem penalizacije: „Umirovljenici se ne slažu sa dobnom granicom za odlazak u starosnu mirovinu sa 67 godina te penalizacijom pri odlasku, što je posebna kazna umirovljeniku ako mora otići u mirovinu iz opravdanih razloga ili je otjeran od strane poslodavca."

     Upravo na tragu ovih razmišljanja, sindikalne središnjice su krenule s kampanjom „67 je previše" kojom nastoje ukazati na bitne probleme mirovinskog sustava te argumentima pokušati rasvijetliti situaciju. Cilj kampanje je prikupljanje potpisa za referendum, čiji bi konačni ishod trebao biti vraćanje dobi za odlazak u mirovinu na 65 godina starosti te umanjivanje penalizacije prijevremenih mirovina. Najavljeno je prikupljanje potpisa diljem Hrvatske u razdoblju od 27. travnja do 11. svibnja.

 

Milan Dalmacija