UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

VOZAČKE DOZVOLE BEZ PLAĆANJA ZDRAVSTVENOG PREGLEDA

Umirovljenici pobijedili četvrti put!

 

     Nakon duga četiri mjeseca poprilič­no iscrpljujuće bitke argumentima, Sindikat i Matica umirovljenika Hr­vatske uspjeli su po četvrti put u posljed­nje četiri godine srušiti odredbu o obve­znim plaćenim liječničkim pregledima za vozačke dozvole za umirovljenike. Sretna vijest za više od 280.000 starijih vozača, stigla je 1. travnja 2019. iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Misleći da je prvotravanjska šala, pročešljali smo cijeli Prijedlog Zakona o izmjenama i dopu­nama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je upućen na prvo čitanje u Hrvatski sabor. Nemalo smo ostali iznena­đeni kada smo vidjeli da je Ministarstvo unutarnjih poslova povuklo svoj prijedlog za uvođenje plaćenih liječničkih pregleda kod medicine rada za starije vozače. Od­mah smo to objavili i na tematskoj stranici SUH-a i počela je navala smijeha. Ne, nit­ko nije povjerovao da su umirovljeničke udruge po četvrti put pobijedile MUP!

Napad šupljim argumentima

     MUP je svoj naum nastojao opravdati pozivanjem na Direktivu (Eu) 2018/645 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. i Direktivu 2006/126/EZ o vozačkim dozvolama. Prva direktiva uop­će ne govori o liječničkim pregledima za starije vozače, već za profesionalce, dok druga samo preporuča „uvođenje zdrav­stvenih pregleda kao jamstva ispunjenja minimalnih standarda psihofizičke spo­sobnosti za upravljanje drugim motornim vozilima" Štoviše, Europska praksa poka­zuje kako sedam zemalja članica EU uop­će nema propisane liječničke preglede za starije vozače, dok velika većina ostalih to propisuje, ali kao pregled kod liječnika opće prakse, a ne nepoznatog liječnika medicine rada, kao što je stajalo u doma­ćem prijedlogu.

     Odmah je bilo jasno da se ovdje radi o pogodovanju liječnicima medicine rada, koji niti ne poznaju zdravstveno stanje vozača, niti za cijenu od 350 kuna izvrše valjani pregled, pa se to pretvara u čistu kupnju zdravstvene potvrde. Teza vodi­telja Službe za sigurnost cestovnog pro­meta MUP-a Josipa Mataije o pogubnosti starijih za volanima nije odgovarala služ­benoj statistici MUP-a.

Mišljenje bez struke

     Revoltirani predstavnici umirovljenič­kih udruga najprije su pokušali argumen­tima promijeniti situaciju na sjednicama Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, gdje su pozvani obrazložiti prijedlog i predstavnici policije. Kada ni to nije urodilo plodom, SUH i MUH su 17. siječnja poslali otvoreno pismo ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću, koji na nj uopće nije reagirao. Stoga je posredstvom MRMS-a dogovoren sasta­nak umirovljenika i predstavnika MUP-a. Susret dviju strana odvio se 29. siječnja u Ravnateljstvu policije, gdje su obje strane „rovovski držale svoje pozicije" te nisu niti milimetra odstupale u svojim stavovima. Pritom su gospoda iz  MUP-a objasnila kako je spomenuti prijedlog mišljenje struke, a ta se struka sastojala od pred­stavnika Fakulteta prometnih znanosti te Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i medicine rada. Nigdje u radnoj skupini koja je predložila izmjene i dopune Zako­na o sigurnosti prometa na cestama nije bilo predstavnika relevantnih institucija, poput Ministarstva zdravstva ili Hrvat­skog autokluba.

     Stoga su SUH i MUH zatražili sastanak s predstavnicima Ministarstva zdravstva koji se i održao 21. veljače, a na njemu su i predstavnice medicine rada i HZJZ-a ispaljivale otrovne strelice prema umirov­ljenicima do razmjera koji su bili uvredljivi po predstavnike umirovljeničkih udruga. Državni tajnik Tomislav Dulibić, inače po­moćnik ministra zdravstva Kujundžića, demantirao je ponovljene tvrdnje MUP-a o stručnim kriterijima, naglasivši kako nit­ko iz Ministarstva zdravstva nije dao služ­beno ili neslužbeno mišljenje o Nacrtu prijedloga izmjena i dopuna spornog za­kona, čime je dao vjetar u leđa tvrdnjama umirovljenika.

     Nakon provedenog javnog savjeto­vanja, koje je trajalo od 15. veljače do 4. ožujka, na koje su se SUH i MUH očitovali, ponovno su dobili odbijenicu od MUP-a i to s jednakim, šabloniziranim i neuvjerlji­vim argumentima, pribjeglo se sljedećem koraku - otvorenom pismu premijeru An- dreju Plenkoviću.

     Ono je odaslano 19. ožujka, s jasnim detaljno opisanim argumentima protiv uvođenja obveznih liječničkih pregleda za starije osobe. I gle čuda! Iz prijedlo­ga izmjena i dopuna zakona na sjednici Vlade izbačeno je sve što bi na bilo koji način imalo veze s obveznim liječničkim pregledima ili starijim osobama kao voza­čima ili pak uvođenjem diskriminatornog dobnog limita od 65 odnosno 67 godina.

Sve po starom

     Tako su umirovljeničke udruge opet dobile bitku protiv istog nezasitnog lobi­ja medicine rada i njihovih vjernih policij­skih štovatelja. Liječnički pregledi ostali su nepromijenjeni, odnosno liječnik opće prakse, uvidom u medicinski karton - di­jagnoze i terapije, određuje može li ili ne može njegov pacijent voziti. Ovisno o slučaju, o tome je dužan obavijestiti pa­cijenta i MUP. Time je spriječen novi oblik diskriminacije po dobi, koji je na njih mo­gao utjecati tako da bi im bila smanjena mobilnost, ne bi mogli obavljati svakod­nevne potrebe, zdravstvena skrb bi im bila nedostupna (naročito u ruralnim kra­jevima), a društvena izoliranost bi se po­većala zbog smanjene mobilnosti. Spri­ječeno je i daljnje osiromašivanje starijih zbog plaćanja takvih liječničkih pregleda.

     No, stariji vozači i dalje moraju biti na oprezu. Naime, druge odredbe u Prijed­logu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vezane uz teže prometne prekršaje i pre- kršitelje-recidiviste znatno su postrožene. Stoga se preporuča oprez u vožnji i stari­jima i mlađima.

Milan Dalmacija