UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


 

Diskriminacija starijih osoba u prijedlozima za izmjenu Zakona o sigurnosti prometa na cestama

 

 Poštovani gospodine Plenkoviću,

             Matica umirovljenika i Sindikat umirovljenika Hrvatske obraćaju Vam se u ime 1,24 milijuna umirovljenika, kao ravnopravnih građana, da ih se ne diskriminira u najnovijim prijedlogu za izmjene i dopune Zakona o sigurnosti prometa na cestama.   

            U proceduri je rasprava vezana za donošenje izmjena i dopuna toga zakona po kojem se za sve starije 67 godina uvodi obvezni zdravstveni pregled kod (nepoznatog) liječnika medicine rada za 350 kuna godišnje, iako je postojećim zakonskim rješenjem to regulirano posve sukladno europskoj praksi na način da se dobno ograničenje pri produljenju vozačke dozvole ne postavlja (Njemačka, Francuska, Belgija) ili se traži besplatna potvrda od liječnika primarne zdravstvene zaštite koji poznaje pacijentove dijagnoze i terapiju.

          Slično rješenje je nedavno prihvaćeno u Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana na zahtjev lovaca i branitelja, a istodobno se uvodi dobni limit i obveza plaćanja od strane starijih vozača. Ne samo da takvo rješenje nema logike, već je i diskriminatorno te novi teret za masovno osiromašene starije osobe. Poznato Vam je da je više od  98 posto svih mirovina ispod prosječne plaće, a čak 52 posto ispod hrvatske linije siromaštva, tako da bi zakonska promjena imala i socijalne posljedice za obitelji oko 220.000 vozača starijih od 67 godina.

            K tome, u obrazloženju za javno savjetovanje, kroz koje su svi prijedlozi umirovljeničkih udruga o zadržavanju postojećeg zakonskog rješenja odbijeni, želi se stvoriti privid da se radi o „implementaciji Direktive (EU) 2018/645 u pravni sustav Republike Hrvatske“. Provjerili smo, gospodine Predsjedniče, ali u tekstu te Direktive od 1. travnja 2018. nigdje se ne navodi ništa vezano uz vozače starije od 65 ili 67 godina.

           U službenim analizama se potvrđuje da su glavni uzroci prometnih nesreća prebrza vožnja i alkohol,  a to nije karakteristika starijih vozača. Prema podacima iz biltena MUP-a, u Hrvatskoj je registrirano 2,337 milijuna vozača od čega je 282.000 starijih od 65 godina. To znači da ukupno ima 12,06 posto vozača starijih od 65 godina, a prema načelu pretpostavljene krivnje uzrokovali su 10,5 posto nesreća, a to znači manje od svog udjela u ukupnom broju vozača (jedini javno dostupni podaci su za 2017.).

            Napominjemo da je od ukupnog broja poginulih pješaka u prometu čak 62,5 posto starijih osoba od 65 godina i da je to podatak koji bi i za Vladu trebao biti alarmantan, kao i društveni položaj umirovljenika i starijih osoba u cijelosti.

            Zabrinjava nas i to da predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova, kao predlagatelja ovih izmjena, tvrde kako je o svemu „odlučila struka“, dok smo od Ministarstva zdravstva na sastanku organiziranom za Nacionalno vijeće umirovljenika i starijih osoba saznali kako nisu bili upoznati s navedenim izmjenama zakona, niti davali ikakva stručna mišljenja.

            Stoga, gospodine Predsjedniče Vlade, Matica umirovljenika i Sindikat umirovljenika pozivaju Vladu i Sabor da ne prihvate prijedloge kojima bi se u navedeni Zakon unijele odredbe s ovako postavljenim, a prije svega diskriminirajućim odnosom prema starijim osobama.

           Predlažemo, a to smo već učinili i preko Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, da sadašnji, važeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama u Republici Hrvatskoj, koji je usklađen s europskim propisima, ostane na snazi u onom dijelu koji se odnosi na starije vozače, jer nema stručnih podloga niti argumenata za njegove promjene.  

            Vjerujemo, poštovani gospodine Predsjedniče Vlade, da ćete prihvatiti našu zamolbu za primanje na što skoriji razgovor s predstavnicima dvaju najvećih umirovljeničkih udruga koje zastupaju oko 350.000 svojih članova te 1,2 milijuna umirovljenika, na temu uvođenja hitnih mjera za borbu protiv siromaštva starijih osoba.

      Poručile su Višnja Fortuna i Jasna A. Petrović u otvorenom pismu premijeru Plenkoviću 19. ožujka 2019.