UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

MOŽE LI ELEKTRA ISKLJUČITI STRUJU?

Niste platili račune? Ne smiju vas isključiti

Zašto se ne primjenjuje Odluka Ustav­nog suda? Zovite policiju i tražite sudsko rješenje o isključenju

 

     Vrlo često nam stariji ljudi pišu kako im je zbog neplaća­nja, isključena struja. Pitaju imaju li trgovačka društva, koja vrše opskrbu vodom, strujom ili plinom, pravo obu­staviti isporuku, odnosno isključiti iz opskrbe potrošača ako neko vrijeme nije uredno plaćao račune. Događa se čak da nastupa zastara za plaćanje računa i potrošači se na nju pozo­vu, ali opskrbljivači ih unatoč tome isključe. Na žalost, svi oni to doživljavaju kao mučan čin nakon kojega obično prestaju i plaćati daljnje rate.

     Zakonom o zaštiti potrošača, distribucija električne i to­plinske energije te prirodnog plina, vodoopskrba i odvodnja definirane su kao - javne usluge. Račune za te usluge potroša­či plaćaju svakog mjeseca. A što ako ne platite cijelu godinu? Zakonom o zaštiti potrošača je definirano da je zastara napla­te za režijske troškove jedna godina, osim u slučaju pričuve i komunalne naknade. To znači da protekom jedne godine od dana dospijeća računa potrošač nije dužan platiti taj račun, ako ga do tada nije podmirio i u slučaju opomene, potro­šač treba uputiti pisani prigovor društvu koje vrši opskrbu i pozvati se na zastaru. Ako, unatoč tome, trgovac inzistira na naplati te prijeti ovrhom i isključenjem, potrošač treba tužiti društvo i opet se u tužbi pozvati na zastaru.

     Zakon o zaštiti potrošača definira takvu situaciju u član­ku 27. i kaže ako potrošač osporava javnu uslugu sudskim putem, a dalje podmiruje sve nesporne račune, trgovac mu ne smije osporiti isporuku usluge do okončanja sudskog spora. To znači da, ako je potrošač dobio opomenu za raču­ne koji su već u zastari i sudskim putem ospori račun i pozo­ve se na zastaru, trgovac mu ne smije iskopčati struju, plin ili vodu sve do okončanja sudskog postupka, pod uvjetom da potrošač uredno podmiruje sve daljnje nesporne račune.

     Sva trgovačka društva koja se bave opskrbom kao javnom uslugom imaju u svojim općim pravilima regulirane slučajeve kada mogu potrošača isključiti, odnosno obustaviti mu ispo­ruku. Ustavni sud je još 2007. svojom presudom odredio da ta­kva opća pravila nisu u skladu sa zakonima, ni sa Ustavom i da se ne mogu primjenjivati, odnosno da se potrošače ne smije isključivati iz opskrbe, već se neplaćeni računi moraju rješava­ti i naplatiti sudskim putem. Međutim ta se odluka Ustavnog suda u praksi ne primjenjuje, već se i dalje potrošači isključuju iz opskrbe sve do podmirenja računa i onda ponovno plaćaju priključak.

     Budući da je takvo postupanje jako neugodno i nepovolj­no za potrošače, pogotovo za one koji su platili račune, ali ih trgovac ponovo tereti i ignorira prigovor zastare, trebalo bi ra­ščistiti ovakvo postupanje društava koja vrše opskrbu i osigu­rati poštivanje odluke Ustavnog suda i zaštititi potrošače. To je posao Ministarstva gospodarstva u okviru kojeg je Sektor zaštite potrošača i regulatorne agencije HERA, u čiju nadlež­nost spadaju i opskrbljivači električnom energijom, plinom i toplinskom energijom.

     Neki odvjetnici upozoravaju da pored odluke Ustavnog suda postoji i odredba u Kaznenom zakonu koja određuje da „tko uništi, ošteti, izmijeni, učini neuporabljivim, ukloni, isklju­či ili ometa u radu napravu javne uporabe za vodu, toplinu, plin, električnu ili drugu energiju ili elektroničku opremu i time izazove poremećaj u redovitom životu stanovništva, ka­znit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina."

     Temeljem svega navedenoga proizlazi da se potrošača ne smije isključiti iz sustava opskrbe struje, plina, vode i grijanja zbog neplaćenih računa, već račune treba naplatiti sudskim putem, a u slučaju dolaska ekipe iz društva koje vrši opskrbu sa namjerom isključenja iz sustava, potrošač treba tražiti sud­ski nalog, a ako ga nemaju ili imaju samo nalog tvrtke, potro­šač treba pozvati policiju.

Ana Knežević, predsjednica HUZP-a