UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

MOŽE LI ELEKTRA ISKLJUČITI STRUJU?

Niste platili račune? Ne smiju vas isključiti

Zašto se ne primjenjuje Odluka Ustav­nog suda? Zovite policiju i tražite sudsko rješenje o isključenju

 

     Vrlo često nam stariji ljudi pišu kako im je zbog neplaća­nja, isključena struja. Pitaju imaju li trgovačka društva, koja vrše opskrbu vodom, strujom ili plinom, pravo obu­staviti isporuku, odnosno isključiti iz opskrbe potrošača ako neko vrijeme nije uredno plaćao račune. Događa se čak da nastupa zastara za plaćanje računa i potrošači se na nju pozo­vu, ali opskrbljivači ih unatoč tome isključe. Na žalost, svi oni to doživljavaju kao mučan čin nakon kojega obično prestaju i plaćati daljnje rate.

     Zakonom o zaštiti potrošača, distribucija električne i to­plinske energije te prirodnog plina, vodoopskrba i odvodnja definirane su kao - javne usluge. Račune za te usluge potroša­či plaćaju svakog mjeseca. A što ako ne platite cijelu godinu? Zakonom o zaštiti potrošača je definirano da je zastara napla­te za režijske troškove jedna godina, osim u slučaju pričuve i komunalne naknade. To znači da protekom jedne godine od dana dospijeća računa potrošač nije dužan platiti taj račun, ako ga do tada nije podmirio i u slučaju opomene, potro­šač treba uputiti pisani prigovor društvu koje vrši opskrbu i pozvati se na zastaru. Ako, unatoč tome, trgovac inzistira na naplati te prijeti ovrhom i isključenjem, potrošač treba tužiti društvo i opet se u tužbi pozvati na zastaru.

     Zakon o zaštiti potrošača definira takvu situaciju u član­ku 27. i kaže ako potrošač osporava javnu uslugu sudskim putem, a dalje podmiruje sve nesporne račune, trgovac mu ne smije osporiti isporuku usluge do okončanja sudskog spora. To znači da, ako je potrošač dobio opomenu za raču­ne koji su već u zastari i sudskim putem ospori račun i pozo­ve se na zastaru, trgovac mu ne smije iskopčati struju, plin ili vodu sve do okončanja sudskog postupka, pod uvjetom da potrošač uredno podmiruje sve daljnje nesporne račune.

     Sva trgovačka društva koja se bave opskrbom kao javnom uslugom imaju u svojim općim pravilima regulirane slučajeve kada mogu potrošača isključiti, odnosno obustaviti mu ispo­ruku. Ustavni sud je još 2007. svojom presudom odredio da ta­kva opća pravila nisu u skladu sa zakonima, ni sa Ustavom i da se ne mogu primjenjivati, odnosno da se potrošače ne smije isključivati iz opskrbe, već se neplaćeni računi moraju rješava­ti i naplatiti sudskim putem. Međutim ta se odluka Ustavnog suda u praksi ne primjenjuje, već se i dalje potrošači isključuju iz opskrbe sve do podmirenja računa i onda ponovno plaćaju priključak.

     Budući da je takvo postupanje jako neugodno i nepovolj­no za potrošače, pogotovo za one koji su platili račune, ali ih trgovac ponovo tereti i ignorira prigovor zastare, trebalo bi ra­ščistiti ovakvo postupanje društava koja vrše opskrbu i osigu­rati poštivanje odluke Ustavnog suda i zaštititi potrošače. To je posao Ministarstva gospodarstva u okviru kojeg je Sektor zaštite potrošača i regulatorne agencije HERA, u čiju nadlež­nost spadaju i opskrbljivači električnom energijom, plinom i toplinskom energijom.

     Neki odvjetnici upozoravaju da pored odluke Ustavnog suda postoji i odredba u Kaznenom zakonu koja određuje da „tko uništi, ošteti, izmijeni, učini neuporabljivim, ukloni, isklju­či ili ometa u radu napravu javne uporabe za vodu, toplinu, plin, električnu ili drugu energiju ili elektroničku opremu i time izazove poremećaj u redovitom životu stanovništva, ka­znit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina."

     Temeljem svega navedenoga proizlazi da se potrošača ne smije isključiti iz sustava opskrbe struje, plina, vode i grijanja zbog neplaćenih računa, već račune treba naplatiti sudskim putem, a u slučaju dolaska ekipe iz društva koje vrši opskrbu sa namjerom isključenja iz sustava, potrošač treba tražiti sud­ski nalog, a ako ga nemaju ili imaju samo nalog tvrtke, potro­šač treba pozvati policiju.

Ana Knežević, predsjednica HUZP-a