UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

MOŽE LI ELEKTRA ISKLJUČITI STRUJU?

Niste platili račune? Ne smiju vas isključiti

Zašto se ne primjenjuje Odluka Ustav­nog suda? Zovite policiju i tražite sudsko rješenje o isključenju

 

     Vrlo često nam stariji ljudi pišu kako im je zbog neplaća­nja, isključena struja. Pitaju imaju li trgovačka društva, koja vrše opskrbu vodom, strujom ili plinom, pravo obu­staviti isporuku, odnosno isključiti iz opskrbe potrošača ako neko vrijeme nije uredno plaćao račune. Događa se čak da nastupa zastara za plaćanje računa i potrošači se na nju pozo­vu, ali opskrbljivači ih unatoč tome isključe. Na žalost, svi oni to doživljavaju kao mučan čin nakon kojega obično prestaju i plaćati daljnje rate.

     Zakonom o zaštiti potrošača, distribucija električne i to­plinske energije te prirodnog plina, vodoopskrba i odvodnja definirane su kao - javne usluge. Račune za te usluge potroša­či plaćaju svakog mjeseca. A što ako ne platite cijelu godinu? Zakonom o zaštiti potrošača je definirano da je zastara napla­te za režijske troškove jedna godina, osim u slučaju pričuve i komunalne naknade. To znači da protekom jedne godine od dana dospijeća računa potrošač nije dužan platiti taj račun, ako ga do tada nije podmirio i u slučaju opomene, potro­šač treba uputiti pisani prigovor društvu koje vrši opskrbu i pozvati se na zastaru. Ako, unatoč tome, trgovac inzistira na naplati te prijeti ovrhom i isključenjem, potrošač treba tužiti društvo i opet se u tužbi pozvati na zastaru.

     Zakon o zaštiti potrošača definira takvu situaciju u član­ku 27. i kaže ako potrošač osporava javnu uslugu sudskim putem, a dalje podmiruje sve nesporne račune, trgovac mu ne smije osporiti isporuku usluge do okončanja sudskog spora. To znači da, ako je potrošač dobio opomenu za raču­ne koji su već u zastari i sudskim putem ospori račun i pozo­ve se na zastaru, trgovac mu ne smije iskopčati struju, plin ili vodu sve do okončanja sudskog postupka, pod uvjetom da potrošač uredno podmiruje sve daljnje nesporne račune.

     Sva trgovačka društva koja se bave opskrbom kao javnom uslugom imaju u svojim općim pravilima regulirane slučajeve kada mogu potrošača isključiti, odnosno obustaviti mu ispo­ruku. Ustavni sud je još 2007. svojom presudom odredio da ta­kva opća pravila nisu u skladu sa zakonima, ni sa Ustavom i da se ne mogu primjenjivati, odnosno da se potrošače ne smije isključivati iz opskrbe, već se neplaćeni računi moraju rješava­ti i naplatiti sudskim putem. Međutim ta se odluka Ustavnog suda u praksi ne primjenjuje, već se i dalje potrošači isključuju iz opskrbe sve do podmirenja računa i onda ponovno plaćaju priključak.

     Budući da je takvo postupanje jako neugodno i nepovolj­no za potrošače, pogotovo za one koji su platili račune, ali ih trgovac ponovo tereti i ignorira prigovor zastare, trebalo bi ra­ščistiti ovakvo postupanje društava koja vrše opskrbu i osigu­rati poštivanje odluke Ustavnog suda i zaštititi potrošače. To je posao Ministarstva gospodarstva u okviru kojeg je Sektor zaštite potrošača i regulatorne agencije HERA, u čiju nadlež­nost spadaju i opskrbljivači električnom energijom, plinom i toplinskom energijom.

     Neki odvjetnici upozoravaju da pored odluke Ustavnog suda postoji i odredba u Kaznenom zakonu koja određuje da „tko uništi, ošteti, izmijeni, učini neuporabljivim, ukloni, isklju­či ili ometa u radu napravu javne uporabe za vodu, toplinu, plin, električnu ili drugu energiju ili elektroničku opremu i time izazove poremećaj u redovitom životu stanovništva, ka­znit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina."

     Temeljem svega navedenoga proizlazi da se potrošača ne smije isključiti iz sustava opskrbe struje, plina, vode i grijanja zbog neplaćenih računa, već račune treba naplatiti sudskim putem, a u slučaju dolaska ekipe iz društva koje vrši opskrbu sa namjerom isključenja iz sustava, potrošač treba tražiti sud­ski nalog, a ako ga nemaju ili imaju samo nalog tvrtke, potro­šač treba pozvati policiju.

Ana Knežević, predsjednica HUZP-a