UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 ZAGREB

KONSTITUIRANO NACIONALNO VIJEĆE  ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE

Korak dalje u bilateralnom dijalogu

  • Presudno je u kojoj će mjeri Vlada samo prosljeđivati svoje teme na dnevni red, a koliko će umirovljeničke udruge vlastitom inicijativom zastupati životne interese umirovljenika!

ZAGREB – 18. siječnja 2013., na konstituirajućoj sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava za predsjednika je u jednogodišnjem mandatu izabran predsjednik Matice umirovljenika Hrvatske, Vlado Nožarić, a za potpredsjednike Vijeća izabrani su ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna Petrović te predsjedatelj Koordinacije umirovljeničkih udruga Mario Tocauer. Saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) Željko Šemper izabran je za pridruženog člana.

U izjavi novinarima ministar Mrsić izrazio je zadovoljstvo konstituiranjem Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, istaknuvši kako položaj umirovljenika u Hrvatskoj nije dobar i na tom području treba napraviti velike napore koji nisu vezani samo uz financijske probleme. Kazao je kako će na Vijeću raspraviti i sve zakonske inicijative koje će ići u Hrvatski sabor, vezane za umirovljeničku problematiku.

Najavio je da će se na idućem sastanku Vijeća, koji se treba održati 1. veljače, razgovarati o zakonu o mirovinskom osiguranju te o mirovinskoj reformi u Hrvatskoj.

Ministar Mrsić naglasio je da će se u ovoj godini mirovine usklađivati te isplaćivati na vrijeme. Izrazio je zadovoljstvo što u radu Vijeća sudjeluju sve umirovljeničke udruge, bez utjecaja stranačke politike.

Jasna Petrović je podijelila prisutnima te i obrazložila spisak od 15 prioritetnih tema koje Sindikat umirovljenika Hrvatske želi vidjeti na dnevnom redu Nacionalnog vijeća, te očekuje da će i preostale strane, osobito druge umirovljeničke udruge, iznijeli i svoje prijedloge.

Upozorivši na težak položaj umirovljenika u Hrvatskoj, Nožarić je naglasio kako treba „što dinamičnije rješavati problem po problem, a u nekim stvarima smo već zakasnili”.