UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Žene ispod linije siromaštva

 

     Zašto se sve češće kaže kako je odla­zak u mirovinu za žene ravan kazni odnosno presudi na siromaštvo? Nisu problem samo općenito niske miro­vine, već i to što mirovina žena zrcali uku­pnu akumulaciju nejednakosti tijekom cijeloga radnog i životnog vijeka. Prije su se radovale penziji, sada je se boje. Miro­vina tako dolazi kao kazna, kao konačna presuda na siromaštvo. Na to ukazuju i najnoviji podaci Hrvatskog zavoda za mi­rovinsko osiguranje od 31. prosinca 2019.

     Iako prema metodologiji EU SILC-a (Eurostat) posljednji poznati podatak o razlikama muških i ženskih mirovina iznosi 22,7 posto, iz hrvatskih mirovin­skih ili statističkih izvora nije moguće do­biti takve podatke, jer se ne evidentiraju mirovine za osobe prema spolu i dobi od 65+ godina. Stoga smo samostalno po­kušali izračunati i dokumentirati žensku mirovinsku priču o siromaštvu na teme­lju dostupnih podataka HZMO-a o mi­rovinama prema     Zakonu o mirovinskog osiguranju, ali bez uključenih podataka koji se odnose na mirovine prema među­narodnim ugovorima.

Hrvatska linija siromaštva se izračunava jednom godišnje i objavljuje ju u rujnu Državni zavod za statistiku, a za 2018./2019. iznosi 2.321 kunu za samca, a taj iznos ni u kom slučaju ne jamči do­stojanstven život, plaćanje režija i urednu prehranu. Ipak i tako skromni cenzus koji bi trebao dijeliti siromašne od onih koji još žive na slamki spasa, pokazuje u kojoj su mjeri žene utonule u siromaštvo.

     Starosnih umirovljenica koje primaju mirovine niže od linije siromaštva ima 113.874 odnosno 49,4 posto svih pri­mateljica starosne mirovine. Istodobno, starosni umirovljenici (muškarci) s miro­vinama ispod linije siromaštva čine tek posto svih starosnih umirovljenika. Iako navedene niske mirovine pogađaju i žene i muškarce, uočljiva je ogromna razlika od više od 17 postotnih poena, koja već i time ukazuje na veliki rodni jaz u mirovinama na štetu žene. Standardno izračunati rodni jaz u ovoj kategoriji umirovljenika/ca koji su je stekli temeljem svoga rada iznosi 20,04 posto!

     Koliko umirovljenika/ca prima mirovi­ne više od prosječne plaće (okvirno uze­to 6.000 kuna)? Čak 6,4 posto starosnih umirovljenika (od ukupnog broja muških starosnih umirovljenika), u odnosu na samo 2,5 posto starosnih umirovljenica koje primaju mirovine više od nečega što bismo mogli nazvati srednjom linijom preživljavanja.

Dakle, nije riječ samo o siromaštvu, već i o velikim razlikama između muš­kog i ženskog siromaštva.

     Kad je riječ o prijevremenim staro­snim mirovinama, tamo je zabilježen rodni mirovinski jaz od čak 24,1 posto, što ukazuje na veću stopu diskriminira- nosti žena u takozvanim nepotpunim mirovinama. Ova penalizirana katego­rija umirovljenika/ca, kad dođemo do žena ukazuje da ih čak 66,4 posto prima mirovine niže od hrvatske linije siromaš­tva, iako u prosjeku imaju daleko više godina radnog staža od starosnih umi­rovljenika. Preskok na mušku kategoriju penaliziranih umirovljenika govori kako ih samo 29,9 posto ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva.

     Kod invalidskih mirovina je najgori slučaj, jer od svih invalidskih umirov­ljenica čak 89,9 posto prima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva, ali zbog prosječno vrlo niskih invalidskih mirovina, rodni jaz nije toliko visok kao u drugim kategorijama umirovljenika te iznosi 19,3 posto.

Gdje god taknemo, iščitava se rodni jaz u mirovinama i oslikava priča o umi- rovljenicama koje su većina ispod linije siromaštva. Siromaštvo ionako postaje nerazdjeljiva značajka starosti, s time da Hrvatsku označava posebno galopirajuće siromaštvo starijih osoba od 65 godina, a osobito umirovljenika. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako je stopa siromaštva umirovljenika od 2015. do 2017. s 22 posto porasla na 24,5 posto, a to bi moralo zabrinuti sva­ku vlast.

 

Europske istine

     Hrvatska je po riziku od izlo­ženosti siromaštvu i socijal­ne isključenosti na šestom mjestu od 28 članica EU, nešto da­lje od Bugarske, Estonije, Latvije i Litve, koje prelaze 40 posto udjela siromašnih starijih od 65 godi­na te blizu Rumunjske, sa svojih 32,7 posto u 2017. godini. Riječ je o svih šest zemalja koje su za­glavljene u staračkom siromaštvu, a koje su prihvatile neoliberalne razvojne modele te zaboravile poticati socijalne politike koje bi zaustavile siromaštvo starijih oso­ba. Riječ je o bivšim socijalističkim zemljama, koje nisu, za razliku od Češke, Slovačke, Mađarske i Slove­nije, uspjele zadržati siromaštvo na razini 10-20 posto udjela.