UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PORUKA VLADI REPUBLIKE HRVATSKE:

Ne mijenjajte Zakon, sada je u redu!

 

     Javno savjetovanje o Nacrtu prijed­loga Zakona o izmjenama i dopu­nama Zakona o sigurnost prometa na cestama trajalo je od 15. veljače do 4. ožujka 2019., a Sindikat i Matica umirovljenika su zajednički reagirali primjedbama na predloženu izmjenu članka 222., stavka 2, kojom se „vo­začka dozvola za upravljanje vozilima AM, A1, A2, A, B, BE, F i G kategorije izdaje s rokom važenja od 10 godina, a najduže do 67. godine života voza­ča", a „prilikom produljenja vozačke dozvole, vozač je dužan podvrgnuti se zdravstvenom pregledu za vozača ako je obveza zdravstvenog pregleda utvrđena zdravstvenim uvjerenjem na temelju kojeg je vozačka dozvola izda­na i prilikom produljenja vozačke do­zvole nakon 67. godine života vozača."

Sindikat i Matica umirovljenika Hr­vatske, kao udruge koje predstavljaju i vozača starijih od 67 godina, traže da članak 222. stavak 2. ostane kako je to trenutno važeće te definira­no u Izmjenama i dopunama u Narod­nim novinama 64/2015, i to:

„(2) Vozačka dozvola za upravljanje vozilima AM, A1, A2, A, B, BE, F i G ka­tegorije izdaje se s rokom važenja od 10 godina. Prilikom produljenja vozač­ke dozvole vozač je dužan podvrgnuti se zdravstvenom pregledu za vozača u slučaju kada je obveza zdravstve­nog pregleda utvrđena zdravstvenim uvjerenjem na temelju kojeg je vo­začka dozvola izdana." Obrazloženje: do takve formulacije došlo se nakon pomnog promišljanja i pokušaja triju izmjena od 2008. godine do danas, na­kon što je svaki put provedena široka rasprava.

Prvo, protivimo se da se izjednača­vaju starost i bolest, a pogotovo zato što se u pozadini najnovije inicijative

za obvezne plaćene zdravstvene pre­glede za starije vozače nalazi liječnički lobi medicine rada kao interesna sku­pina privatnika u zdravstvu čiji je ne­posredni financijski interes uvođenje obveznih zdravstvenih pregleda.

Drugo, iako se izrijekom u odno­snom članku ne navodi da će rečeni pregleda obavljati liječnik medicine rada, iz prakse i drugih članaka istog Zakona proizlazi da bi se time suvišno dupliciralo sada postojeće vrlo dobro rješenje iz članka 233. Zakona kojim se propisuje obveza specijaliziranog liječnika koji je obavio pregled ili je liječio vozača, kao i izabranog liječni­ka primarne zdravstvene zaštite, da je dužan upozoriti bolesnika o njegovoj nesposobnosti za vožnju te o istome obavijestiti policijsku upravu ili posta­ju prema mjestu stalnog prebivališta ili boravište.

Treće, držimo logičnim prema slo­vu Zakona da pacijenta pregledava i prosuđuje o njegovoj sposobnosti za vožnju samo njegov izabrani liječnik, koji zna njegove bolesti i terapije, a ne da se pod izlikom snaženja sigur­nosti u prometu zapravo ugrožava ta sigurnost mogućnošću da pacijent „kupi" svoju potvrdu o sposobnosti za vožnju.

Četvrto, postojeće rješenje kojim se „od oka" želi propisati da je dob kad vozač postaje ugroza u prometu utvr­đena na 67 godina provizorna, jer se kao i u prethodnim pokušajima, nije zasnivala ni na nikakvim statističkim pokazateljima ili istraživanjima, a niti postoje odgovarajući podaci kojima bi se dokazalo da je u ijednoj sudskoj presudi kao uzrok prometnih nesreća navedena starost ili bolest. Takvo na­vođenje dobi treba izbjeći i po uzoru na zemlje koje uvjet dobi niti ne spo­minju (Njemačka, Belgija, Francuska). U zemljama u kojima se limit dobi pro­pisuje, to se dokumentira liječničkom potvrdom osobnog liječnika ili osob­nom izjavom o sposobnosti za vožnju, a ne zahtijeva se posebni zdravstveni pregled.

Peto, u novom prijedlogu uopće nije jasno na koje se vrijeme produlju­je vozačka dozvola vozačima starijim od 67 godina. Ako se misli na 10 godi­na onda je formulacija vrlo loša, a ova­ko se ostavlja prostor prosudbi kako bi većina starijih od 67 godina dobila liječničko uvjerenje s valjanošću od godine dana pa bi izdatak za liječničko uvjerenje bio redovan godišnji izda­tak. S obzirom da 53 posto umirov­ljenika ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva (2.321 kuna), odno­sno, čak 98 posto ih prima mirovinu manju od prosječne plaće, riječ je o nerazumnom socijalnom potezu, koji će izazvati nemir i nezadovoljstvo kod starije populacije.

Šesto, u svim analizama se potvr­đuje da su glavni uzroci prometnih ne­sreća prebrza vožnja i alkohol, a vozači s duljim vozačkim iskustvom (dakle, stariji vozači) najmanje su uzrokova­li nesreće. Poslužimo li se službenim statističkim podacima MUP-a objavlje­nom u njihovom biltenu s analizom za cijelu 2017. godinu, u Hrvatskoj ima registrirano 2.337.087 vozača, od čega je 282.045 vozača starijih od 65 godi­na. To znači da je u Republici   Hrvatskoj ukupno 12,06 posto vozača starijih od 65 godina, a taj broj pokazuje trend rasta zbog općeg starenja populacije i masovnog iseljavanja mlađih. Voza­či stariji od 65 godina skrivili su 10,5 posto nesreća, što znači da su ih skri­vili manje od svog udjela u ukupnom broju vozača. Nadalje, vozači stariji od 65 godina su skrivili 9,8 posto nesreća u kojima je bilo poginulih osoba, a to je još manje od njihovog udjela u uku­pnom broju vozača, što ukazuje na zaključak da stariji vozači nisu rizična skupina.

Iz svega navedenog zaključujemo kako je nepotrebna i štetna izmjena u zakonu kojom bi se uveo uvjet dobi od 67 godina, odnosno bilo kakav uvjet starosne dobi za vozače pri pro­duljenju vozačke dozvole. Predlaže se stoga da se u tom dijelu Zakon ne mijenja.