UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

NOVI NAČIN USKLAĐIVANJA MIROVINA

Ali tek od srpnja...

     Prvo ovogodišnje usklađivanje mirovina, još uvijek prema starom Zakonu o mirovinskom osiguranju, trebalo bi donijeti povećanje od 1,15 posto. To je u prosjeku 26 kuna, ali kada gledamo po kategorijama umi­rovljenika, najmanje će dobiti oni koji imaju najmanje. I obrnuto. Tako će građani s mirovinom od 1.500 kuna imati 17 kuna više na računu, dok će saborskim zastupnicima mirovina rasti čak 112 kuna!

     No, od 1. srpnja 2019. kreće nešto povoljniji način usklađivanja mirovina, jer će se stopa usklađivanja aktu­alne vrijednosti mirovine (AVM) utvrđivati kao zbroj stope promjene indeksa potrošačkih cijena i indeksa rasta bruto plaća u prethodnom polugodištu, u odnosu na ono koje tome prethodi i to isključivo u omjeru 70:30, dok se sada usklađuje, za slučaj ako je udio stope promjena bio manji ili jednak 50 posto, u omjeru 50:50 (takozvana švicarska formula). Drugim riječima, mirovinskom reformom se za nijansu poboljšava usklađivanje, jer se veća važnost daje indeksu promjene prosječne bruto plaće.

     U svakom slučaju, riječ je o nedovoljnom pomaku, jer su umirovljeničke udruge s razlogom tražile uvođenje usklađi­vanja prema povoljnijem indeksu u stopostotnom iznosu. Sadašnja relativna vrijednost mirovine, odnosno udjel pro­sječne mirovine u prosječnoj neto plaći, iznosi samo 38,4 posto, što je najmanje od svih zemalja u okruženju.