UVODNA RIJEČ
Pandemijska škola etike
Piše: Jasna A. Petrović
Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jednoobrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shvaćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, nastoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?
Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.
No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriterije društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice zadužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.
Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vrijednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživljavanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?
Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na granice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.
Web stranice naših podružnica
Nije volan puška!
Piše: Jasna A. Petrović
Hoće li se uskoro uvesti obvezni zdravstveni pregledi prigodom obnavljanja vozačke dozvole za starije od 67 godina? I zašto baš od 67 godina, a ne 65 ili 70? Posljednjih mjesec dana Sindikat i Matica umirovljenika su zajedničkim snagama nastojali zaustaviti moćni lobi medicine rada u nastojanju da se, bez ikakvog ograničenja, uvedu obvezni zdravstveni pregledi od 350 kuna za sve starije od 67 godina. Prvo je 18. prosinca 2018. sazvana sjednica Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe na kojoj su nazočni predstavnici Ravnateljstva policije uporno pokušavali uvjeriti umirovljeničke predstavnike kako su stariji vozači skoro pa ubojice za volanom. Ništa nije vrijedilo što su umirovljenici bili izvrsno pripremljeni i ispu- cavali relevantne podatke iz statistika sa stranica MUP-a.
Ping-pong dvaju ministarstava
Zatražili smo nakon toga razgovor u MUP-u, no dobili smo osiguran „spoj" u Ravnateljstvu policije 29. siječnja 2019., gdje je i dalje najglasniji zagovaratelj bio Josip Mataija, voditelj Službe za sigurnost cestovnog prometa MUP-a te je nadglasao i zamjenika glavnog ravnatelja Željka Pršu, koji nije iskazao osobito umijeće argumentiranja. Tamo su se„po- licajci" pozivali na mišljenje Ministarstva zdravstva, jer su navodno oni podržali odluku da stariji vozači moraju ići na obvezne plaćene preglede. To je, kao, mišljenje struke.
Tako niti ovaj pokušaj dijaloga nije uspio, već je ovo treći uzastopni pokušaj lobija medicine rada da se ugura natrag u lukrativan biznis obveznih medicinskih pregleda za sve i sva. Jadni medicinari, od socijalizma do danas stalno gube probitačne izvore novca, jer su ukinuti pregledi za zapošljavanje i pregledi za obnovu vozačke dozvole za starije osobe.
Pucanje bez dozvole
Ovih dana su pod pritiskom branitelja i drugih zainteresiranih lovaca i vlasnika oružja, novim Zakonom o nabavi i posjedovanju oružja građana, koji je stupio na snagu 1. studenoga 2018., izgubili još jedan dobar posao. Naime, tim se zakonom ukinulo obvezne periodične zdravstvene preglede kod liječnika medicine rada te olakšalo dobivanje dozvole za posjedovanje i nošenje oružja. Sada su tu obvezu preuzeli liječnici primarne zdravstvene zaštite te je na njih prebačena odgovornost davanja liječničke ocjene o zdravstvenom stanju kandidata ili imatelja oružja, a ako ne prijave zdravstvenu nesposobnost MUP-u pa netko nekoga upuca, liječnik obiteljske medicine kaznit će se s 1.000 do 5.000 kuna.
Pacijente koji se sami ne prijave, liječnici moraju pozivati na pregled, a ako se ne odazovu, također ih moraju prijaviti MUP-u. Tako su u poslijeratnoj zemlji medicinari rada izgubili još jedan unosan posao, pa im se sada moralo obećati nadomjestak. Na čiji račun? Na račun bespomoćnih staraca, čiji glas očito nema težine - dok se ne približe izbori.
„Mišljenje struke"
Tako su predstavnici Matice i Sindikata umirovljenika završili na sastanku u Ministarstvu zdravstva na sastanku na kojem su najglasniji i najuvredljiviji bili predstavnici medicine rada i neki drugi zdravstveni kadrovi, uz već poznatoga policajca Josipa Mataiju. Vikanje, ali i laganje, doista nisu primjereni sastanku kojim je predsjedavao državni tajnik Tomislav Dulibić, ne njegovom krivicom. Naime, čelnik Ministarstva zdravstva je, suprotno predstavnicima Ravnateljstva policije, uporno ponavljao kako oni nisu dali nikakvo, ni službeno niti neslužbeno, mišljenje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnost prometa na cestama.
Dakle, jedno ministarstvo, ono zdravstva, tvrdi da nema veze niti pojma o tom zakonu, a drugo ministarstvo, ono unutarnjih poslova, uporno se poziva na „mišljenje struke". I tko je tu u pravu? Tko koga zagovara? Kome raste dugi Pinok jev nos?