UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nije volan puška!

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Hoće li se uskoro uvesti obvezni zdravstveni pregledi prigodom obnavljanja vozačke dozvole za starije od 67 godina? I zašto baš od 67 godina, a ne 65 ili 70? Posljednjih mjesec dana Sindikat i Matica umirovljenika su zajedničkim snagama nastojali zaustavi­ti moćni lobi medicine rada u nastojanju da se, bez ikakvog ograničenja, uvedu obvezni zdravstveni pregledi od 350 kuna za sve starije od 67 godina. Prvo je 18. prosinca 2018. sazvana sjednica Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i stari­je osobe na kojoj su nazočni predstavni­ci Ravnateljstva policije uporno pokuša­vali uvjeriti umirovljeničke predstavnike kako su stariji vozači skoro pa ubojice za volanom. Ništa nije vrijedilo što su umi­rovljenici bili izvrsno pripremljeni i ispu- cavali relevantne podatke iz statistika sa stranica MUP-a.

Ping-pong dvaju mini­starstava

     Zatražili smo nakon toga razgovor u MUP-u, no dobili smo osiguran „spoj" u Ravnateljstvu policije 29. siječnja 2019., gdje je i dalje najglasniji zagovaratelj bio Josip Mataija, voditelj Službe za si­gurnost cestovnog prometa   MUP-a te je nadglasao i zamjenika glavnog ravnate­lja Željka Pršu, koji nije iskazao osobito umijeće argumentiranja. Tamo su se„po- licajci" pozivali na mišljenje Ministarstva zdravstva, jer su navodno oni podržali odluku da stariji vozači moraju ići na ob­vezne plaćene preglede. To je, kao, mi­šljenje struke.

     Tako niti ovaj pokušaj dijaloga nije uspio, već je ovo treći uzastopni pokušaj lobija medicine rada da se ugura natrag u lukrativan biznis obveznih medicin­skih pregleda za sve i sva. Jadni medi­cinari, od socijalizma do danas stalno gube probitačne izvore novca, jer su ukinuti pregledi za zapošljavanje i pre­gledi za obnovu vozačke dozvole za sta­rije osobe.

Pucanje bez dozvole

     Ovih dana su pod pritiskom branite­lja i drugih zainteresiranih lovaca i vlasni­ka oružja, novim Zakonom o nabavi i posjedovanju oruž­ja građana, koji je stupio na snagu 1. studenoga 2018., izgubili još jedan dobar po­sao.   Naime, tim se zakonom ukinulo obvezne periodične zdravstvene preglede kod liječnika medicine rada te olakšalo dobivanje dozvole za posjedovanje i nošenje oružja. Sada su tu obvezu preuzeli liječnici primarne zdravstvene zaštite te je na njih prebačena odgovor­nost davanja liječničke ocje­ne o zdravstvenom stanju kandidata ili imatelja oružja, a ako ne prijave zdrav­stvenu nesposobnost MUP-u pa netko nekoga upuca, liječnik obiteljske medi­cine kaznit će se s 1.000 do 5.000 kuna.

     Pacijente koji se sami ne prijave, li­ječnici moraju pozivati na pregled, a ako se ne odazovu, također ih moraju prija­viti MUP-u. Tako su u poslijeratnoj zemlji medicinari rada izgubili još jedan uno­san posao, pa im se sada moralo obeća­ti nadomjestak. Na čiji račun? Na račun bespomoćnih staraca, čiji glas očito nema težine - dok se ne približe izbori.

„Mišljenje struke"

     Tako su predstavnici Matice i Sindi­kata umirovljenika završili na sastanku u Ministarstvu zdravstva na sastanku na kojem su najglasniji i najuvredljiviji bili predstavnici medicine rada i neki drugi zdravstveni kadrovi, uz već poznatoga policajca Josipa Mataiju. Vikanje, ali i laganje, doista nisu primjereni sastan­ku kojim je predsjedavao državni tajnik Tomislav Dulibić, ne njegovom krivicom. Naime, čelnik Ministarstva zdravstva je, suprotno predstavnicima Ravnateljstva policije, uporno ponavljao kako oni nisu dali nikakvo, ni službeno niti neslužbe­no, mišljenje o Nacrtu prijedloga Zako­na o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnost prometa na cestama.

     Dakle, jedno ministarstvo, ono zdravstva, tvrdi da nema veze niti pojma o tom zakonu, a drugo ministarstvo, ono unutarnjih poslova, uporno se poziva na „mišljenje struke". I tko je tu u pravu? Tko koga zagovara? Kome raste dugi Pinok jev nos?