UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

BORBA ZA NOVI CENZUS ZA DOPUNSKO OSIGURANJE

15 godina nemara i ignoriranja

     Na inicijativu predsjednica Sindikata i Matice umirov­ljenika, Jasne A. Petrović i Višnje Fortune 28. veljače 2019. godine u Ministarstvu zdravstva održani su razgovori s državnim tajnikom Tomislavom Dulibićem i su­radnicima te s ravnateljem Hrvatskog zavoda za zdravstve­no osiguranje (HZZO) Lucianom Vukelićem, pokušavajući postići dogovor o tri vitalna pitanja.

     Na prvom mjestu je bio zahtjev za povećanje cenzusa za oslobođenje od plaćanja premije dopunskog zdrav­stvenog osiguranja, koja nije mijenjana od 2004. godine, a pri svakom usklađivanju mirovina nekoliko tisuća novih umirovljenika izgubi to pravo zbog neadekvatnog cenzu­sa. Do sada je od 2012. smanjen broj umirovljenika koji su oslobođeni plaćanja dopunskog osiguranja za 260 tisuća, a zasigurno ih je barem stotinjak tisuća preminulo direktno uslijed nemogućnosti plaćanja dopunskog osiguranja i ne­mogućnosti liječenja uslijed siromaštva. Kad se tome doda kako je u zadnjih 15 godina prosječna neto plaća porasla za 66 posto, a prosječna mirovina za samo 37 posto, osta­je neshvatljivo da se toliko godina nije promijenio cenzus koji je 2004. iznosio za samca 1.939 kuna, a za člana kućan­stva 1.516 kuna. Petrović i Fortuna su zatražile da se uvede automatsko usklađivanje cenzusa prema iznosu godišnje linije siromaštva, koja ove godine iznosi 2.321 kunu za samca. Nije riječ o adekvatnom povećanju, ali bi ipak zašti­tilo zdravlje umirovljenika, no ravnatelj HZZO-a Vukelić je upitao hoće li ministar rada i mirovinskog sustava osigurati potrebna sredstva, što je iznenadilo sve nazočne. No, on je ustrajao na tome da je to stvar dogovora njega i ministra rada. Umirovljeničke čelnice su inzistirale da se do 1. srpnja ove godine riješi povećanje cenzusa, jer se više ne može dovoditi najsiromašnije umirovljenike u stanje straha od usklađivanja mirovine i mogućeg gubitka dopunskog zdravstvenog osiguranja.

     Državni tajnik Tomislav Dulibić je naglasio kako je Mi­nistarstvo zdravstva svjesno problema s cenzusom te da se nada da će udruženim snagama s ministrom financija uspjeti riješiti taj problem što je prije moguće. Nije, među­tim, izrazio jednako razumijevanje za zahtjev umirovlje­nika da se ukine dodatni zdravstveni doprinos na mirovi­ne od jedan posto, kojeg snosi proračun te od tri posto, koji se usteže iz mirovina koje su više od prosječne plaće u prethodnoj godini. Ravnatelj Vukelić je bio izrazito pro­tiv ukidanja, pitajući tko će nadoknaditi oko 170 milijuna kuna, ne uzimajući u obzir da nepravodobno liječeni umi­rovljenici pojačano koštaju zdravstveni proračun.    Umirov­ljeničke udruge ostale su kod svog prijedloga da se hitno promijeni način obračuna dodatnog zdravstvenog dopri­nosa od tri posto na način da se obračunava samo na iznos mirovine koji prelazi propisani cenzus od prosječne plaće u prethodnoj godini.

     Jedino što su sugovornici iz Ministarstva zdravstva pri­hvatili jest da se u konačni tekst Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstve­nom osiguranju uvrsti odredba o povećanju broja članova Upravnog vijeća s devet na 11, čime bi se omogućilo su­djelovanje predstavnika SUH-a i MUH-a.