UVODNA RIJEČ
Nemao pa nemao
Piše: Jasna A. Petrović
Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mnoge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si prethodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Višnja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.
No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada nemaju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio davati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Njima se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugradio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.
Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvatsko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina. Nećemo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i znali. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale. Možda je najbolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabogda nemao pa nemao.
Web stranice naših podružnica
BORBA ZA NOVI CENZUS ZA DOPUNSKO OSIGURANJE
15 godina nemara i ignoriranja
Na inicijativu predsjednica Sindikata i Matice umirovljenika, Jasne A. Petrović i Višnje Fortune 28. veljače 2019. godine u Ministarstvu zdravstva održani su razgovori s državnim tajnikom Tomislavom Dulibićem i suradnicima te s ravnateljem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) Lucianom Vukelićem, pokušavajući postići dogovor o tri vitalna pitanja.
Na prvom mjestu je bio zahtjev za povećanje cenzusa za oslobođenje od plaćanja premije dopunskog zdravstvenog osiguranja, koja nije mijenjana od 2004. godine, a pri svakom usklađivanju mirovina nekoliko tisuća novih umirovljenika izgubi to pravo zbog neadekvatnog cenzusa. Do sada je od 2012. smanjen broj umirovljenika koji su oslobođeni plaćanja dopunskog osiguranja za 260 tisuća, a zasigurno ih je barem stotinjak tisuća preminulo direktno uslijed nemogućnosti plaćanja dopunskog osiguranja i nemogućnosti liječenja uslijed siromaštva. Kad se tome doda kako je u zadnjih 15 godina prosječna neto plaća porasla za 66 posto, a prosječna mirovina za samo 37 posto, ostaje neshvatljivo da se toliko godina nije promijenio cenzus koji je 2004. iznosio za samca 1.939 kuna, a za člana kućanstva 1.516 kuna. Petrović i Fortuna su zatražile da se uvede automatsko usklađivanje cenzusa prema iznosu godišnje linije siromaštva, koja ove godine iznosi 2.321 kunu za samca. Nije riječ o adekvatnom povećanju, ali bi ipak zaštitilo zdravlje umirovljenika, no ravnatelj HZZO-a Vukelić je upitao hoće li ministar rada i mirovinskog sustava osigurati potrebna sredstva, što je iznenadilo sve nazočne. No, on je ustrajao na tome da je to stvar dogovora njega i ministra rada. Umirovljeničke čelnice su inzistirale da se do 1. srpnja ove godine riješi povećanje cenzusa, jer se više ne može dovoditi najsiromašnije umirovljenike u stanje straha od usklađivanja mirovine i mogućeg gubitka dopunskog zdravstvenog osiguranja.
Državni tajnik Tomislav Dulibić je naglasio kako je Ministarstvo zdravstva svjesno problema s cenzusom te da se nada da će udruženim snagama s ministrom financija uspjeti riješiti taj problem što je prije moguće. Nije, međutim, izrazio jednako razumijevanje za zahtjev umirovljenika da se ukine dodatni zdravstveni doprinos na mirovine od jedan posto, kojeg snosi proračun te od tri posto, koji se usteže iz mirovina koje su više od prosječne plaće u prethodnoj godini. Ravnatelj Vukelić je bio izrazito protiv ukidanja, pitajući tko će nadoknaditi oko 170 milijuna kuna, ne uzimajući u obzir da nepravodobno liječeni umirovljenici pojačano koštaju zdravstveni proračun. Umirovljeničke udruge ostale su kod svog prijedloga da se hitno promijeni način obračuna dodatnog zdravstvenog doprinosa od tri posto na način da se obračunava samo na iznos mirovine koji prelazi propisani cenzus od prosječne plaće u prethodnoj godini.
Jedino što su sugovornici iz Ministarstva zdravstva prihvatili jest da se u konačni tekst Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju uvrsti odredba o povećanju broja članova Upravnog vijeća s devet na 11, čime bi se omogućilo sudjelovanje predstavnika SUH-a i MUH-a.