UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

NEZGODNI SIMPTOMI DOBROG SPAVANJA

     Za početak, riješimo se zauvijek dviju zabluda o hrkanju. Prva je da ništa ne možete učiniti u vezi vašeg hrkanja, a druga je da je hrkanje naprosto samo buka koja je smiješna ili iritantna, ali koja ustvari nema nikakvo značenje. Medicina je potvrdila da su oba mišljenja zaista za­blude. Osim toga, danas se zna da svako hrkanje nije samo bezazleno „piljenje". Je­dan tip hrkanja čak upozorava i na jedno, po život opasno stanje, koje se, srećom, može ispraviti.

     Oko 45 posto svih odraslih osoba hrče povremeno, a 25 posto su kronični hrkači i to su uglavnom muš­karci. Uzrok hrkanju je prepreka u dišnom putu, a to je obično jezik. Kada se čovjek opusti za vrije­me spavanja, njegov je­zik padne prema nepcu i ostalom mekom tkivu na stražnjoj strani ždrijela.

Pri disanju struja zraka uzrokuje vibracije jezika i okolnog tkiva što stvara buku. Kod 30 posto jakih hrkača jezik može pasti toliko daleko da, skupa s mlohavim okolnim mi­šićima ždrijela, potpuno blokira dišni put i čovjek prestaje disati kroz desetak sekundi ili više u regularnim intervalima tijekom noći.

     Uzrok tim prekidima disanja, što se zovu apneje, nepoznat je. Liječnici sasvim ozbiljno prilaze ovom problemu i to s razlo­gom. Oni procjenjuju da, samo u Americi, svake godine dvije do tri tisuće ljudi umre za vrijeme spavanja zbog apneje, odnosno gušenja. Drugi važan razlog za zabrinutost liječnika je stanje srca kod takvog hrkača. Kad on prestane disati za vrijeme spava­nja, u krvi mu nastane manjak kisika. Zbog toga srce mora jače raditi kako bi krv brže cirkulirala i osiguravala dovoljno kisika or­ganima. Međutim, srce nije programirano da radi toliko naporno i s vremenom može doći do njegovog oštećenja i neredovitih otkucaja. Hrkač s apnejom može biti sklo­niji srčanom ili moždanom udaru.

     Zbog svega toga se svatko s ovakvim periodima prekinutog disanja za vrijeme sna treba posavjetovati sa svojim liječni­kom. Ako se radi o hrkanju koje predstavlja mali problem, liječnici obično prvo prepo­ručuju neke male promjene u stilu života.

Prestanite piti alkohol barem tri sata prije odlaska na spavanje. On utječe de­presivno na centralni živčani sustav i može imati isti učinak i na mišiće ždrijela.

     Smanjite prekomjernu tjelesnu teži­nu. Poznato je da su hrkači obično deblje osobe i za to postoji razlog. Kad ljudi po­staju deblji, oni se debljaju svugdje po ti­jelu - čak i tkivo ždrijela može „odebljati" To zadebljanje može pridonijeti sužavanju dišnog puta i zbog toga izazvati hrkanje i probleme sa apnejom.

Pokušajte s „lopticom protiv hrkanja". Svrha je ovog postupka spriječiti hrkača da spava na leđima, jer to povećava vjero­jatnost hrkanja. Na leđnoj strani pidžame ušijte džepić i u njemu zašijte pikulu ili lopticu. To će ubrzo stimulirati hrkača da spava na boku ili trbuhu.

     Izbjegavajte umirujuća sredstva, table­te za spavanje i antihistaminike navečer. Oni mogu uzrokovati prejako opuštanje mišića ždrijela. Kad se to dogodi, postoji veća mogućnost vibracija u dišnom putu, a time i hrkanja.      Osim toga, i opušteni mi­šići mogu uzrokovati lakše padanje jezika u dišni put.

Riješite eventualni problem sa zače- pljenim nosom! Ljudi sa začepljenim no­som, imaju znatnih problema s disanjem. Za vrijeme disanja u svom ždrijelu stvore vakuum, što još više pri­bližava stijenke ždrijela, koje onda još jače vibri- raju. Problemi koji mogu postojati u nosnoj šuplji­ni su različiti, poput aler- gijske otečenosti sluzni­ce, infekcije, iskrivljenosti nosne pregrade...

     Za vrijeme spavanja povisite položaj glave. Povišen položaj poma­že da dišni put postane otvoren. Najbolji način jest da se stavi jedna ili dvije cigle ispod madra­ca (kod glave). Dodatni jastuci ne pomažu, već samo iskrivljuju dišni put.

     Osim ovih postupaka, u svijetu se pri­mjenjuju još neke metode. Tako postoji sredstvo koje drži jezik osobe prema na­prijed i pritom usta zatvorena, tako da se mora disati kroz nos. Postoji i instrument koji pod tlakom potiskuje zrak kroz masku za nos. U težim slučajevima primjenjuju se kirurški zahvati kojima je cilj odstraniti eventualni višak tkiva koji mogu blokirati dišni put. Kod pažljivo odabranih osoba operativni postupci postižu uspjeh u 80 posto slučajeva.

dr. Ivo Belan