UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

„UVOZ" UMIROVLJENIKA

Hrvatska - nova meka za strane penziće?

 

     Već smo navikli na ljetne scene iz naših popularnih turističkih odredišta u kojima, među kon­tingentima turista iz inozemstva, u velikom broju dolaze i njihovi umi­rovljenici. U kontinentalnoj Hrvat­skoj su to najčešće ljudi s Dalekog Istoka, dok su na Jadranu to uglav­nom Nijemci i Skandinavci. No, je li izvjesno da će u skorije vrijeme oni moći provesti ostatak života u Lije­poj Našoj?

     Nedavno su pojedini mediji pisali o umirovljeničkom naselju Lipa Se­nior Residence u Andraševcu pored Oroslavja. Na stranicama investito­ra piše kako će se naselje sastojati od 64 apartmana koji se sastoje od dnevnog boravka, kuhinje, kupaoni­ce s WC-om, spavaće sobe, vrta i par­kirnog mjesta. Ističe se kako će na­selje imati suradnju s medicinskom službom, objekt društvene namjene, kongresnu dvoranu, bazen i kapeli­cu. Posebno je naglašena blizina tri­ju toplica, koje su u krugu od 15 ki­lometara te Zagreba i Slovenije, koji su na 25, odnosno 45 kilometara od ovog budućeg umirovljeničkog raja. Cijena apartmana je 59.000 eura na­kon gradnje (što se očekuje za dvi­je godine) ili 49.000 eura ako se na kupnju netko odluči sada.

Doživotni najam

     „Postoje dvije varijante stanova­nja. Jedna je da se pri kupnji utvrdi normalno raspolaganje, što znači da se apartman kasnije može prodati ili naslijediti. Druga je varijanta nova u Hrvatskoj. Radi se o doživotnom naj­mu, kod kojeg se nakon smrti stana­ra, apartman vraća ponovno na trži­šte", istaknuo je predstavnik investi­tora Tomica Grabušić i dodao kako je interes za život u ovom naselju velik.

     No, to nije prvi objekt koji iskače iz okvira klasičnog doma umirovlje­nika. U Crikvenici je 2015. otvoren Salvia Senior Residence. To je prvi dom četvrte generacije koji omo­gućuje bolju integraciju korisnika i sudjelovanje u aktivnostima uz indi­vidualni pristup u skrbi. Ondje se uz klasični smještaj nude i apartmani od 30 do 70 četvornih metara po ci­jenama od 300 do 690 kuna po danu u koje su uključene sve usluge, za­bavni i rekreacijski sadržaji, odnosno za najmanje 9.000 kuna mjesečno. No moguće je jeftinije proći ako se uzme soba.

     Znakovito je što je opis oba „doma" ponuđen i na njemačkom jeziku, no Grabušić je objasnio kako njegova tvrtka ima ured u Munche- nu i kako i ondje vlada interes za Li­pom.

Poznato je da njemački umi­rovljenici još otprije zbog visokih troškova smještaja i nedostatne medicinske skrbi odlaze u susjed­ne zemlje, najčešće Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku te ondje žive. Tako je 2011. zabilježeno da 7.000 njemačkih penzića živi u Mađarskoj, u Češkoj, 600 u Slovačkoj, a neki su potegnuli i do Azije. Osim toga, njemačke mirovine trenutno prima 1,74 milijuna ljudi koji ne žive u Njemačkoj. Uglavnom su to ga­starbajteri, no čak 13 posto njih (oko ljudi) su oni koji su odlučili starost provesti izvan Njemačke. Čak petina njemačkih umirovljenika raz­mišlja o životu u inozemstvu, a kao razlog uglavnom navode prijatelj­sko okruženje i kvalitetnu skrb. Su­deći po onome što nude Lipa Senior Residence i Salvia Senior Residence, upravo je to ono što njemački umi­rovljenici traže.

Nova praksa

     Iz cijena, ali i raznih mogućno­sti stanovanja, vidljivo je da su ova dva naselja primjer nove i nepozna­te prakse u Hrvatskoj, koja je već dobrano zaživjela u inozemstvu. S obzirom na to da je u nas gotovo 80 posto nekretnina u privatnom vlasništvu, pitanje je kako će se kori­snici ovih smještaja i njihovih usluga priviknuti na doživotni najam ili pla­ćanje cijene po danu. Ako uzmemo u obzir da je prosječna hrvatska mi­rovina tek 2.407 kuna, a da više od

ljudi prima mirovinu nižu od 1.000 kuna, lako je zaključiti kako si život u naselju Lipa te crikveničkim apartmanima mogu priuštiti naši najbogatiji umirovljenici. Iako su tvrdnje investitora u Lipa Senior Residence da će osobi s mirovinom dvostruko većom od prosječne to biti dovoljno za troškove života, kao i za džeparac, pitanje je koliko će se naših umirovljenika moći odlučiti na ovakav smještaj.

     Nije onda čudno što se u po­sljednjoj zdravstvenoj reformi toliko spominjao „medicinski turizam" kao novi oblik usluga koji bi trebao za­živjeti u Hrvatskoj. Uz našu turistič­ku razvijenost, potencijala svakako imamo, a i gradnja naselja koja se pretvaraju u aktivne umirovljeničke zajednice tomu pripomaže. Time će se malim dijelom opravdati i slogan Hrvatske turističke zajednice - „Hr­vatska puna života", barem što se tiče zdravstvenog turizma i umirovljenič­kih zajednica. S obzirom da je u do­movima umirovljenika u Hrvatskoj smješteno nešto više od dva posto starijih od 65 godina, a liste čekanja su preduge, postoji mogućnost da privatni umirovljenički „resorti" spa­se sliku institucionalnog smještaja u zemlji koja demografski ionako ubr­zano stari. Barem za bogate penziće.

Milan Dalmacija