UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

„UVOZ" UMIROVLJENIKA

Hrvatska - nova meka za strane penziće?

 

     Već smo navikli na ljetne scene iz naših popularnih turističkih odredišta u kojima, među kon­tingentima turista iz inozemstva, u velikom broju dolaze i njihovi umi­rovljenici. U kontinentalnoj Hrvat­skoj su to najčešće ljudi s Dalekog Istoka, dok su na Jadranu to uglav­nom Nijemci i Skandinavci. No, je li izvjesno da će u skorije vrijeme oni moći provesti ostatak života u Lije­poj Našoj?

     Nedavno su pojedini mediji pisali o umirovljeničkom naselju Lipa Se­nior Residence u Andraševcu pored Oroslavja. Na stranicama investito­ra piše kako će se naselje sastojati od 64 apartmana koji se sastoje od dnevnog boravka, kuhinje, kupaoni­ce s WC-om, spavaće sobe, vrta i par­kirnog mjesta. Ističe se kako će na­selje imati suradnju s medicinskom službom, objekt društvene namjene, kongresnu dvoranu, bazen i kapeli­cu. Posebno je naglašena blizina tri­ju toplica, koje su u krugu od 15 ki­lometara te Zagreba i Slovenije, koji su na 25, odnosno 45 kilometara od ovog budućeg umirovljeničkog raja. Cijena apartmana je 59.000 eura na­kon gradnje (što se očekuje za dvi­je godine) ili 49.000 eura ako se na kupnju netko odluči sada.

Doživotni najam

     „Postoje dvije varijante stanova­nja. Jedna je da se pri kupnji utvrdi normalno raspolaganje, što znači da se apartman kasnije može prodati ili naslijediti. Druga je varijanta nova u Hrvatskoj. Radi se o doživotnom naj­mu, kod kojeg se nakon smrti stana­ra, apartman vraća ponovno na trži­šte", istaknuo je predstavnik investi­tora Tomica Grabušić i dodao kako je interes za život u ovom naselju velik.

     No, to nije prvi objekt koji iskače iz okvira klasičnog doma umirovlje­nika. U Crikvenici je 2015. otvoren Salvia Senior Residence. To je prvi dom četvrte generacije koji omo­gućuje bolju integraciju korisnika i sudjelovanje u aktivnostima uz indi­vidualni pristup u skrbi. Ondje se uz klasični smještaj nude i apartmani od 30 do 70 četvornih metara po ci­jenama od 300 do 690 kuna po danu u koje su uključene sve usluge, za­bavni i rekreacijski sadržaji, odnosno za najmanje 9.000 kuna mjesečno. No moguće je jeftinije proći ako se uzme soba.

     Znakovito je što je opis oba „doma" ponuđen i na njemačkom jeziku, no Grabušić je objasnio kako njegova tvrtka ima ured u Munche- nu i kako i ondje vlada interes za Li­pom.

Poznato je da njemački umi­rovljenici još otprije zbog visokih troškova smještaja i nedostatne medicinske skrbi odlaze u susjed­ne zemlje, najčešće Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku te ondje žive. Tako je 2011. zabilježeno da 7.000 njemačkih penzića živi u Mađarskoj, u Češkoj, 600 u Slovačkoj, a neki su potegnuli i do Azije. Osim toga, njemačke mirovine trenutno prima 1,74 milijuna ljudi koji ne žive u Njemačkoj. Uglavnom su to ga­starbajteri, no čak 13 posto njih (oko ljudi) su oni koji su odlučili starost provesti izvan Njemačke. Čak petina njemačkih umirovljenika raz­mišlja o životu u inozemstvu, a kao razlog uglavnom navode prijatelj­sko okruženje i kvalitetnu skrb. Su­deći po onome što nude Lipa Senior Residence i Salvia Senior Residence, upravo je to ono što njemački umi­rovljenici traže.

Nova praksa

     Iz cijena, ali i raznih mogućno­sti stanovanja, vidljivo je da su ova dva naselja primjer nove i nepozna­te prakse u Hrvatskoj, koja je već dobrano zaživjela u inozemstvu. S obzirom na to da je u nas gotovo 80 posto nekretnina u privatnom vlasništvu, pitanje je kako će se kori­snici ovih smještaja i njihovih usluga priviknuti na doživotni najam ili pla­ćanje cijene po danu. Ako uzmemo u obzir da je prosječna hrvatska mi­rovina tek 2.407 kuna, a da više od

ljudi prima mirovinu nižu od 1.000 kuna, lako je zaključiti kako si život u naselju Lipa te crikveničkim apartmanima mogu priuštiti naši najbogatiji umirovljenici. Iako su tvrdnje investitora u Lipa Senior Residence da će osobi s mirovinom dvostruko većom od prosječne to biti dovoljno za troškove života, kao i za džeparac, pitanje je koliko će se naših umirovljenika moći odlučiti na ovakav smještaj.

     Nije onda čudno što se u po­sljednjoj zdravstvenoj reformi toliko spominjao „medicinski turizam" kao novi oblik usluga koji bi trebao za­živjeti u Hrvatskoj. Uz našu turistič­ku razvijenost, potencijala svakako imamo, a i gradnja naselja koja se pretvaraju u aktivne umirovljeničke zajednice tomu pripomaže. Time će se malim dijelom opravdati i slogan Hrvatske turističke zajednice - „Hr­vatska puna života", barem što se tiče zdravstvenog turizma i umirovljenič­kih zajednica. S obzirom da je u do­movima umirovljenika u Hrvatskoj smješteno nešto više od dva posto starijih od 65 godina, a liste čekanja su preduge, postoji mogućnost da privatni umirovljenički „resorti" spa­se sliku institucionalnog smještaja u zemlji koja demografski ionako ubr­zano stari. Barem za bogate penziće.

Milan Dalmacija