UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

SPREMA LI SE OPET POREZ NA NEKRETNINE?

Masovna procjena kontra umirovljenika

 

     Ministarstvo graditeljstva i pro­stornog uređenja nedavno je u proceduru pustilo Uredbu o masovnoj procjeni nekretnina, što je dio javnosti podiglo na noge, jer sma­traju kako je to priprema za uvođenje poreza na nekretnine. Europska komi­sija od Hrvatske već godinama zahtije­va ovaj oblik oporezivanja, no on nije uveden, jer naši građani tradicionalno ulažu u nekretnine, a ih je čak 80 posto u privatnom vlasništvu. Masovna pro­cjena vrijednosti nekretnina trebala bi biti ozakonjena tijekom ove godine, a ta metodologija uključuje kriterije poput površine nekretnine, prodajne cijene slične nekretnine, starosti, lokacije, iz- građenosti infrastrukture, te njezine na­mjene, položaja u zgradi te same opre­mljenosti i stanja zgrade.

     Još od prvih najava poreza na ne­kretnine, upozoravalo se kako će to biti novi udar na umirovljenički standard. U europskim zemljama je uobičajen porez na imovinu od jedan posto vrijednosti, no Hrvati već plaćaju porezna davanja kroz komunalnu naknadu, porez na kuće za odmor, ponekad i spomeničku rentu. SUH je još 2016. poslao pismo bivšem ministru financija Slavku Liniću, povodom prvog (i srećom neuspjelog) pokušaja uvođenja poreza na nekretni­ne. U to vrijeme je 70 posto populacije između 60 i 70 godina starosti posje­dovalo stan ili kuću. Situacija je i danas slična, a svaki novi namet ili procjena, samo će pogoršati umirovljenički stan­dard. Pet je osnovnih razloga zbog kojih se umirovljenici plaše ovakvih odredbi i mogućnosti uvođenja poreza na ne­kretnine

     Uredba o masovnoj procjeni nekret­nina neće moći zaživjeti bez sređivanja zemljišnih knjiga, s obzirom na zbrkanu situaciju u kojoj su u pojedinim slučaje­vima upisani vlasnici iz desetak genera­cija, a pojedina izgrađena naselja se još uvijek vode kao oranice. To je dugotra­jan proces, a dok se on ne dovrši, po­stoji mogućnost da će dio građana biti nepotrebno opterećen, a dio će izbjeći plaćanje davanja. To znači da bi i dio umirovljenika mogao preplatiti svoju nekretninu, što je samo dodatni teret, a dio njih ne bi trebao platiti ništa. Da ne spo­minjemo kako će na­sljeđivanje biti otežano.

     Osim toga, nova pro­cjena vrijednosti može se razlikovati od ranijih procjena. Ako je nova cijena nekretnine viša, eventualni porez bi bio veći, a i umirovljenici bi teže raspolagali svo­jom imovinom. Naime, poznato je da cijene nekretnina rastu, a to u ovakvim ekonomskim okolnostima, otežava prodaju umirovljenicima ili njihovim nasljednicima. Ako bi, prema novoj procjeni, cijena nekretnine bila niža od dosadašnje, eventualni porez bi bio manji, ali bi to, također, značilo i da je u nekretninu potrebno više ulagati, što umirovljenici financijski i fizički teško mogu podnijeti.

     Eventualno uvođenje poreza na nekretnine značilo bi i povećanje bro­ja deložacija. U Hrvatskoj su deložacije zbog ovrha raširena pojava, a s obzi­rom na velik broj umirovljenika koji je pod ovrhom, uvođenje poreza bi ih dodatno opteretilo i otjeralo u ovrhe, a potom i na cestu. Tako bi država„pokla- njala" bogatima stanove siromašnih.

     Porez na nekretnine će, ako bude uveden, biti jedini porez koji će se for­mirati temeljem procjene, a ne opiplji­vih pokazatelja. Kao i drugi porezi, on neće biti vrednovan prema prosječnoj mirovini, već prema prosječnoj plaći, a znamo da je omjer prosječne mirovi­ne u prosječnoj plaći 38,4 posto. Takav namet bi bio ogroman udar na umirov­ljenike. Posljednji, a možda i najbitniji razlog je to što porezni stručnjaci uka­zuju da porez na nekretnine uzrokuje dvostruko oporezivanje dohotka - jed­nom u trenutku ostvarivanja dohotka, a drugi put kada se zarađeni dohodak transformira u vlasništvo nad nekretni­nama.

     Iako se vladajući kunu kako o pore­zu ne razmišljaju, već žele srediti stanje u sustavu, masovna procjena nekret­nina je svakako dobar temelj za opo­rezivanje. Stoga će SUH biti na oprezu i poduzeti odgovarajuće korake ako do uvođenja poreza dođe. Pa makar masovno, a ne pojedinačno, završili na ulicama.

Milan Dalmacija